Špilja Gough's kod Bristola u Velikoj Britaniji i ove je godine bila jedno od popularnijih mjesta za provod u Noći vještica. Pećina je pravo mjesto već po svojim impozantnim dimenzijama, duboka je 115 metara i duga oko 3,5 kilometara. Noć vještica, pak, pećina može uveličati time što je riječ o lokalitetu na kojem su znanstvenici pronašli kosti između pet i sedam osoba s tragovima kanibalizma. Dvoje adolescenata, čak i jedno dijete od tri godine, te između dvoje i četvero odraslih osoba nesumnjivo su tadašnji stanovnici pećine pojeli prije relativno nedavnih 15.000 godina. Lubanje ljudi koji su nekad davno nekome poslužili kao izdašan ručak, očito su se poslije koristile kao ritualne posude.
BBC je prošle godine objavio rezultate analize po kojoj su rezovi nožem po kostima nesumnjivo potjecali od toga što je netko skidao meso s tijela preminulih. Sam kanibalizam, koliko god nam se danas činio kao tabu, zapravo čak i nije tako rijetka pojava u ljudskoj povijesti. Ekstremna da, ali je odavno utvrđeno da su prije 100.000 godina pripadnici jednog plemena neandertalaca u špilji Moula-Guercy također imali običaj obogatiti si jelovnik ljudima.
Postoje dokazi, mada ne definitivni, da su prije 49.000 godina neandertalci koji su živjeli u špilji El Sidrón u Asturiji u Španjolskoj, također jeli meso ljudi. Pa i na jednom lokalitetu u Belgiji. Uostalom, postoje tragovi i da su stari Germani s vremena na vrijeme znali nekoga objedovati, a sigurno nisu bili i jedini u svom dobu.
U nekim tragičnim okolnostima znamo da su pri vojnim opsadama, primjerice u Drugom svjetskom ratu ili po koncentracijskim logorima, očajni ljudi također znali prehranom poginulih spašavati se da makar ne umru od gladi. Osnovna razlika između velike većine, možda i svih nalaza iz prethistorije jest u tome što je kanibalizam u pravilu bio ekstremna pojava kojom se poraženog smrtnog neprijatelja htjelo do kraja poniziti.
Tragovi rezova noževa po kostima mogu biti i posljedica ritualnog seljenja kostiju, ukoliko se pleme selilo, pa je sa sobom nosilo kosti kao ostatke svojih predaka koje su štovali. Pritom su zaostalo meso naprosto strugali s kostiju. U slučaju Gough's Cave vrlo je izvjesno da se ne može primijeniti niti jedno objašnjenje.
Meso je temeljito sastrugano s kostiju, čak 65 posto ostataka ima tragove noževa po sebi. Na jednoj kosti pronađen je čak i trag zuba. Dio polomljenih kostiju ukazuje na to da su tadašnji ljudi očito tražili srž kosti. Stanje kostiju prstiju navodi na zaključak da bi iz oglodane kosti prsta naši preci isisavali mast. Sve upućuje na to da su naši preci u špilji kod Bristola prije 15.000 godina, znači potkraj ledenog doba, povremeno imali raskošne gozbe. O žrtvama ratnog sukoba, o poginulima, ne može biti riječ već time što su većina pronađenih djeca, veća ili manja. Kako usto na ostacima nema tragova nasilne smrti, čini se da je riječ o rijetkom slučaju kod kojeg je razlog za kanibalizam bilo nešto drugo osim ekstremnih situacija poput rata ili gladi.
