Ruskog političkog aktivista Alekseja Navaljnog zapadne agencije navode da su liječnici otpustili iz moskovske bolnice gdje je završio u nedjelju ujutro. Navaljni je služio kaznu od 30 dana zatvora zato što je pozivao građane na protuvladine proteste, da bi se u nedjelju probudio nateklog crvenog lica i s bolovima.
Njegova liječnica Anastazija Vasiljeva protivila se tome što ga otpuštaju, jer je prilično uvjerena da su Navaljnog u zatvoru otrovali još neutvrđenom kemijskom tvari. Kad je riječ o suvremenoj političkoj povijesti u Rusiji i u Ukrajini, takva ideja nije besmislena, bez obzira što još uvijek nitko kategorički ne može tvrditi da točno zna zašto je šef Stranke napretka iz zatvora završio hitno u bolnici.
Čaj s polonijem
Ali, da je toga bilo i ranije... Niti Aleksandar Litvinenko nije imao pojam da je taj divni zeleni čaj što si ga je ulijevao u šalicu 1. studenog 2006. u hotelu u Londonu, u obogaćeno dodanim limunom, medom i polonijem. Ovaj posljednji sastojak zapravo je izrazito nestabilan metal, čitaj radioaktivan, što su ga 1898. godine otkrili Marie i Pierre Curie.
Od tog čaja bivšem KGB-ovcu Litvinenku, tada već ruskom disidentu i prebjegu, pozlilo je, obolio je i do studenog 2006. umro. Viktor Juščenko, ukrajinski političar tada u opoziciji, barem je preživio kad su ga između premijerskog i predsjedničkog mandata otrovali izrazito gadnim dioksinom TCDD-om od kojega mu je lice ostalo u ožiljcima.
Ubojstava i atentata bilo je od kad pamtimo, a ništa ne ukazuje na to da ih neće biti i dalje. I takvi koji strahuju da bi se nešto slično moglo dogoditi i njima, okruženi su snagatorima čiji mišići i znanje borilačkih vještina izazivaju strah neprijatelja. No ni njihova snaga ne može puno protiv nevidljivih neprijatelja, onih bez okusa, mirisa i traga, onih koji se skrivaju u hrani, ili piću i ne djeluju kao opasnost.
Od davnih dana pa do Vladimira Putina, poznato je da bi se otrov u takvim oblicima mogao najlakše otkriti uz pomoć kušača, onih "manje vrijednih" ljudi čija je uloga spasiti one na puno višoj poziciji. U drevnoj Perziji kušač bi tako probao vino, i to iz žlice kako mu usne nikada ne bi dotaknule pehar, prije nego bi vino servirali vladaru.
Makedonci su imenovali kušače koji su također bili odgovorni i za raspored sjedenja na službenim objedima. I nije to bio neki trećerazredni posao, kušači su bili ljudi koje se poštovalo. U jednom trenutku kušač Aleksandra Velikog bio je general Ptolemej, čovjek od povjerenja. On je na kraju preuzeo kontrolu nad Egiptom nakon smrti vođe.
Rimljani, carevi i državnici, imali su "predkušače" koji su vrbovani iz redova robova i slobodnih, a ta im je uloga mogla biti i ulaznica do višeg ranga. Halot je bio kušač cara Klaudija, u prvom stoljeću prije Nove ere. Tim se poslom jako obogatio i postao bogati provincijski dužnosnik, prokurator.
Unatoč njihovom postojanju, Aleksandar Veliki umro je u 32. godini nakon što je obolio nakon jedne od pijanki. Neki povjesničari reći će da je bio otrovan i da je to bilo ono od čega je preminuo 11 dana poslije. Njegovo vino nekako je zaobišlo kušače. Smrt Klaudija bila je slična, nekako su njegovog kušača Halota zaobišle smrtonosne gljive koje su mu poslužene po želji njegove supruge Agripine.
Njegovog 13-godišnjeg sina Britanika zatekla je ista sudbina kada je, unatoč kušanju pića, ipak nekako došlo do trovanja. U povijesnim zapisima stoji: Britaniku je predao piće, bezopasno i jako vruće i već provjereno. Zaključio je da mu je prevruće pa je u njega natočena hladna voda. A s njom je došao i otrov, najvjerojatnije iz neke biljke. Otrov se vratio i u današnje vrijeme špijunaže.
I neobično je što je nadvladao i prevladao sve nove oblike ratovanja, zavjere, sofisticirane načine ubijanja uz pomoć tehnologije. Elegantni i smrtonosni otrovi opstaju i danas. 2011. godine kineskom tajkunu Longu Liyuanu srce je prestalo kucati nakon što je, s mesom mačke i sa zimzelenim žutim jasminom, pojeo gelsemium. Riječ je o biljci koja sadrži strihninu sličan otrov gelsemin.
Koliko je strihnina dobro za zdravlje?
Otrov vrste G. elegans iz Kine i drugih dijelova Azije može dovesti do zatajenja srca i smrti. Vladini dužnosni su navodno priznali zločin. Godinu dana poslije ostaci iste biljke pronađeni su u tijelu ruskog biznismena Aleksandra Perepiličnjija koji se neočekivanu srušio tijekom suradnje sa istraživačima o milijunima teškom slučaju prevare. U oba slučaja oružje je bilo samo par komadića lišća.
Zapravo, niti jedan kušač ne može biti garancija da će vladar ili šef preživjeti. Djelovanje otrova je nepredvidljivo i ovisi o godinama, stanju, snazi onoga koga se želi otrovati. U nekim situacijama, strihnin, omiljen otrov Agathe Christie, može izazvati grčeve i respiratorni zastoj 15 minuta nakon konzumacije, ali manje količine mogu imati polagani učinak i djelovati smrtonosno.
Samo cijanid djeluje brzo i može smrt uzrokovati u ruku od samo nekoliko minuta a proslavio ga je 2. svjetski rat i one famozne kapsule koje su svi imali sa sobom, nacisti naravno, ali i mnogi drugi, da ih mogu progutati u slučaju da ih zarobe. Unajmljivanje kušača je danas više kozmetička gesta, oni su najčešće dio pratnje, velike svite, čija je svrha zaštiti osobu.
Za Putina se priča da će rijetko jesti izvan Rusije. Nicolae Ceausescu komunistički vođa Rumunjske svog je kušača doveo i u Buckinghamsku palaču 1978. godine, što i nije baš oduševilo kraljicu. Nekada su kušači samo "kontrolori kvalitete", kao što je rekao Gyaltsen Phensok, koji je kuhao Dalaj Lami krajem 50-ih.
Sjetio se kako je jednom kušač rekao kako je jogurt prekiseo, pa je on stavio malo šećera u njega. Američke predsjednike prate marinci specijalci, a među njima i kuhari koji prate njihovu hranu. Poznat je primjer jednoga koji je provjeravao da li su gljive poslužene George W. Bushu bile namakane u vinu, jer je mislio da se on suzdržava od alkohola čak i u hrani.
Iako se čini da je on neka vrsta tjelohranitelja, kušač je zapravo puno više od toga. Trovačev je "metak opasniji" i od njega se češće treba obraniti. No ima nešto intimno u tom činu žvakanja hrane, kao što to čine životinje pa će majka prožvakati hranu prije nego ju da svom nasljedniku. 1988. godine irački predsjednik Sadam Husein, svog je sina Udaja osudio na smrt zbog ubojstva njegovog omiljenog kušača Kamela Hana Gegeu.
Na kraju ga ipak nije ubio, ali ga je protjerao u Švicarsku. Samo najveći paničari i paranoici mogu postati toliko opsesivni oko onoga što jedu. U Sjevernoj Koreji pod vladavinom Kima Jong-ila pregledavalo se svako zrno graška i samo ona savršena, prezentirana su vođi, kako je napisao njegov osobni kuhar u biografiji Dragi vođa, objavljenoj u Japanu 2003.
Nervni otrovi, usavršeni da se rasplačeš od ganuća
Znalo se dogoditi i da kušači zbog svog opasnog zanimanja uživaju u boljoj hranu od ostalih. Tako je bilo i u slučaju Margot Wölk, Hitlerove kušačice koja je uživala u "ukusnoj hrani i najboljem povrću". Tijekom godina mnogi su se pokušavali obraniti od trovanja. Bili su tu i posebni štapići za vrijeme dinastije Qing.
Krajem 13. stoljeća papa Bonifacije VIII. imao je posebne noževe "od jednoroga" koji bi reagirali kada bi došli u kontakt s otrovom. Mitridat VI od Ponta nakon neuspješnog trovanja od ruke svoje majke, postao je pravi stručnjak u toksikologiji i svaki dan je uzimao male doze napitka s tim otrovom kako bi postao na njega imun.
Danas je to profesija koja izumire, a 2003. godine tajlandska vlada prigodom posjeta američkog predsjednika George W. Busha, za kušanje je unajmila miša. To je napravila i kineska vlada 2008. godine na Olimpijskim igrama u Pekingu. Kušača je u potpunosti iskorijenio turski predsjednik Erdogan kada je objavio da je otvoren poseban laboratoriji u predsjedničkoj palači s isključivim zadatkom otkrivanja otrova u hrani.
Sada je pak popularan postao nervni otrov, što smo mogli vidjeti na primjeru žena 2017. godine koje su sredstvom VX napale polubrata Kima Jong-una. Brat sjevernokorejskog diktatora preminuo je u roku od 20 minuta. Poznat nam je i novičok, nervni otrovani od kojega su se jedva oporavili Julija i Sergej Skripal, koji se nalazio na kvaki ulaznih vrata njegove kuće u Salisburyju.
Manja količina otrova spasila mu je život, iako su i on i Julija proveli tjedne u bolnici. Ti novodizajnirani otrovi zapravo su zastrašujuća tehnološka inovacija. Smrtonosni su kao što su bili i davnih dana, a kao i tada i danas su oružje u rukama onih koji žele uništili svoje neprijatelje, rivale.
Erdoganov laboratorij u hrani je pronašao puno više toga od pesticida, i tako nam poslao poruku da i u modernom svijetu opasnost ne dolazi samo od države. No hrabri će reći... kakav je to život u kojem ne riskiraš?
U biografiji japanskog cara Hirohita iz 1989. godine koji se proglasio "živućim bogom", strani dopisnik Edward Behr pisao je o njegovoj neispunjenoj čežnji za fugom, napuhačom, jednom od najotrovnijih riba na svijetu i zabranjenoj onima koji vladaju. Prije konzumacije posebno istrenirani i licencirani kuhari će odstraniti dio u kojem se nalazi otrov. No ne u potpunosti, jer ostaje taj jedan okus koji pomalo umrtvljuje usne i tako podsjeća kako svaki užitak ima svoju cijenu.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
U demokraciji nema straha od trovanja