Već stoljećima se raspredaju priče o Jetiju, 'strašnom snježnom čovjeku' s Himalaje. Planinari 'svjedoče' o susretu licem u lice s dlakavim, majmunolikim bićem koje hoda na dvije noge. Neki su svoja svjedočanstva potkrijepili i fotografijama, drugi pak neobičnim filmskim zapisima u rangu 'šaljivih kućnih videa'.
Kako zapravo izgleda?
Ali nitko se nikada ozbiljno nije pozabavio otkrivanjem prave istine o ovom tajanstvenom biću i pokušao ozbiljnije istražiti postoji li uopće ili je zapravo riječ o bujnoj mašti.
Prema legendama istraživača i lokalnog stanovništva, jedino što se moglo razabrati jest da je, sudeći prema otiscima njegovih stopa jako velik, a budući da im je uvijek uspio nekako pobjeći, ono što se moglo vidjeti je da je dlakav i da sliči majmunu. No, tim istraživačkih znanstvenika konačno je izgleda otkrio mit o ovom stanovniku tibetanske visoravni.
Znanstvenici koji proučavaju devet uzoraka ostataka navodnog Jetija, a među njima su kosa i zubi, tvrde da nije uopće riječ o velikom čovjekolikom biću, nego pripadaju medvjedima.
- Moderna znanost može doista pokušati riješiti neke od tih misterija i neriješenih pitanja, kaže dr. Charlotte Lindqvist, stručnjakinja za genomiku medvjeda i koautorica istraživanja sa Sveučilišta u Buffalu.
Neuvjerljiva teorija
Ovo nije prva studija koja sugerira da je jeti zapravo više medvjed nego li strašni čovjekoliki majmun.
Nedavna studija, koja se temelji na genetskoj analizi uzoraka navodno iz Jetiju sličnih stvorenja koja su nastanjena u različitim dijelovima svijeta, otkrila je da, iako je većina uzoraka pripadala već poznatim životinjama, dva iz Butana i jedan iz indijskog dijela Himalaje bila su misteriozna. Tim stručnjaka je sugerirao da mogu biti iz nepoznate vrste medvjeda ili potomka hibrida polarnog i smeđeg medvjeda.
Ali Lindqvist nije bila sigurna u te pretpostavke, jer je, kako kaže, bilo premalo podataka da bi se prihvatilo ovakvo objašnjenje.
- Jednostavno nisam vjerovala u ove tvrdnje, kaže Lindqvist.
Lindqvist i njezini kolege ispitali su devet uzoraka koje je prikupila tvrtka koja je snimala film o toj temi. Izvori su uključivali mumificirane životinje pronađene u samostanima, kosu koju su skupljali nomadski pastiri, kost koju je koristio jedan duhovni iscjelitelj i prepariranog 'Jetija' iz Planinarskog Muzeja austrijskog planinara Reinholda Messnera.
Tim je također analizirao još 15 uzoraka iz zooloških vrtova, nacionalnih parkova i muzeja, od kojih je većina poznata kao himalajski smeđi medvjedi.
Analiza DNA
Analiza, koja se temeljila na dijelovima DNA iz mitohondrija, uključila je usporedbu svih uzoraka s genetskim podacima iz velike međunarodne baze podataka.
- Od tih devet uzoraka, njih osam se podudaralo s lokalnim medvjedima koji se danas nalaze u regiji, izjavila je Lindqvist, dodavši da je deveti uzorak bio zub iz punjenog 'jetija'.
- Navodni 'Jetiji' iz Tibetanske visoravni podudarali su se s tibetanskim smeđim medvjedima, oni sa zapadne strane Himalaje podudarali su se s himalajskim smeđim medvjedom, a zatim na eventualno nižoj nadmorskoj visini, to su bili azijski crni medvjedi.
Lindqvist je dodala da je to otkriće izazvalo pomiješane osjećaje:
- To mi je bilo vrlo zanimljivo, iako možda malo razočaravajuće za filmsku industriju, rekla je, dodavši kako su novi uzorci također pomogli timu da dobije nove uvide u evolucijsko "obiteljsko stablo" medvjeda.
Još se ništa ne zna
Ali Lindqvist kaže da sumnja da će studija u potpunosti razotkriti istinu o Jetiju.
- Sigurna sam da će legenda i mit živjeti i dalje i nikad sa sigurnošću ne možete znati što se događa u prirodi, kaže znanstvenica.
Rezultati, objavljeni u 'Proceedings of the Royal Society B', vjerojatno će jako razočarati kriptozoologe. Jonathan Downes, direktor Centre for Fortean Zoology' kaže:
- Iako se divim znanstvenom radu i slažem se da su mnogi uzorci očito od medvjeda, vjerujem da tajna još nije riješena. Mislim da još postoji mogućnost da postoje nepoznate vrste višeg primata koje još uvijek čekaju otkriće u nekadašnjoj sovjetskoj središnjoj Aziji, rekao je za The Guardian
