Američke vlasti provele su 210 atmosferskih pokusa između 1945. i 1962. godine.
Svaku nuklearnu eksploziju pratili su s nekoliko kamera, a svaka je snimala oko 2.400 sličica u sekundi.
Gotovo nevjerojatne snimke, njih desetak tisuća, godinama stoje po prašnjavim sefovima u tajnim ustanovama.
Osim što samo skupljaju prašinu, postoji realna opasnost da će materijal propasti kako se raspada celuloza u filmu.
Pet godina su znanstvenici laboratorija Lawrence Livermore tražili te filmove, skenirali ih i pripremali za javnu objavu. Cilj je bio sačuvati te snimke zato što mogu pomoći modernim znanstvenicima u njihovom proučavanju nuklearne opasnosti nakon obustave nuklearnih testova.
"Možete namirisati ocat kad otvorite spremnike filma. To je, inače, nusprodukt raspadanja filmova", rekao je Greg Spriggs.
Istraživači su svjesni da su doslovno u posljednji trenutak spasili te neprocjenjive filmove koji bi mogli pomoći svim znanstvenicima da nastave istraživati nuklearna oružja, a najviše će pomoći ljudima koji se brinu za sigurnost američkog nuklearnog arsenala.
