Vjeruju da je Zemlja ravna, ali to nije najveći problem

Rijetko će se tko sjetiti kada je prvi put čuo ideju da je Zemlja ravna. Od školskih klupa i onog globusa na stolu učiteljice u osnovnoj školi, većina nas bit će sigurna kako je Zemlja okrugla i oko toga neće biti rasprave. No u posljednje vrijeme sve je više onih koji pokušavaju svijet uvjeriti kako to baš i nje tako. 

Jedan od argumenata kojeg će upotrijebiti kako bi dokazali da su možda i oni u pravu vrti se oko vrlo jednostavnog pitanja Kako mi zapravo u stvarnosti znamo da je Zemlja okrugla? I dok će većina nas odmahnuti rukom na to pitanje i reći pa eto vidjeli smo kako izgleda, s jedne strane ne možemo pobjeći od pitanja a kako oni 'drugi' vjeruju da to nije tako i da je Zemlja ravna?

Taj nazovimo ga kult ravnozemljaša gotovo ima obilježja pravog kulta, sa svojim utvrđenim i definiranim vjerovanjem. I možemo reći da je kao i ideja samog takvog jednog kulta nevjerojatna. No posebno nevjerojatna i zbunjujuća je ideja i vjerovanje one manje šačice ljudi koji će svoje uvjerenja braniti do kraja. U tu skupinu ljudi spada i pokret ravnozemljaša. Kao i svaki pravi kult imaju svoje kritičare, stručnjake i profesore koje će znanstvenim dokazima opovrgavati njihove kreacije i ideje, piše BigThink.

Astrofizičar objasnio Znanost Evo zašto neki ljudi misle da je Zemlja ravna

Naravno mnogi pobornici ove ideje svoju inspiraciju pronaći će u Bibliji. Oko njihove ideje razvila se prava i velika industrija pa čak i na tržištu izrade vještih rukotvorina. Robbie Davidson, osnivač Celebrate Truth Ministries, jedan je od onih koji svoju karijeru izgrađuje upravo na ovom vjerovanju. Na posljednjoj međunarodnoj konferenciji ravnozemljaša u Kandi okupilo se oko 250 sudionika koji su platili participaciju 199 dolara. No on nije usamljen. Njegov kanal na YouTubeu ima 100.000 pretplatnika, a broj će biti i puno veći u suradnji sa Emmanuel Lokongom, koji preko Thecontroversy7 kanala na YouTubeu, između ostalog, i priča svoju priču o tome kako je počeo vjerovati da je Zemlja ravna. 

Kanal koji danas ima više od 150.000 pretplatnika pokrenuo je 2009. godine. Na njemu će osim zemlje kao ravne ploče pričati i o demonskom utjecaju, koji se kako sam kaže, očituje u "homoseksualnosti, yogi ali i u prijestupnici Beyonce". 

Ravnozemljaši su zapravo laka meta. Svaki kult koji se može smijati sam sebi dobra je distrakcija, a u svojim idejama barem (zasada) nemaju nekih agresivnih poriva. No temelji "zavjere" i one same zapravo su zabrinjavajući trend koji nije samo uporan već i raste, a činjenica da se konvencionalna mudrost nalazi u rukama elitnih akademika trebala bi barem biti otvorena za tumačenje.

Nedavno istraživanje objavljeno na YouGov pokazuje kako 66 posto milenijaca "čvrsto vjeruje da je Zemlja okrugla", što bi značilo da 34 posto njih nije posve sigurno u to. U Scientific Americanu su bili zbunjeni ovakvim rezultatima, pa su posegnuli za cjelovitim istraživanjem, koje je pokazalo da 82.5 posto mladih u dobi od 18 do 24 godine spadaju u kategoriju onih koji su potpuno uvjereni da je Zemlja okrugla. Međutim, iako su ovi rezultati puno bolji, to govori i da dvoje od deset milenijaca misli da Zemlja nije okrugla.

A danas? Znanost Stigli dokazi: Na Mjesecu je netko živio

Čudnija od toga je i činjenica kako će više milenijalaca vjerovati kako su klimatske promjene uzrokovane ljudskim utjecajem, što pokazuje da znanstvena pismenost nije upitna. Objašnjenje toga ponudio je istraživač Harry Dyer, koji je ranije ove godine prisustvovao konvenciji ravnozemljaša u Birminghamu i podijelio svoja iskustva. 

"Ideja vjerovanja svojoj intuiciji ili osjećajima puno se puta javljala na konvenciji. Mislim da je indikativan pokazatelj populizma u kojem se ljudi žele odmaknuti od statistike i stvoriti okruženje u kojem će se više osloniti na svoje emocije", napisao je. 

Po njemu, problem nije u vjerovanju je li zemlja ravna ili okrugla. Ono što je važno i zbunjujuće je da te informacije sa margina ukazuju na buduće trendove. Slično kao što su prije deset godina čajanke bile staromodne, dok se danas pokušavaju pokazati kao neki novi, budući trend. 

Informacija je uvijek oblikovana osjećajima, a mjesta na kojima se obrađuju konfliktne ideje, kao što su i sveučilišta, služe kao  tampon zona u borbi protiv ekstremističkih ideja. No obrazovanje, posebno specijalizacija u tome, je danas više nego ikad prije postalo izvor zarade. Važnost da se naš glas čuje postalo je važnije od onoga koliko je to što pričamo točno ili koliko smo u pravu, što je ipak vrjednije od suosjećanja. U tako toksičnom okruženju sve činjenice otvorene su interpretaciji, kakvoj god ona bila.