Ljudi za sebe vole misliti kako su najsposobnija vrsta na svijetu, no što se tiče preživljavanja na Zemlji postoje puno prilagodljivije vrste od nas. Ove životinje djeluju neuništivo, a zahvaljujući svojim stvarnim super-moćima, doista mogu preživjeti sve.
Vodeni medvjedi se vraćaju iz mrtvih
Znanstvenog imena tardigrades, s punim se pravom nazivaju najekstremnijom životinjom na našem planetu.
Zovu i vodenim medvjedima zbog oblika njihovog tijela velikog svega 1 milimetar. Oni mogu preživjeti uvjeri koji bi ubili većinu drugih životinja - bez vode mogu biti 10 dana, a mogu živjeti na temperaturi od minus 270 do plus 150 Celzijusa. Oni su toliko žilavi i otporni da su ih znanstvenici 2007. poslali u svemir da bi promatrali što će im se dogoditi. Ne samo da su preživjeli, već su se uspjeli i razmnožiti. Osim toga, oni se mogu vratiti i iz mrtvih. To je dokazao talijanski zoolog 1948. kad je 120 godina starim i sasušenim tardigradesima dodao vodu, a oni su se trenutno počeli micati. Realno, to su životinje kojima se nije dobro naći na putu.
Pogledajte kako izgledaju:
Žohari
Neslužbeni vladari urbanih sredina diljem svijeta, žohari su prokleto otporne bube. Oni mogu preživjeti 45 minuta bez zraka, minus temperature i pustinjske vrućine. Osim toga, mogu preživjeti i odsjecanje glave neko vrijeme te od gotovo svega mogu napraviti obrok - primjerice od betona, ljepila....
Njihova najveća supermoć je to što bez problema preživljavaju radioaktivno zračenje - oni mogu podnijeti od 6 do 15 puta veće doze zračenja od ljudi.
Đavolji crvi
Otkriveni 2011., ovi su crvi primjer savršenstva preživljavanja. Kad su ih znanstvenici prvi put uočili u južnoafričkom rudniku, nisu bili sigurni da li oni žive tamo ili su ih sa sobom unijeli rudari. Iz znatiželje su počeli kopati te su ih pronašli i na dubini od 3,5 kilometara ispod zemlje, kako se hrane mikrobima, jedinom živućom stvari koja može živjeti na toj dubini. Znanstvenog naziva Halicephalobus mephisto, stari su između 3 i 12 tisuća godina te su doista fascinantni.
Soj 121
Ovi su jednostanični organizmi prvi put otkriveni nedaleko od hidrotermalnog okna u američkoj državi Washington, gdje temperatura vode doseže do 130 Celzijusa. Zapravo je njihova sposobnost preživljavanja visokih temperatura ne samo fascinirala, već i frustrirala znastvenike koji su ih proučavali. Pokušavajući doznati koliko toga mogu izdržati, neke od njih ubacili su u komoru koja se koristi za medicinsku sterilizaciju. Nakon 10 sati unutra na intenzivnoj vrućini, mikroorganizmi su i dalje bili vrlo živi.
Pompeji crv
Kad u oceanu postane vruće, velika je vjerojatnost kako će se u blizini naći Pompeji crv. Ove životinje duge oko 10 centimetara priljepe se na hidrotermalne izvore te uživaju u vrućoj kupki i mješavini toksičnih kemikalija iz zemlje. Kao dodatak tome, mogu izdržati ogroman tlak u oceanima te život u totalnom mraku. Prvi put su otkriveni 1989 kraj otočja Galapagos, a za sada su pronađeni jedino u Tihom oceanu. Kroz sve ovo vrijeme izučavanja, znanstvenici još nisu uspjeli shvatiti kako mogu preživjeti tako ekstremne uvjete.
GFAJ-1
To zemaljsko stvorenje ostavlja dojam kao da uopće nije s ovog svijeta, a izučavali su ga čak i NASA-ini znanstvenici. Ti ekstremofili su prvi put otkriveni 2010. u blizini kalifornijskog jezera Mono, područja tako opakog da je opasno za ljude. No, GFAJ-1 je upravo tamo sebi stvorio idealno mjesto za život, večerajući fosfor i soli, poslužujućo se pićem iz alkalnog jezera. Kad nema fosfora, oni mogu jesti i arsen (što su znanstvenici i potvrdili u svojim eksperimentima). Zbog otkrića ove vrste oni se nadaju kako slični oblici života mogu postojati u relativno neprijateljskim okruženjima na drugim planetima.
Pyrococcus furiosus
Ili u slobodnom prijevodu "žestoki pirokoki" (tamnije točkice na gornjem videu) nisu dio neke opskurne Harry Potter magije, veći mikroorganizam pronađen na Porto Velanteu, Vulkanskom otoku u Italiji. Ne samo da žive na temperaturama višim od 90 Celzijusa, najaktivnije su na točki vrenja od 100 stupnjeva, jer na toj optimalnoj temperaturi se njihov brod udvostručuje. Zbog toga se njihov DNK izučava uz nadu da se po uzoru na njih mogu stvoriti biljke koje podnose sušu, hladnoću i niski tlak zraka...
Besmrtna meduza
Iako sama po sebi nije ekstremofil, ovo biće može napraviti nešto što nitko drugi ne može. Poput Benjamina Buttona oceana, Turritopsis dohrnii može stariti unazad ako to poželi. To zapravo znači, da ako je meduza ozbiljno ozlijeđena ili se suočava s izgladnjivanjem, ona se transformira u mlađe stanje, iz čega ponovno raste. Tada mišićne stanice postaju neurološke i obrnuto, stoga nikad ne mora proživljavati mračno doba starosti.
