Većina ljudi bi voljela zaboraviti neke odluke koje su donosili u tinejdžerskim godinama - od odabira modnog stila, glazbenog izričaja, boljih polovica... Što mi je bilo - pitanje je koje će se mnogima nametnuti u tom prisjećanju. U najduljem psihološkom istraživanju ličnosti ikad, znanstvenici su otkrili kako vrijeme ne donosi samo odmak, već doista mijenja ljudsku osobnost.
Jednom introvert, uvijek introvert?
Čak i ako ste bili podosta povučeni kao tinejdžer, još uvijek postoji mogućnost da ćete postati pravi socijalni leptir u starijoj dobi. U studiji koja je potrajala pune 63 godine, Matthew Harris i njegove kolege sa Sveučilišta Edinburgh otkrili su kako su ljudi imali znatno drugačiji karakter u doba adolescencije i u starijoj dobi. Njihovo je istraživanje započelo 1950. s grupom od 1209 škotskih 14-godišnjaka koje su pratili kroz život - do 2012. kad je studija završila, a ispitanici su imali 77 godina. Što se dogodilo u međuvremenu? Puno, puno promjena.
Tinejdžeri su 1950-ih sami trebali ocijeniti svoje osobine, od samopouzdanja, stabilnosti raspoloženja, osviještenosti, originalnosti, želje za učenjem... Nakon svih tih godina oni su kao stariji ljudi ponovno pristupili istom testu te su sa sobom poveli prijatelja ili rođaka koji ih je također ocijenio po šest kriterija. Znanstvenici su otkrili kako nema gotovo nikakve poveznice između onog što su bili nekoć i što su danas - postalo je očigledno da su kroz život formirali novu osobnost.
Polako postajemo druge osobe
Studija upućuje na to da, što je dulji vremenski interval, to je slabija veza između onog što samo bili i što jesmo. Naime, da se usporedi osobnost nekadašnjeg 12-godišnjaka i današnjeg 42-godišnjaka, korelacija je daleko veća nego tinejdžera sa starcem, piše Curiosity.
Promjene u osobnosti rezultat su različitih ljudi, iskustva i događaja u životu, no kako se to točno događa toliko je individualna tema da naprosto ne postoji generalni odgovor, objašnjavaju znanstvenici.
