Novu godinu češko gospodarstvo dočekuje s optimizmom. Uz ovogodišnji rast bruto domaćeg proizvoda od pet posto, Češka je u ovom trenutku jedna od najbrže rastućih europskih ekonomija, s Baltima, Slovacima, Maltom, Rumunjskom i Irskom. Za Čehe je ovo najjača godina ekonomskog rasta u posljednjem desetljeću iako je 2015. nominalno prikazala identičan rast. Razlika je u "atipičnim i jednokratnim čimbenicima", kako upozorava Češki statistički zavod.

Ekonomija je 2015. pomognuta izvanrednim ulaganjima iz fondova EU, koja su morala biti potrošena do kraja te kalendarske godine, što nije slučaj za 2017. Stopa nezaposlenosti također je rekordno niska i trenutačno je najniža u Europskoj uniji. U listopadu je iznosila 3,3 posto i najniža je u povijesti češke ekonomije; naravno, ako ne računamo razdoblje državnog socijalizma i dirigirane privrede, kad je vladala puna zaposlenost od 99,8 posto i kad je radno mjesto bilo ne samo državom zagarantirano nego i zakonski obavezno.

Protiv siromaštva Počeo najluđi eksperiment ikad – plaća svima!

(U slučaju da neke od mlađih čitatelja zavede sirenski zov dobrih starih vremena, podsjećam da su planske ekonomije realnog socijalizma nakon godina životarenja skončale u katastrofalnim nestašicama, bezvrijednim valutama, tehnološkom nazadovanju, devastaciji okoliša i spektakularnom političkom krahu onog trenutka kad je Velik Brat iz Moskve proglasio bankrot).

Uz porast plaća, zemlja se približila prosjeku EU u paritetu kupovne moći iako će na dosezanju njemačkog standarda, a uz optimističke pretpostavke, Česi morati "tvrde pracovati" (raditi) još barem nekoliko desetljeća. U ovom trenutku prosječna plaća u Češkoj iznosi 26.287 CZK, što je nešto manje od 1000 eura, s tim da je prosječna plaća u Pragu gotovo 30 posto viša, oko 34.000 CZK. Većina ekonomista slaže se da su upravo rast plaća i domaće potrošnje bili ključni za ovogodišnji gospodarski rast.

"S obzirom na to da će plaće i dalje rasti, očekujemo visoku stopu rasta i u 2018. godini", procijenio je Štefan Kreček, glavni ekonomist BH Securities, za portal Aktualno. Njegov kolega Lukaš Kovanda, glavni ekonomist investicijskog fonda Cyprus, međutim, upozorava da se tržišta radne snage i nekretnina pregrijavaju te da se hlađenje očekuje 2019., zajedno s početkom cikličkog usporavanja u ekonomiji.

Mnogi od anketiranih ekonomista upozoravaju i na visoki nivo osobnog zaduživanja građana, međutim, guverner ČNB-a Jiri Rusnok smatra da je zaduženost čeških kućanstava još daleko ispod europskog standarda te da Narodna banka prati i raspolaže instrumentima za kontrolu situacije u tom sektoru. A kako je Češka Republika postala europski ekonomski tigrić?

Jedan od najzanimljivijih i najinformiranijih lokalnih komentatora, američki expat Eric Best, u svom redovnom dnevnom komentaru "Konačna riječ" iznosi formulu.

"Analiza je prilično jednostavna. Prvo je Češka narodna banka devalvirala krunu i rekla ljudima: ‘trošite i još više posuđujte’. Troškovi rada u eurima pali su za pet posto, a što je još važnije, ta prednost u troškovima za plaće zamrznuta je na neodređeno vrijeme. Onda je socijaldemokratska vlada podigla državnu potrošnju za oko deset posto godišnje, koristeći dio deficita kako bi potaknula poticaje za ulaganja u pozivne centre, razne servisne centre i laganu proizvodnju.

Bivša ministrica Kako časna Bernardica živi na visokoj nozi

Onda su stigli inozemni ulagači, koji su digli plaće i cijene, a ČNB je u travnju ove godine oslobodio krunu. Češki su radnici sa sigurnim radnim mjestom i jačim krunama u džepu počeli trošiti i putovati još više, iako su u međuvremenu neki investitori - koji su sve ovo omogućili - krenuli u potragu za zelenijim pašnjacima."

Tako bi formulu češkog ekonomskog uspjeha sažeo Eric Best, ali naravno da je riječ o simplifikaciji iako nitko ne dvoji da je ekonomija u zadovoljavajućem stanju i zbog svojedobno kontroverznog postupka Češke narodne banke. ČNB je u studenom 2013. najavila da će koristiti tečaj kao instrument za obaranje deflacijskog rizika te da će intervenirati na deviznom tržištu "koliko god to bude potrebno" u cilju održavanja krune iznad "stropa" od 27 kruna za euro.

Uvoznici roba i usluga, poput primjerice, firme za koju radim, ovaj su nepovoljni tečaj teško podnosili, bile su to godine znoja i škrguta zubi, no većina čeških radničkih plaća dolazi iz izvozno orijentiranoga gospodarstva, kojem je slaba kruna odgovarala jer upravo je izvoz bio teško pogođen posljedicama svjetske financijske krize kad su poremećeni dugački proizvodni lanci na velikim izvoznim tržištima na koja Česi tradicionalno šalju svoje proizvode (strojeve, mehaničke dijelove itd.).

Slaba kruna u posljednje četiri godine pomogla je izvoznicima da se oporave, pa je u travnju ove godine ČNB objavio kraj tečajne politike sprečavanja aprecijacije eura. Bankovni alkemičari umješno su i glatko projedrili prvim mjesecima "oslobođene" krune pa unatoč strahovanjima i spekulacijama, nismo zabilježili drastične promjene tečaja. Rast plaća i uvođenje fiskalizacije ("po uzoru na Hrvatsku", čest je komentar ovdašnjih novinara) doprinijeli su rekordnom fiskalnom suficitu u 2016.

Nastavak na sljedećoj stranici...

Ove godine vlada je podignula plaće zaposlenih u javnim službama, a umirovljenici su dobili poseban financijski dodatak. Uvođenje fiskalizacija nije proteklo bez potresa, što ne iznenađuje u ekonomiji u kojoj je sivi sektor igrao veliku ulogu u ugostiteljstvu, taksi službama i mnogim malim uslužnim djelatnostima.

Kontroverza je to veća što je ministar financija u doba uvođenja fiskalizacije i "capo di tutti capi" elektroničkih podataka o financijskim tokovima u zemlji drugi najbogatiji čovjek Češke Republike, Andrej Babiš, vlasnik moćnog Agroferta - prehrambeno-poljoprivredno-kemijskoga konglomerata s firmama kćerima i ograncima u građevinarstvu, šumarstvu, logistici, energiji te, po uzoru na Berlusconija, masmedijima.

Hrvatska propast Tri tvrtke koje su propale, ali nas nisu dirale kao Agrokor

Iako je Babiš pri ulasku u profesionalni politički život pohranio vlasništvo Agroferta u trust-fond pod upravom članova obitelji, rijetki su sveci koji ne vide da je financijski kokošinjac bio povjeren prepredenom alfa liscu. Babiš je s ministarskog položaja morao odstupiti prije nekoliko mjeseci zbog istrage o pronevjeri novca iz EU fondova u korist obiteljske tvrtke Rodino gnijezdo, ali to ga nije spriječilo da na prošlim parlamentarnim izborima njegova politička stranka ANO (Asocijacija nezadovoljnih građana) premoćno trijumfira.

Istragu o pronevjeri i skidanju zastupničkog imuniteta Babiševi su birači doživjeli kao nepravedan pritisak Babiševih političkih neprijatelja i zanimljivo je promatrati kako iznova i nanovo, kroz različite prostore i različita vremena, ljudi ponavljaju istu priču; strastveno mrze lopova kokošara, a opravdavaju i veličaju sposobnog i uspješnog predatora (dok mu ne istekne rok trajanja).

Babišev ANO jaše na snažnom populističkom valu; s manje ili više jakim argumentima odbijaju prihvat izbjeglica i diktat nedemokratskog Bruxellesa, obećavaju dovođenje u red korumpirane političke elite, ali zasad funkcioniraju od slučaja do slučaja. Bez frakcija i jakih stranačkih osobnosti ne doimaju se više do dobro organizirane, marketinški superiorne klijentelističke mreže Andreja Babiša, koji samostalno odlučuje o svakom konkretnom političkom koraku.

Je li moguće uspješno voditi državu kao što Babiš vodi firmu, pitanje je na čiji odgovor nećemo dugo čekati. Babiš će najvjerojatnije dobiti mandat za sastav manjinske vlade u prosincu pa, ako u međuvremenu opet ne bude primoran odstupiti s premijerskog mjesta zbog nastavka istrage o Rodinu gnijezdu (teško da će nova parlamentarna većina glasovati da mu se oduzme imunitet), svjedočit ćemo novoj fazi češkog društvenog i političkog života.

Inače, uspjeh češkog državnog i ekonomskog projekta rezultat je dugogodišnjeg truda, znanja i predanosti kako češkog naroda tako i čeških političkih i drugih elita. Podsjećam da su zemlje tzv. Bohemskoga Kraljevstva još u vrijeme Austro-Ugarske bile industrijski najrazvijenije zemlje monarhije, u kojima se proizvodilo 70 posto ukupnih industrijskih proizvoda.

Tridesetih godina prošlog stoljeća Čehoslovačka Republika slovila je kao jedna od industrijski najnaprednijih i najbogatijih zemalja ne samo u Europi nego i u cijelom svijetu! Dugostoljetna proizvodna tradicija preživjela je, iako znatno osiromašena, i godine planske privrede, kad je industrija bila angažirana za opskrbu prijateljskih socijalističkih tržišta na istoku.

DOJAVILI SVIJETU Etikete na odjeći iz Zare otkrivaju šokantnu istinu

Baršunasta revolucija i raspad političkog saveza sa SSSR-om značio je potpuni gubitak tržišta za tradicionalne češke izvozne proizvode, a početak tranzicije bio je doslovce historijski izazov. U nekoliko mjeseci trebalo je promijeniti kompletno zakonodavstvo, obaviti restituciju, denacionalizaciju i privatizirati državna poduzeća. Najraniji češki tranzicijski poduzetnici operirali su u pravnom limbu, bez nužnih zakona koji bi omogućili sigurnost poslovanja i ulaganja.

Fama o "kuponskoj privatizaciji" kao uspješnom češkome modelu tranzicije samo je priča za nezadovoljnike i gubitnike drugih metoda privatizacije. Češka kuponska privatizacija kreirala je vlastitu legiju prevarenih i izigranih, a jedan od vodećih igrača čeških privatizacijskih fondova, Viktor Koženi, i dan-danas je izvan dosega češkog pravosuđa (doduše, čami u južnoafričkom zatvoru, ali kako ga traže i u SAD-u, Česi će se načekati do izručenja).

Devedesetih su pak Česi prošli kroz vlastitu krizu bankovnog sustava, kad su politički instruirani bankari dijelili kredite podobnim poduzetnicima, pa kako to obično biva, i u Češkoj je sve to narod pozlatio (otplatio), no barem su se na vrijeme naučili pameti, pa kad je 2008. puknula svjetska financijska kriza, češki je bankarski sustav prošao gotovo neokrznut.

Poučeni vlastitom katastrofom "bankovnog socijalizma" iz devedesetih, konzervativne i oprezne domaće banke krizu su dočekale zaštićene i bez rizične izloženosti. Od samog početka tranzicije, a posebno nakon organiziranog i civiliziranog razlaza sa Slovacima, velik je trud posvećen privlačenju stranih investicija.