Knjiga "Snakes in Suits", još neprevedena kod nas, daje zanimljivu pretpostavku gdje se kriju psihopati današnjice. Navodno su u korporativnom svijetu. Bez empatije, s predobrim čitanjem ljudi, širokim osmjesima, samopouzdanjem, savršeno se probijaju prema vrhu. To su oni ekscentrici s grandioznim idejama, karizmatični, ali i prvoklasni manipulatori. Koriste te dok im trebaš za osobni probitak, a kad im zasmetaš, rješavaju te se, a da i ne trepnu okom.

Jedna od takvih osoba bila je i Elizabeth Holmes, mlada nada Silicijske doline, žena koja je trebala donijeti revoluciju u zdravstvo i koja je cijelo jedno desetljeće predstavljala žensko lice tech svijeta. Samu sebe je vidjela kao Stevea Jobsa medicine, a da slika bude potpuna, kao i Jobs je nosila crne dolčevite.

Sad i službeno Forbes: 2015. imala je 4,7 milijardi dolara, a sad ima nula

Priča o Elizabeth Holmes počela je 2003. godine, kad se sa samo 19 godina ispisala sa studija kemijskog inženjerstva, sa Sveučilišta Stanford, da bi osnovala vlastitu tvrtku Theranos (ime sastavljeno od riječi "therapy" i "diagnosis"). Iako internet vrvi člancima o njezinoj grandioznoj prijevari i ugrožavanju života pacijenata, kao i prijevari brojnih investitora, priča još nije privedena kraju. Holmes još nije u zatvoru, a pitanje je hoće li ikad i biti.

Prije otprilike mjesec dana dokumentarist Alex Gibney za HBO je snimio dokumentarni film o Elizabeth Holmes pod imenom "The Inventor: Out for Blood in Silicon Valley". Dokumentarac o ovoj jezovitoj priči otvara mnoga pitanja, a jedno od njih je i to je li Theranos samo posrnuli start-up, kakvih ima na desetke tisuća u svijetu, ili smišljena shema vrlo inteligentne i samodopadne manipulatorice.

Krenimo od početka. Elizabeth Holmes se kao 19-godišnjakinja naglavačke baca u svoj start-up i kreće od mega bogatih investitora skupljati novac za projekt. Radilo se o patentu koji je trebao pojednostavniti vađenje krvi. Prema Holmesinoj viziji, medicinske sestre ljudima više ne bi zabijale igle u žile, nego bi se iz prsta uzimala tek kapljica krvi. Pomoću stroja Edison, koji je trebao biti nešto poput prijenosnog Maca za medicinare, iz te kapljice bi se izvelo oko 200 testova na razne bolesti, od stanja kolesterola do prisutnosti kancerogenih stanica u tijelu.

Ne samo da je novi proces vađenja krvi trebao ublažiti ljudski horor od približavanja igli, nego je novo testiranje trebalo biti i puno jeftinije. U usporedbi s klasičnim troškom za vađenje krvi, koji u Americi stoji oko 50 dolara, ovaj je trebao stajati samo tri dolara, a na rezultate bi se čekalo puno kraće. No postojao je problem - ništa od toga nije funkcioniralo. Testovi su se po skrivećki obavljali u laboratorijima na klasičnim aparatima od Siemensa ili Roche Diagnostics.

Theranos je imao oko 800 zaposlenika, Holmes je čak iz Applea povukla neke ključne ljude, poput Avija Tevaniana, Jobsova bliskog suradnika, koji se izvukao iz cirkusa na vrijeme, kad je shvatio u kojoj mjeri ne funkcionira tehnologija.

"Završio sam s Theranosom. Vidio sam toliko loših stvari. Nikad ne bih očekivao da će se netko kao CEO ponašati tako kako se ona ponašala. A vjerujte mi, radio sam za Stevea Jobsa. Nagledao sam se ludih stvari. Ali Elizabeth je to odvela na drugu razinu", izjavio je Tevanian o vremenu provedenom u Theranosu.

Velika kazna Osramoćena milijarderka - na laži zaradila 700 milijuna

Posebno je zanimljivo kako su se na Holmes fiksirali stari i utjecajni muškarci, poput Henryja Kissingera, Jamesa Mattisa i Georgea Schulza, koji su sjedili u upravnom odboru njezine kompanije, dok su u Theranos milijune uložili i medijski mogul Rupert Murdoch te obitelji Walton i DeVos. Slikala se s Clintonovima, ali i holivudskim zvijezdama, poput Jareda Leta.

Čak i kad je Schulzov unuk Tyler Schulz, koji je odrađivao pripravnički staž u Theranosu, postao zviždač i Johnu Carreyrouu, istraživačkom novinaru Wall Street Journala, dojavio o velikim nepravilnostima u Theranosu, djed je i dalje odabrao vjerovati Elizabeth. Njezina pamet, karizma, kao i golema moć uvjeravanja bili su golemi. Kad je navodno nekoliko članova uprave saznalo za njezine manipulacije i kad su se sastali da je otpuste, ona ih je u roku od dva sata uspjela razuvjeriti.

I, naravno, ona je otpustila one koji su zapalili vatru pobune. Oko 2009. godine CEO tvrtke, uz Holmes, postaje Ramesh "Sunny" Balwani, biznismen i bivši softveraš, imigrant iz Pakistana. Balwani je radio u Microsoftu i Lotusu, a obogatio se ranih 2000-ih.

Bili su čudan poslovni i ljubavni duo, ona uvijek u crnom, on niski sredovječni muškarac u trapericama i bijeloj košulji, uvijek u crnom Lamborghiniju, s čijih je tablica vrištala Cezarova izlizana parola "VDIVICI". S dolaskom Balwanija, počela je veća tortura zaposlenika, prijetilo im se, a ugovori koje su potpisivali obvezivali su ih na striktnu tajnovitost o poslovanju kompanije.

Nastavak na sljedećoj stranici...

Kad se Holmes 2013. godine počela učestalo pojavljivati u medijima, pričala je da je na ideju svojega patenta došla kad joj je voljeni ujak, kod kojeg je provodila ljeta, umro od raka.

"Mi zamišljamo svijet u kojem nitko ne mora reći: ‘Da sam samo znao ranije’. Svijet u kojem nitko ne mora reći zbogom prerano."

No to je bila samo poza. Niti je Holmes ikad bila bliska s ujakom niti je željela spasiti svijet. Koliko god to banalno zvučalo, željela je postati ženski Steve Jobs, netko tko je donio tehnološku revoluciju u svijet, netko o kome se priča, tko je vrijedan divljenja. Zapravo, vrlo banalan ljudski poriv za slavom. Fanatična želja da se uspije, i to pod svaku cijenu, makar se to kosilo s osnovnim poimanjem morala ili uvriježenim znanstvenim standardima.

Elizabeth Holmes Totalni krah nekad najveće nade svjetskog biznisa

Za potrebe svoje lažne persone Elizabeth je i spustila svoj glas za koju oktavu kako bi postao duboki bariton. Kad ne bi bila koncentrirana, navodno bi joj znao pobjeći pravi glas, no brzo bi vratila svoj lažni, koji je zvučao autoritativnije. No istina je zapravo da se radilo o vrlo čudnom i neprirodnom tonu glasa, koji uparen s njezinim velikim očima koje ne trepću unosi jezu u onoga tko je sluša i gleda. Forbes ju je 2015. godine, među 50 ostalih samostvorenih milijarderki, stavio na prvo mjestu, kao najmlađu.

S obzirom na to da je u jednome momentu njezina tvrtka bila procijenjena na devet milijardi dolara vrijednosti, dopustila si je uživanje u određenom stilu života koji je novčano bio izdašan, ali i neodrživ. Tako je već od starta privatnim avionom letjela na sastanke s investitorima po cijelom svijetu. Imala je luksuznu kuću u Los Altosu, čitav tim osobnih asistenata i vozača, skupocjenu uredsku opremu, a jednom je za konferencijski stol iskeširala 100.000 dolara.

Kako se krah bližio, iluzija je i dalje bila postojana. Navodno je zadnjih godina, sa svojim suradnikom Sunnyjem, špijunirala svoje radnike, hodala s naoružanim čuvarima, a ured joj je bio ovalni, poput predsjedničkog, okružen blindiranim prozorima. Čak i kad zaposlenici više nisu imali nimalo elana, Elizabeth i Sunny su redovito održavali motivacijske govore, doimali su se sretno i činilo se da ih optužbe ne brinu. No bivši zaposlenici su sve više pričali, a kosturi su samo ispadali iz ormara.

"Netko je morao plaćati za sve te Birkinove torbice. Kompanija je plaćala za sve. Ona bi prijavljivala svoje milje čak i kad bi se vozila nekoliko kilometara do kuće u Los Altos", jedan zaposlenik se izlanuo.

Iako Holmes prijeti zatvorska kazna od dvadeset godina, kao i njezinu partneru Sunnyju, čini se da ona živi bezbrižnim životom. Zaručena je za mladog nasljednika hotelskog lanca i djeluje sretno. Ne priznaje da je postupala krivo ili da je bilo loših namjera, a tip je osobe koji ne gleda unatrag. Gibney svoj dokumentarac ostavlja otvorenim. Gledatelji mogu sami procijeniti je li Elizabeth Holmes jedan u nizu korporacijskih psihopata ili žrtva vlastite ambicije.

No priča o Elizabeth Holmes zapravo je priča o Silicijskoj dolini. Muljažama, lažnom prikazivanju podataka, kršenju zakona, manipuliranju investitorima... Od start-upa se uglavnom i očekuje nesavršenost, kao što se i očekuje da često uopće i ne uspije. Venture kapitalisti znaju da priča može biti veća i luđa što je riskantnija.

THERANOS Skoro je ubila ljude, a svi su joj slijepo vjerovali

No problematične su kompanije, a radi se o većini, koje u svijet šalju sliku onoga što žele biti u budućnosti, a ne onoga što jesu sad (što bi se kolokvijalno reklo "fake it till you make it").

Dolina se predstavlja imidžem veganskih, smušenih geekova koji žele promijeniti svijet, ali baš zbog velikog obrtaja novca smuca se i mnogo prevaranata, menadžera psihopata, koji imaju goleme količine love s kojom ne znaju upravljati. Za investitore je to dvosjekli mač. Kako ne uložiti u budući Google, Airbnb ili Uber? A opet, kako ne ispušiti milijune na neku glupost? Tanka je linija između poslovnog vizionarstva i potpunog promašaja. Možda je Theranos bila jedna trula jabuka u košari, a možda su trule sve, pogotovo one najuspješnije.