Chomsky: Hrvati, Srbi i Bošnjaci govore isti jezik
Američki lingvist i filozof, Noam Chomsky, potpisao je Deklaraciju o zajedničkom jeziku, koju su prošle godine sastavili lingvisti i eksperti za jezik iz BiH, Srbije, Hrvatske i Crne Gore, javlja N1 Televizija, a prenosi blic.rs
Više od 200 stručnjaka iz lingvistike i drugih društvenih nauka potpisalo je 28. ožujka prošle godine Deklaraciju o zajedničkom jeziku, nakon što je održana serija regionalnih konferencija u Podgorici, Splitu, Beogradu i Sarajevu.
Chomsky, koji je jedan od najistaknutijih društveno angažovanih autora današnjice, na pitanje N1 Televizije, ima li nešto što bi dodao Deklaraciji, odgovorio je da nema ništa interesantno što bi dodao onome što je već napisano.
U Deklaraciji se konstatira da Bošnjaci, Srbi, Hrvati i Crnogorci govore zajedničkim policentričnim standardnim jezikom.
- Također i da je jezična politika naglašavanja razlika dovela do niza negativnih pojava u kojima se jezično izražavanje nameće kao kriterij nacionalne pripadnosti i sredstvo iskazivanja političke lojalnosti, navodi se u saopćtenju.
Pozvali su na prestanak razdvajanja djece po nacionalnoj osnovi u školama u ime toga što navodno govore drugim jezikom, a potpisnici se u Deklaraciji zalažu za slobodu jezičnog izražavanja svakog pojedinca.
Deklaracija je, kako se navodi, srušila posljednji tabu i pružila javnosti lingvistički utemeljeno objašnjenje da je riječ o zajedničkom jeziku.
Chomsky je Deklaraciju o zajedničkom jeziku potpisao na poziv lingvistice Snježane Kordić, kojoj je istoga dana odgovorio da svojim potpisom podržava tekst Deklaracije.
Deklaraciju su između ostalih potpisali i Rade Šerbedžija, Boris Dežulović, Igor Štiks, Mirjana Karanović, Marko Tomaš, Nenad Veličković, Teofil Pančić, Rajko Grlić, Filip David, Borka Pavićević, Jasmila Žbanić, Dragan Markovina, Boris Buden, Viktor Ivančić, Biljana Srbljanović, Ranko Bugarski, Balša Brković i Snježana Kordić.
Sarajevska Deklaracija o zajedničkom jeziku predstavljena je 30. ožujka 2017. u sarajevskom Media centru, a na predstavljanju su govorili potpisnici Deklaracije od profesora na fakultetima do književnika i aktivista. Referirali su se i na brojne burne reakcije na Deklaraciju te dodatno pojasnili kako im cilj nije stvaranje novog jezika, nego je njihova poruka usmjerena protiv nacionalizama.
- Riječ je o zajedničkom standardnom jeziku policentričnog tipa - odnosno o jeziku kojim govori više naroda u više država s prepoznatljivim varijantama - kakvi su njemački, engleski, arapski, francuski, španjolski, portugalski i mnogi drugi... Korištenje četiri naziva za standardne varijante - bosanski, crnogorski, hrvatski i srpski - ne znači da su to i četiri različita jezika”, stoji u Deklaraciji u kojoj se pozvalo da se “hitno ukinu svi oblici segregacije i diskriminacije u obraznovnim ustanovama, zaustavljanje umjetnog razdvajanja jezika, prestanak rigidnog definiranja standardnih varijanti i liberalizacija jezičnih praksi.
Prije godinu dana po pitanju Deklaracije očitovala se i aktualna ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek. Tada je, za Jutarnji list rekla:
- Nedavno smo proslavili veliku obljetnicu Deklaracije o hrvatskom jeziku pa pretpostavljam da je ovo politička inicijativa koja se i na to željela referirati. U svakom slučaju, kao što znamo kroz povijest, Hrvati su govorili i pisali na hrvatskom jeziku, a hrvatski književnici su oduvijek govorili da pišu na hrvatskom jeziku kada je hrvatski jezik postao službeni. Pitanje zajedničkog jezika je politički konstrukt koji je došao s jednom državom ‘45. godine i nikada zapravo u stvarnosti nije zaživio. On se nazivao hrvatsko-srpskim jezikom, ali svi smo mi u školi učili hrvatski i pisali smo na hrvatskom. Nije mi jasno koji bi cilj bio danas pokretati takvu inicijativu.
Dokument je izazvao mnogo prijepora i u hrvatskim linvističkim krugovima.