U nostalgičnim crno-bijelim reminiscencijama na rani rock’n’roll uvijek se ponavlja ista macho priča. Rockabilly dečki sviraju, pjevaju i zavodnički namiguju curama koje plešu i vrište oko pozornice. Svi se sjećaju kralja Elvisa, ali tko je bila kraljica? Tražeći odgovor na zametnuto žensko pitanje bostonska filmašica Beth Harrington došla je 2003. godine do nominacije za Grammy u kategoriji dugometražnog videa s dokumentarcem "The Women of Rockabilly: Welcome to the Club".

U filmu su portretirane Brenda Lee, Janis Martin, Lorrie Collins i Wanda Jackson, koja je već 1955. išla na američku turneju s Elvisom. Prve rockabilly pjevačice, koje su kao i Elvis dolazile iz country glazbe, uspjele su srušiti ili barem zaljuljati poneki rodni stereotip, ali rock’n’roll je još desetak godina bio gotovo isključivo muška zanimacija. Značajnija preraspodjela uloga započela je tek sredinom 1960-ih u San Franciscu, najjačem uporištu hipi kontrakulture, slobodne ljubavi i seksualne revolucije.

U Friscu je Janis Joplin postala prva ženska rock legenda, Grace Slick se proslavila kao prva velika hitmakerica s acid rock himnom Jefferson Airplanea "White Rabbit", a ženski bend The Ace of Cups već je bio dovoljno dobar da zasvira kao support za Jimija Hendrixa. Ženski vokalno-instrumentalni sastavi sporadično su se pojavljivali od ranih '60-ih. Amerika je najprije upoznala Goldie and the Ginderbreads, koje su debitirale 1962. na turneji s Chubbyjem Checkerom.

U Europi su 1963. na prvom valu bitlmanije zaplovile liverpulske cure The Liverbirds i finske The Cimmats. Premda smo u nekim drugim aspektima debelo zakasnili za zapadnim rokerskim svijetom, zagrebačka škvadra je već u ožujku 1964. gledala premijerni nastup prvog domaćeg ženskog VIS-a Šigele.

U bendu su svirale i pjevale Nela Dupelj Gruden, Ružica Ruić, Zlata Sučić, Goranka Šestić i Jagoda Martinčević. Šigele nisu ostavile nikakav tonski zapis, kao ni mnogi muški električarski sastavi iz toga doba. Siniša Škarica u knjizi "Kad je rock bio mlad" sjeća se njihovih vrlo dobrih izvedbi Beatlesa, dok Plavi vjesnik iz svibnja 1966. bilježi najavu gostovanja u Beču.

S one strane razuma Ilčiću sad smetaju i PMS i menstruacija

Šigele su dobile konkurenciju u još jednom zagrebačkom ženskom VIS-u Lutke, koji se pojavio na sceni 1965., i u beogradskim Sanjalicama, koje su zapravo bile mješovita ekipa do trenutka kad su dečki iz benda krenuli u vojsku. Sanjalice su u ženskoj postavi uspjele snimiti nekoliko ploča. Lutke nisu dobile takvu priliku pa se njihov prvi i jedini album pojavio tek 2005. u izdanju Croatia Recordsa. Pokraj '60-ih cure su se počele priključivati poznatijim muškim bendovima.

Beogradska klinka Slađana Milošević svirala je bas gitaru u Džentlmenima, a Josipa Lisac se kroz ViS O’Hare i Zlatne akorde pripremala za ulogu prve domaće rock dive potvrđenu antologijskim albumom "Dnevnik jedne ljubavi". Prva renomirana rock autorica bila je zagrebačka Bokeljka Maja Perfiljeva na pločama Indexa, a vlastitim pjesmama uspješno se predstavila i beogradska tinejžderica Maja De Rado, koja je predvodila obiteljski akustičarski sastav Porodična manufaktura crnog hleba, povezan s Ateljeom 212.

Međutim, globalni trendovi s početka '70-ih nisu išli u prilog ženskoj afirmaciji. Hard rock je bio postavljen totalno mačistički, a svi važniji prog rock i jazz rock sastavi također su imali muške posade. U takvom okruženju najbolje se snalazila Josipa Lisac zahvaljujući iznimnom pjevačkom talentu, uvijek unikatnom stylingu, ali i velikom međunarodnom iskustvu supruga Karla Metikoša, koji je usmjeravao njezinu karijeru.

Jazz i blues diva Zdenka Kovačiček nije imala tako sigurno rokersko zaleđe, no svejedno je zablistala na pozornici Boom Festivala sa zagrebačkom Nirvanom gitarista Roberta Krkača i na turnejama virtuoznog klavijaturista Tihomira Popa Asanovića. Na svjetskoj rock sceni ženska kvota naglo se povećala s punkom i novim valom. Genijalna kantautorica Patti Smith, beskompromisna rokerica Joan Jett, ekscentrična Siouxie Sioux, mlađahne londonske punkerice The Slits, Tina Weymouth u Talking Headsima i Chrissie Hynde kao liderica The Pretendersa pokazale su zainteresiranim curama mnoštvo novih mogućnosti.

Nastavak na sljedećoj stranici...

Uskoro je Električni orgazam u postavi imao basisticu Marinu Vulić, Laboratorija zvuka pjevačicu Dinu Vranešević i klavijaturisticu Veru Lajko, a riječki Paraf je nakon povlačenja frontmena Valtera Kocijančića u prvi plan postavio Pavicu Mijatović, koja je uzela umjetničko ime Vim Kola i prometnula se u jednu od najprepoznatljivijih faca domaće punk scene.

Popis se širio sa sve mlađim curama pa dolazak 17-godišnje klavijaturistice Jasmine Mitrušić u novosadsku Lunu nije predstavljao nikakvu senzaciju jer je vrbovečka power pop grupa Stidljiva ljubičica snimala prvu ploču "Osvrni se na mene" s 15-godišnjom bubnjarkom Elvirom Happ, danas profesoricom udaraljki u Glazbenoj školi "Vatroslav Lisinski". Domaći novi val u prvom naletu ipak nije imao svoje Šigele, Lutke i Sanjalice.

Novosadski punkersko-feministički sastav Boye debitirao je 1981., ali je tek nakon sedam godina dočekao prvi LP "Dosta, dosta, dosta" u Kojinoj produkciji. Znatno brže napredovale su cure iz riječkoga benda Cacadou Look osnovanog 1983. Isprva su bile dočekane kao ženska frakcija već afirmirane riječke grupe Fit, ali kad se zbroje hitovi i tiraže, ispada da su cure napravile više nego njihovi dečki, od kojih su naučile početne akorde.

Zahvaljujući hitoidnim demo snimkama "Kao pjesma" i "Sama", za debi album "Tko mari za čari" okupile su top ekipu, Ploču su producirali Husein Hasanefendić i Tomo In Der Muhlen, a malo je pomogao i Vlada Divljan. Drugi album "Uspavanka za Zoroa" bio je postavljen još ambicioznije s engleskim producentom Tedom Haytonom, koji je u to doba radio za The Art of Noise i The Stranglers. Hayton ih nije uspio plasirati na britansko tržište, ali je isproducirao poveliki domaći hit "Baum Bam Bam".

Najintrigantnija ženska pjesma '80-ih također je nastala u Rijeci, makar je imala muškog autora Roberta Funčića. Na nastupnom singlu njegove grupe Xenia s pjevačicom Vesnom Vrandečić našla se "Moja prijateljica", prva domaća pjesma koja je dotaknula lezbijsku tematiku.

Nesuđena klasičarka Dugo očekivani album: Josipa će opet uzburkati glazbenu scenu

Poslije rata sve je izgledalo drugačije, pa i raspored ženskih uloga na hrvatskoj pop rock sceni. Cure su brzo zauzele mjesta u novim bendovima, Yaya u Jinxima, Ivanka Mazurkijevič u Stampedu, Ljubica Gurdulić u Svadbasima, ali opet je nedostajalo autorica, i to u doba kad je cijeli svijet brujao o novom ženskom pismu s kojim je Alanis Morissette dobacila do planetarnog bestselera "Jagged Little Pill". Nagađalo se kako bi kreativni impuls mogao brže iskočiti iz hip-hop produkcije, ali to je kod nas postigla jedino Remi na albumima Elementala.

Dalekosežniji pomak dogodio se na manje vidljivim rubovima alternativne scene, a prethodnica je stigla s neskriveno amaterskim trash punk bendom Schizoid Wiklers iz stare Močvare. One nisu znale svirati, ali su itekako znale pokazati ženski stav kakvog prije nije bilo na hrvatskim klupskim pozornicama. S malim zakašnjenjem dobili smo pravu Riot Grrrl ekipu.

Nakon što se su se Wiklersice razišle, vrijedna ženska pojačanja počela su stizati s više strana, iz zagrebačkog synth-popa preko Lollobrigide, iz slavonskog punka preko The Rock Flocka i Punčki, iz riječkog electro-gothica preko Larvi i Leiferta, pa onda iz šireg i trajnijeg kantautorskog vala, koji se protegnuo od Nine Romić do Sare Renar, Ivane Picek i Lovely Quinces. Postalo je normalno, a onda i uobičajeno da neke nove cure potpisuju ponajbolje domaće albume.

Posljednje su se priključile ženske indie rock grupe iz queer subkulture, ali njih se nije ni moglo očekivati prije potpunog ukidanja izvanrednog stanja oko zagrebačke Povorke ponosa. Sve bolji bend U pol 9 kod Sabe, njihova solistica Ana Banana i kvartet Žen danas kroz svoju glazbu strpljivo odrađuju rušenje tabua koji su u liberalnijim zemljama poput Kanade pali još prije tridesetak godina pred naletom K. D. Lang ili najkasnije prije dvadesetak godina pred tandemom Tegan and Sara.

Novi hrvatski ženski bendovi, kantautorice i reperice morat će se i dalje nositi s mizoginim tipovima poput Ladislava Ilčića, ali barem će na drugoj strani dobiti jednu početnu prednost o kojoj Šigele i Lutke prije pedesetak godina nisu mogle ni sanjati. Svjetska glazbena scena, osim postojano mačističkog heavy metala, stigla je do skoro ravnomjerne zastupljenosti žena u gotovo svakom segmentu kreativnog procesa. Možda je sad pravo vrijeme i za neku novu Josipu.