Ivo, doktore! Vrati se, donesi svjetlo u ovu ustašku noć
Povijest se uvijek ponavlja dvaput; prvi put kao tragedija, drugi kao farsa, rekao je Karl Marx. Goran Golovko, aktualni intendant Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu, mogao bi reći kako se, istina je, povijest ponavlja dva puta, ali uvijek kao farsa. U društvu koje je tako tragično predano samouništenju, povijesti, uostalom, ništa više i nije preostalo.
Ljeto je 2008. godine: Golovko je ravnatelj Dramskog programa Splitskog ljeta, u koji je uvršten Euripidov tekst "Bakhe" u režiji Olivera Frljića, autora koji u starogrčku tragediju unosi i, recimo tako, dašak svježine, podsjećajući kako je tadašnji premijer Ivo Sanader na put do vrha piramide moći krenuo sa splitske rive, gdje je zvučao kao da mu je suflirao Mate Skejo.
Milan Štrljić je te godine, dakle 2008., ravnatelj Splitskog ljeta i on, kao uvježbani aparatčik, ne čeka da mu se kaže što će vođu, možda, oneraspoložiti. Djeluje, kako i priliči, preventivno i zabranjuje Frljićevu predstavu. Ipak, "Bakhe" je odigrana - nakon intervencije predsjednika Vlade Republike Hrvatske, doktora Ive Sanadera!
"Vlada na čelu s premijerom Ivom Sanaderom zalaže se za toleranciju i demokratizaciju društva, što je pokazala na brojnim primjerima, pa bi stoga bilo kakvo odstupanje u području kulture bilo u nerazmjeru s takvom politikom", izjavio je Sanaderov ministar kulture, ujedno predsjednik Vijeća Splitskog ljeta, Božo Biškupić. Bilo je to, da se još jednom podsjetimo, prije nepunih devet godina.
Proljeće je 2017. godine: na stotine filoustaša pokušavaju spriječiti održavanje predstave "Naše nasilje i vaše nasilje" reditelja Olivera Fljića. Pripadnici specijalnih policijskih snaga štite publiku koja pokušava ući u HNK, gdje se komad izvodi nakon što je odabran za program Marulićevih dana. Ipak, skupina nasilnika predvođena umirovljenim časnikom HOS-a Matom Skejom uspijeva doći do gledališta.
Nakon što su izbačeni, policijski psi zbog dojave o podmetnutoj bombi pretražuju zgradu HNK u Splitu. Današnji intendant HNK Split, Goran Golovko, nije dočekao još jednu intervenciju iz ureda predsjednika Vlade. Sasvim suprotno, ministarstvo Nine Obuljen Koržinek, za koje se ne može precizno ustvrditi treba li se zvati ministarstvo straha ili ministarstvo ćudoređa – potporu je dalo aktivistima patuljastih, radikalno desnih stranaka, sigurnim samo u jedno: da je kazalište ona lijepa zgrada blizu taksi stajališta.
"Ministarstvo kulture podsjeća da je na sjednici Vijeća, koja se održala 17. veljače 2017. godine, izbornik Igor Ružić predstavio program predstojećeg Festivala hrvatske drame Marulićevi dani, koji je prihvaćen većinom glasova članova Vijeća. Napominjemo kako je nositelj Festivala Marulićevi dani Hrvatsko narodno kazalište Split, a intendant Goran Golovko ujedno ravnatelj Festivala. Program Festivala hrvatske drame Marulićevi dani tom prilikom nisu podržali Ministarstvo kulture i Splitsko-dalmatinska županija...
Poštujući umjetničke slobode i estetska mjerila svakog umjetnika, mišljenja smo kako je potrebno pri stvaranju i izvedbama umjetničkih djela imati na umu vjerske i nacionalne osjećaje, kao i osnovna ljudska prava svakog pojedinca i društvene skupine", piše u priopćenju iz samozvanog Ministarstva kulture. Vrijeme radnje je, da naglasimo s razlogom, proljeće 2017.
Kad se u, recimo, BiH, govori o razlikama između sadašnje i predratne vlasti, obično se kaže da jesu krali, ali su i nama dali. U Hrvatskoj se o Sanaderovu dobu i metodama upravljanja državom bez imalo zadrške može reći da jest krao, ali nas je i uljepšavao. Pri tome naočiti Splićanin uopće nije štedio niti na sredstvima za opću, mentalnu higijenu, niti na "face liftingu" nacije.
Sad je, ako već nije bilo, jasno kako je upravo u tom, njegovom i vremenu udvaranja Europskoj uniji, Hrvatska proživljavala vrhunac svoje uljuđenosti, no ne zato što smo se zaista mijenjali na bolje nego isključivo zbog toga što je Sanader, kao malo tko, znao koliko je odbojna slika u ogledalu.
Ivo Sanader će, po svemu sudeći, dobiti neku kaznu za otvoren odnos s tuđim, javnim i zajedničkim računima. Teško da će mu kao olakotna okolnost biti uračunat kolosalni propust tvoraca Ustava, koji jednostavno nisu predvidjeli dodatnu i izdašnu naknadnu za prosvjetiteljske aktivnosti državnih dužnosnika.
Kapilarna razgranatost i istodobna žilavost ovdašnjeg primitivizma, vidljivog, uz sva druga mjesta, i u Splitu početkom tjedna, ne mogu se rješavati iz hobija, onako, između sjednice Vlade i susreta s austrijskim veleposlanikom, poslije laganog ručka i prije meditativnih momenata uz promatranje umjetnina. Težak je to, dugoročan, zahtjevan posao, vrijedan svake kune.
Nije naša tragedija u tome što će u povijesti ostati zapisano da smo imali i jednog utamničenog premijera, već što se njegovog, ne tako davnog vremena, već sad možemo sjećati sa sjetom. Da, istina je, bio je skup, ali smo i mi bili bolji. Takvi da je Ćaća, eto, zaradio - samo što nije bilo zakonske mogućnosti za legalnu isplatu - ozbiljan novac, ostavivši nas ne toliko osiromašene koliko jadne.
Osuđene na duge mračne noći u Splitu i drugdje, na premijera koji nema tu petlju da nazove svoju ministricu kulture i kaže joj kako svoj stav može slobodno, copy paste thnikom, iskazati riječima Bože Biškupića, Sanaderova namještenika za duhovnu nadgradnju namušte biološke baze: "Vlada se zalaže za toleranciju i demokratizaciju društva, što je pokazala na brojnim primjerima, pa bi stoga bilo kakvo odstupanje u području kulture bilo u nerazmjeru s takvom politikom".