Kultura
7261 prikaza

Matoš ga je zvao ‘guslačem budućnosti’: Ovako je živio naš najveći violinist

1/21
FOND BALOKOVIć - ARHIV HAZU/PRESNIMKA PIXSELL
U izdanju HAZU-a povjesničar Borivoj Popovčak donosi monografiju kao rezultat trogodišnjeg iscrpnog istraživanja života najvećeg hrvatskog violinista 20. stoljeća Zlatka Balokovića, i njegove supruge Joyce Borden

U izdanju HAZU-a povjesničar Borivoj Popovčak donosi monografiju kao rezultat trogodišnjeg iscrpnog istraživanja života Zlatka Balokovića, najvećeg hrvatskog violinista 20. stoljeća, i njegove supruge Joyce Borden, nasljednice američkog tajkuna, pjevačice, pokroviteljice umjetnosti i kapetanice broda, života koji bi bio vrijedan i filma i romana.

 | Author: FOND BALOKOVIć - ARHIV HAZU/PRESNIMKA PIXSELL Zlatko Baloković i sestra Zora 1903. FOND BALOKOVIć - ARHIV HAZU/PRESNIMKA PIXSELL

Zlatko Baloković rođen je u Zagrebu 1895. godine, u Petrinjskoj ulici na broju 52. Najamna zgrada u kojoj je tad živjela obitelj Baloković i u kojoj im se rodilo njihovo dvoje djece danas više ne postoji. Gradio ju je Rudolf Lubynski, autor, između ostalog, antologijske zgrade Hrvatskog državnog arhiva na Marulićevu trgu, i to je otprilike dovoljno da pojmimo koliko je taj svijet, čudesan i gotovo fantastičan život Balokovića, daleko od ovog našeg.

 | Author: FOND BALOKOVIć - ARHIV HAZU/PRESNIMKA PIXSELL FOND BALOKOVIć - ARHIV HAZU/PRESNIMKA PIXSELL

Od djetinjstva je pokazivao interes za glazbu, pa majka Judita, vješta pijanistica, počinje poučavati Zlatka i njegovu sestru Zoru. S devet godina upisuju ga u Glazbenu školu Hrvatskog zemaljskoga glazbenog zavoda i tad počinje učiti violinu. Dvanaest mu je godina kad se profesor kod kojeg je učio doseljava s njima u kuću kako bi dječak imao dostupnu dnevnu privatnu obuku. Vježbao je i po šest-sedam sati dnevno, bez iznimke, osim nedjeljom. Završio je Kraljevsku veliku donjogradsku gimnaziju, usporedno sa školovanjem neumorno vježbao violinu. Antun Gustav Matoš o dječaku Zlatku piše da se radi o “guslaču budućnosti, već iz njegovog prvog poteza gudalom”. Nesumnjivo da je bio nadareno dijete, koje je k tome imalo tu sreću da se rodi u najamnoj zgradi u Petrinjskoj, a ne u kakvoj potleušici na Trnju.

 | Author: PRIVATNA ARHIVA /PIXSELL PRIVATNA ARHIVA /PIXSELL

Sreća će ga, uz neospornu posvećenost i disciplinu, pratiti cijelog života. Nakon školovanja u Zagrebu odlazi na Majstorsku školu Muzičke akademije u Beču. Neće dugo proći dok se Zlatko Baloković ne istakne među studentima. U lipnju 1912. nastupa s Moskovskom filharmonijom. Publika ga poziva da izađe na pozornicu točno 32 puta. Status virtuoza je neupitan. Godine 1913. održat će prvi samostalni koncert u Hrvatskom glazbenom zavodu u Zagrebu, nakon čega slijedi turneja po Hrvatskoj i Sloveniji, a uskoro i diljem Austro-Ugarske. Oslobođen od vojne obveze u Prvom svjetskom ratu, nastupa često za Crveni križ i druge humanitarne ustanove, a nastupa i pred Franjom Josipom I. na njegovu dvoru. Obitelj se u vrijeme rata na godinu dana seli u Trst, gdje su imali apartman u gradu i vilu blizu mora koju im je iznajmio poznati bankar. U Trstu je živio i kad mu je grofica Dora Pejačević posvetila svoju “Slavensku sonatu” za violinu i glasovir.

 | Author: FOND BALOKOVIć - ARHIV HAZU/PRESNIMKA PIXSELL FOND BALOKOVIć - ARHIV HAZU/PRESNIMKA PIXSELL

Nakon završetka rata Zlatko Baloković odlazi na turneju po Europi, a završio ju je koncertom u londonskom Royal Albert Hallu. U Engleskoj ostaje tri godine, sve do 1924., kad prihvaća poziv američkog menadžera. Odredit će mu život taj 6. siječnja 1924. i parobrod SS Paris, kojim je stigao u New York. Nastupa u njujorškom National Theatreu, na klaviru ga prati Miriam Allen i zaljubljuje se u mladog Hrvata. O njemu pišu New York Times, New York Evening Post, New York Americana. Violinist imigrant tad živi poput rock zvijezde, ulazi u njujorško visoko društvo, druži se s umjetnicima te sa sinovima i kćerima velikih industrijalaca.

Prvi je Hrvat koji je kročio na pozornicu Carnegie Halla. Nakon jednog od nastupa priređuju tulum njemu u čast. Na tulum dolazi i Joyce Borden, kći nasljednica čikaškog milijunaša.

Joyce dolazi iz obitelji prvih doseljenika na američki kontinent. Zlatna groznica, kupnja pa prodaja rudnika u Coloradu osigurat će generacijama i generacijama Bordenovih potomaka itekako siguran i ugodan život. Roditelji Joyce Borden, William i Mary, nakon vjenčanja provode godinu dana na bračnom putovanju Europom, koje se svelo uglavnom na Pariz. Nakon povratka u Chicago grade građansku kuću u elitnom dijelu grada, takvu da podsjeća na francuske gradske hotele, uz pokoji tornjić a la barokni dvorac. Arhitekt je Richard Morris Hunt, prvak američke zanesenosti europskom estetikom (i ničime mnogo dalje od toga). U toj kući odrasta Joyce kao najmlađa od četvero djece.

U djetinjstvu je najviše vezana uz majku Mary, a njezin vjerski fanatizam djevojčici brani kazalište, muziku, veselje svake vrste. U New York dolazi s majkom i upisuje Barnard College, počinje učiti i klavir, sanja o tome da bude koncertna pijanistica. Ipak odustaje i počinje se baviti pjevanjem, uspijeva se otrgnuti strogoj majci i počinje nastupati u kazalištu, dobiva prve uloge na Broadwayu. Počinje upoznavati ljude, dobivati angažmane, odlaziti na tulume.

Joyce i Zlatko vjenčali su se u Gradskoj vijećnici u New Yorku u svibnju 1926. godine. Članak u New York Timesu nosi naslov “Pjevačica se udala za violinista”. Iste godine u rujnu Joyce prvi put dolazi u Zagreb. Violinist i pjevačica dočekani su kao da igraju kakav sport od nacionalnog značenja.

 | Author: FOND BALOKOVIć - ARHIV HAZU/PRESNIMKA PIXSELL Joyce i Zlatko Baloković na vjenčanju 1926. FOND BALOKOVIć - ARHIV HAZU/PRESNIMKA PIXSELL

“Tom im je prigodom upriličen svečani doček na Glavnom kolodvoru uz nazočnost visokih državnih ličnosti i odličnika, (…) uz vojnu glazbu koja je svirala tijekom dočeka u paviljonu na Zrinjevcu.” Dan završava večerom u Esplanadi, gdje Zlatko Baloković ugošćuje mnoge prijatelje, uglednike i predstavnike plemstva.

 | Author: FOND BALOKOVIć - ARHIV HAZU/PRESNIMKA PIXSELL FOND BALOKOVIć - ARHIV HAZU/PRESNIMKA PIXSELL

Balokovići se zadržavaju u Zagrebu, odakle Zlatko odlazi na gotovo svakodnevne koncerte diljem Kraljevine SHS, a poslije i u inozemstvu. Počinje surađivati s pijanistom Ignaceom Tiegermanom, nakon što se dotadašnja suradnica Miriam Allen propila, navodno zbog nesretne ljubavi prema Balokoviću. Ona se liječi od alkoholizma, a Zlatko i Joyce kupuju ruševne kuće u mjestašcu Eze na Azurnoj obali, gdje Fragonard upravo pokreće svoju tvornicu parfema. Balokovići otkupljuju parcele od 140 vlasnika i uređuju turistički kompleks. Smještaj u luksuzno uređenim vilama, dakako, nije na otvorenom tržištu nego na njihovo imanje dolaze Thomas Masaryk, Austen Chamberlain, ugledni glazbenici, ali i obiteljski prijatelji iz Zagreba.

 | Author: FOND BALOKOVIć - ARHIV HAZU/PRESNIMKA PIXSELL FOND BALOKOVIć - ARHIV HAZU/PRESNIMKA PIXSELL

Početkom 1927. vraćaju se u Hrvatsku, u rezidenciju u mjestu Modruš Potok nedaleko od Karlovca. “Kako piše Joyce, obitelj je uživala u životu na selu. Uredili su pravo malo gospodarstvo. Držali su krave, konje, svinje i perad. Ona sama uživala je u ladanjskoj vili, dugim šetnjama i kupanju u rijeci Dobri.” Čisti karlovački country club. Već nagodinu ponovno su u New Yorku, a zatim opet u svojoj vili u Ezeu. Zlatko putuje, mijenja gradove iz dana u dan zbog nastupa, a Joyce ga prati. Odlučuju se tad oploviti svijet svojom jahtom Northern Light.

“Žena kapetan broda plovit će brodom preko Pacifika”, napisao je tad New York Sun. Dalje u članku stoji kako “zapovijedanje ovim brodom neće biti njena jedina obaveza. Ustvari ona će vjerojatno trebati raditi puno više nego bilo koji drugi muški zapovjednik broda. Ona se neće baviti samo navigacijskim kartama i promatrati zvijezde i kompas, kao i voditi brodski dnevnik, nego će također morati brinuti o ishrani svoga supruga i ostalih časnika…”.

 | Author: FOND BALOKOVIć - ARHIV HAZU/PRESNIMKA PIXSELL FOND BALOKOVIć - ARHIV HAZU/PRESNIMKA PIXSELL

Joyce je, dakle, odredila rutu, osposobila brod za takav put, izabrala drugih 14 članova posade koji će ih pratiti na njemu, opskrbila ih svime što je potrebno da se otisnu, a Zlatko je lijepo spremio svoje violine koje je nosio, bile su to Stradivarijev Ernst i Comte de Vière Guarnerija del Gesùa. I nadajmo se, pa valjda mu je barem prehrana bila zadovoljavajuća!

Northern Light je krenuo iz luke u San Franciscu, prema pacifičkim otocima i Polineziji, Tahitiju, Tongi, Fijiju; Joyce i Zlatko fotografiju se malo s kolonijalistima, malo s domaćim stanovništvom. Plove dalje prema Australiji i Novom Zelandu, kako gdje pristanu, čekaju ih novinari i fotografi. Zlatko nastupa u gotovo svakom gradu, putovanje se pretvara u njegovu svjetsku turneju. “Bili su pozvani na razna primanja”, piše Popovčak, “njima u čast održani su svečani balovi…”. A njih dvoje plove, od Krete i Jonskog mora do Dubrovnika, pa naposljetku Splita. “Žena je upravljala brodom dok je suprug vježbao violinu”, pišu lokalne novine. Zlatko i dalje neumorno nastupa.

 | Author: FOND BALOKOVIć - ARHIV HAZU/PRESNIMKA PIXSELL Zlatko na palubi broda Paris, 13.1. 1924. FOND BALOKOVIć - ARHIV HAZU/PRESNIMKA PIXSELL

“Nakon invazije Hitlerovih snaga na Jugoslaviju 6. travnja 1941., Zlatko je već sutradan (…) okupio nekolicinu prijatelja u njihovu njujorškom stanu 439 East 51st Street kako bi razmotrili osnivanje odbora za američku pomoć Jugoslaviji. Tako je utemeljena organizacija The American Friends of Yugoslavia.” Na čelu organizacije kao njezini počasni pokrovitelji su Eleanor Roosevelt, jugoslavenska kraljica Marija, koja djeluje iz Londona, američki predsjednik Frank L. Polk, ugledni pisci, urednici i odvjetnici, a Joyce kratko vrijeme djeluje kao predsjednica Ženskog odjeljenja organizacije. Zlatko Baloković američko je državljanstvo dobio 1941. godine. Nastavio je djelovati kao američki Hrvat, što je svakako bolje i točnije nego hrvatski Amerikanac, aktivan u udruženjima koja su pomagala nesretne slavenske narode, one među njima koje sreća i talent nisu tako pomazili. Na Kongresu američkih Hrvata glasno i staloženo čita rezoluciju kojom poziva da se s Kongresa pošalju pozdravi Jugoslavenskoj narodnooslobodilačkoj armiji. Ispraćaju ga ovacijama kao da je odsvirao na svojoj violini. Godine 1944. supružnici odlaze u Washington i traže od američke vlade da se pošalju lijekovi i ostale medicinske potrepštine partizanima u Jugoslaviji. Organiziraju sakupljanje pomoći i donacija po crkvama, sinagogama i školama u Americi. Prva pošiljka stiže do Like, Korduna, Dalmacije, Crne Gore i dijela Slovenije, a za manje od mjesec dana slijedi je i druga.

 | Author: FOND BALOKOVIć - ARHIV HAZU/PRESNIMKA PIXSELL Joyce i Zlatko Baloković za posjeta Jugoslaviji 1946. FOND BALOKOVIć - ARHIV HAZU/PRESNIMKA PIXSELL

Angažman ne prestaje završetkom rata. Tako je 26. ožujka 1946. u rasprodanoj Metropolitan Operi u New Yorku održan humanitarni koncert za pomoć Jugoslaviji. U svibnju iste godine predsjednik Truman dodjeljuje pohvalnicu Zlatku Balokoviću za njegovo humanitarno djelovanje tijekom Drugog svjetskog rata. Joyce i Zlatko nakon osam godina putuju natrag u Jugoslaviju kako bi s političkim vodstvom i Crvenim križem dogovorili plan za daljnje djelovanje. U Beogradu ih je, na svečanom dočeku, pozdravio i Tito. Već tri dana kasnije, kao pravi domoljub, Zlatko Baloković nastupa za radnike tvornice motora u Rakovici.

 | Author: ARHIVA JUGOSLAVIJE, BEOGRAD/PRESNIMKA PIXSELL ARHIVA JUGOSLAVIJE, BEOGRAD/PRESNIMKA PIXSELL

Odbor za pomoć Jugoslaviji pod vodstvom Balokovića djeluje do 1949. godine. Do tada je jugoslavenskom narodu dostavljena pomoć u vrijednosti od 2,7 milijuna dolara, opremljena je bolnica za tuberkulozu kostiju u Rovinju, kao i 27 dječjih domova, dvije dječje klinike, 14 pokretnih i jedna stalna klinika, 6 ambulantni, a dostavljeno je i 37 terenskih vozila za liječnike. Balokovići ipak cijelo vrijeme imaju svoje rezidencije i ljetnikovce, zlu ne trebalo.

Godine 1954., nakon duljeg boravka u Europi i na turnejama, Joyce i Zlatko dolaze u Zagreb. Borave u obiteljskoj kući Balokovića u Nazorovoj 20, gdje nakon smrti roditelja živi Zlatkova sestra Zora s njihovom učiteljicom iz osnovne škole, koja se, tako navode, brine o Zori nakon njezine rastave. Baloković nastavlja turneju po Jugoslaviji, nastupa i za Tita i njegove goste, plemiće i dužnosnike. Odlikovan je Ordenom jugoslavenske zastave I. reda. Iste godine u Londonu kupuje svoju čuvenu Guarnerijevu violinu King iz 1735. godine. Nakon njegove smrti pripala je HAZU.

 | Author: FOND BALOKOVIć - ARHIV HAZU/PRESNIMKA PIXSELL Zlatko Baloković na nekoj od otoka u Francuskoj Polineziji 1931. FOND BALOKOVIć - ARHIV HAZU/PRESNIMKA PIXSELL

Avanturistički način života ne napuštaju ni u starijoj dobi; Zlatko i dalje nastupa gotovo svakodnevno, Joyce ga prati po svijetu. Godine 1958. U Georgiji doživljavaju tešku prometnu nesreću – Joyce završava na operaciji kuka, Zlatku su slomljena rebra. Taj će ih događaj usporiti, ali ne zadugo. Iste će godine ponovno posjetiti Zagreb, vratiti se u Ameriku te krenuti na put oko svijeta, ponovno iz San Francisca, no ovaj put avionom. Obilaze Honolulu, Tokio, Hong Kong, Bangkok, Bombaj, New Delhi, Calcuttu, Kuala Lumpur, Bahrein, Ceylon i Rim, odakle ponovno odlaze u Zagreb. Večernji list prenosi kako je Zlatko Baloković tijekom tog velikog putovanja svirao i bolesnoj Indiri Gandhi. Nagodinu se vraćaju u Indiju i istočnu Aziju, susreću se i s Dalaj lamom, za kojeg Zlatko u pismu sestri Zori piše da je to “najčudesnije ljudsko biće koje su on i Joyce ikada sreli”.

 | Author: PRIVATNA ARHIVA /PIXSELL Zora (u sredini) i Joyce Baloković (desno) na komemoraciji u palači Akademije znanosti u Zagrebu1968. PRIVATNA ARHIVA /PIXSELL

Svoj 70. rođendan želi proslaviti koncertom u Zagrebu. Dvorana Vatroslava Lisinskog još nije dovršena, no on svejedno putuje u rodni grad. Zadržavaju ga u bolnici u Veneciji, gdje umire od srčanog udara, samo nekoliko dana nakon rođendana, 29. ožujka 1965. Pokopali su ga u obiteljskoj grobnici na Mirogoju.

Nakon njegove smrti Joyce Borden Baloković osniva Fond za stipendije na Harvardu za hrvatske studente. Preminula je 1971. godine. Prema vlastitoj želji, pokopana je uz supruga na Mirogoju. Strossmayerovoj galeriji starih majstora oporučno je ostavljena njihova nevjerojatna kolekcija – uz zbirku nizozemskih majstora iz razdoblja od 16. do 18. te francuskih slikara iz 19. stoljeća, te radove slikara barbizonske škole, što je sve Joyce naslijedila od oca Williama, tu su radovi hrvatskih slikara 20. stoljeća, kao i velik broj slika što su ih kupovali na svojim mnogobrojnim putovanjima.

 | Author: FOND BALOKOVIć - ARHIV HAZU/PRESNIMKA PIXSELL FOND BALOKOVIć - ARHIV HAZU/PRESNIMKA PIXSELL

Pogled na popis djela ne upućuje na čistu razmetljivost i demonstraciju bogatstva nego na upućenost i osjećaj za umjetnost. Tu su, između ostalih, Brueghel Mlađi, Rousseau, Millet, Walter Spies, Borislav Bogdanović, Maksimilijan Vanka… Sve to, ne treba zaboraviti, počiva na generacijskom bogatstvu i njihova je zasluga tek što taj početni kapital, nimalo zanemariv, nisu protratili – a svakako su to mogli. I u tome je ona razlika između zaista moćnih ljudi, one nedodirljive klase, i malograđanskog hohštapleraja koji ih uvelike okružuje, kad su već odabrali biti na Mirogoju.

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.