Njemački redatelj Uwe Boll započeo je proteklih dana u Zagrebu snimanje filma “The Dark Knight”. Ovo je već peti film ovoga redatelja koji se dijelom ili u cijelosti snima u Hrvatskoj.
Riječ je o redatelju koji se često uz legendarnog Eda Wooda spominje kao “najlošiji redatelj svih vremena”. Od 1992. godine, kad je snimio prvi film “German Fried Movie”, pa do danas, Boll je kao redatelj snimio čak 38 filmova. Pored toga, sam producira vlastite filmove, a u mnogima je bio i scenarist i glumac. Kritika o njegovim filmovima ima nepodijeljeno loše mišljenje, kao i publika.
Ocjene Bollovih filmova na IMDb-u kreću se od 1,5 (“German Fried Movie”) pa do 5,7 za njegov posljednji film “Bandidos” iz 2024. godine. Poznat je po kontroverznim izjavama. Tako je izjavio da je nagrađivani i hvaljeni film “The Tree of Life” Terrence Malicka “sranje”, te kako je Lars von Trier “retardiran”. Isto tako, Boll se obrušio i na izvedbu Seana Penna u filmu “The Tree of Life”, opisujući njegovu ulogu kao nepotrebnu i smiješnu: “Kao da hoda sam sa sobom u krug u liftu”.
Godine 2010., prilikom snimanja filma “Max Schmeling”, koji je sniman u Zagrebu u suradnji s Jadran filmom, Uwe Boll je ostao bez 46.000 eura koje je držao u sefu. Za krađu je optužio partnere iz Jadran filma: “Radili su sve samo zbog plaće, nisu se iskazali i bio sam stvarno razočaran s njima. Vrlo vjerojatno je krađa bila posao iznutra, jer tko bi drugi znao gdje se nalazi sef, sve je izgledalo namješteno”.
Bez obzira na sve, Bollu se ne može negirati gotovo fanatična posvećenost filmu, po čemu je i Ed Wood bio prepoznatljiv. U spomenutom intervjuu dao je sjajan i sažet prikaz današnje kinematografije: “Distributeri sad snimaju više filmova nego prije, ali ne i bolje filmove. Sve u svemu, u posljednjih dvadeset godina kvaliteta filmova je pala. Filmovi poput ‘Apokalipsa sada’ ili ‘Kum’ više se ne mogu naći. O Hollywoodu danas mogli bismo zajedno napisati knjigu. Današnja publika, mlađa od trideset godina, prošla je drugačiji proces od naše generacije, oni ne znaju čak ni tko je Steven Spielberg, a kamoli Stanley Kubrick ili Orson Welles”.
Hrvatska je, što je vidljivo i iz Bollova primjera, posljednjih deset-petnaest godina postala poželjna destinacija stranim filmskim producentima, što je prvenstveno zasluga HAVC-a i Ministarstva kulture koji su 2012. godine pokrenuli projekt “Filming in Croatia”, čiji je portal središnja točka informiranja za sve koji planiraju u Hrvatskoj snimiti kadrove za svoj film ili seriju i na kojemu su detaljno opisane procedure kojima se može doći do sredstava za poticaj.
Novčani mamac za strane produkcije
Mehanizam poticaja je vrlo jednostavan: stranim produkcijama se odobrava rabat od 25 posto na sredstva utrošena u Hrvatskoj. Dodatnih pet posto odobrava se produkcijama koje snimaju u regijama ispod prosjeka razvijenosti. Minimalna hrvatska potrošnja ovisi o vrsti audiovizualnog djela. Za igrane filmove, na primjer, iznosi 250 tisuća eura, 150 tisuća za televizijske filmove, a 100 tisuća za jednu epizodu serije. Produkcije koje imaju dobit veću od 500 tisuća eura moraju zaposliti najmanje jednog hrvatskog pripravnika u svakom od glavnih proizvodnih odjela, a one s dobiti većom od milijun eura najmanje trojicu suradnika/šefova odjela, dok 50 posto ekipe moraju biti domaći filmski radnici.
Raznolikost lokacija za snimanje, u kombinaciji s visokokvalitetnim domaćim filmskim radnicima, učinili su Hrvatsku jednom od poželjnijih destinacija na svjetskoj filmskoj mapi, što je jedna od najljepših hrvatskih priča u proteklih desetak godina. Od uvođenja mjera poticaja 2012. do danas svake se godine povećavao interes za snimanje međunarodnih produkcija u Hrvatskoj, a zanimljiv je i djelomični podatak o danima snimanja koje su strane produkcije provele u Hrvatskoj: dok se u 2012. snimalo ukupno 82 dana, u 2013. godini 156, taj broj je 2014. porastao na 210.
Prekretnicu u HAVC-ovu projektu “Filming in Croatia” predstavljalo je snimanje pete sezone “Igre prijestolja” 2014. godine u Splitu, Šibeniku, Klisu i Dubrovniku, koje je trajalo 33 dana. Na snimanju je sudjelovalo oko 300 filmskih profesionalaca i statista iz Hrvatske. Hrvoje Hribar, tadašnji ravnatelj HAVC-a, iznio je podatak da je strani producent u Hrvatskoj potrošio oko 5,7 milijuna eura na koje je dobio povrat u iznosu od oko 1,1 milijun eura.
“U okviru sustava poticaja koje provodi HAVC, prihod prve godine iznosio je 25 milijuna kuna, druge godine 58 milijuna, a ove godine očekujemo 105 milijuna kuna izvoza filmskih usluga. Da nije bilo inicijalnog povjerenja HBO-a, bilo bi teško zakotrljati tu grudu snijega i teže bi nam bilo dokazati da jedna mala kulturna industrija može biti vrlo ozbiljan motor razvoja i zarade, kao što govore brojke”, izjavio je tom prilikom Hribar.
Od jednog hrvatskog filmskog djelatnika, koji je radio kao scenograf na setu “Igara prijestolja”, čuo sam zanimljivu anegdotu sa snimanja. On je, s američkim scenografima, sudjelovao u izradi lučnog kamenog portala koji je bio postavljen iznad jednog prolaza na Stradunu. Izrađen je od posebne pur-pjene, koja je našim scenografima dotad bila nepoznanica. Nakon završetka snimanja “portal” je demontiran, komisijski samljeven u prah koji je bačen na smetlište, da bi se spriječila nelegalna izrada suvenira, što je u Sjedinjenim Američkim Državama posao u kojemu se obrću golemi iznosi.
Najviše cijene među kolekcionarima postižu rekviziti iz “Ratova zvijezda”, kojima u posljednje vrijeme pariraju i rekviziti korišteni u “Igrama prijestolja”. Jedan od tri pištolja, poznatih pod nazivom DL-44, iz kojih je pucao Han Solo u filmu “Ratovi zvijezda VI: Povratak Jedija” iz 1983. godine, prodan je na dražbi 2018. godine za 550 tisuća dolara.
Fenomen stranih produkcija u Hrvatskoj dodatno mi je pojasnio jedan hrvatski filmaš, koji je 2017. godine kao snimatelj sudjelovao na snimanju holivudskog blockbustera “Robin Hood”, prvog dugometražnog filma Otta Bathursta, koji je postao poznat po serijama kao što su “Peaky Blinders” i “Black Mirror”. Film je najvećim dijelom snimljen u Dubrovniku i Mađarskoj. Jedan od producenata filma bio je i Leonardo DiCaprio. Pored Dubrovnika, neke scene filma snimljene su u Istri, u Završju, pustom gradiću na brdu pokraj Grožnjana, koji je u filmu “glumio” rodno mjesto Robina Hooda.
HBO je ugovorom unajmio svaki prozor koji gleda na Stradun
Sama produkcija je dovedena do savršenstva. U tom smislu istaknut ću samo jedan, pomalo bizaran primjer: HBO je ugovorom unajmio svaki prozor koji gleda na Stradun, gdje je bio postavljen set, koje vlasnici nisu smjeli otvarati tijekom snimanja, da ne bi kojim slučajem ometali snimanje. Rad na setu bio je ležeran, bez stresa i žurbe. Svatko tko se jednom zatekao na setu domaćih produkcija vjerojatno je zapazio žurbu i grč u kojima rade domaći filmaši, da bi što više pojeftinili produkciju.
Po holivudskim standardima, dnevna norma se kreće od 45 do 60 snimljenih sekundi filma, dok ona kod domaćih filmaša, koji uz to rade s višestruko manjim budžetom, iznosi od tri do tri i pol minute, a to se neminovno odražava i na kvalitetu filma. Također, rad sa stranim producentima otvara domaćim filmašima mogućnost suradnje s drugim stranim produkcijama jer ih producent, ako je zadovoljan njihovim radom, preporučuje drugim američkim producentima koji su se odlučili na snimanje u Europi. Filmaš s kojim sam razgovarao nedavno je saznao da ga je producent “Robina Hooda” preporučio za snimanje filma čija se radnja odvija tijekom Drugog svjetskog rata, koji bi se, po nekakvim preliminarnim projekcijama, trebao snimati u Zagrebu, u kojemu bi hrvatski glavni grad trebao “glumiti” Varšavu. Presudno je bilo snimateljevo iskustvo rada na filmovima čija se radnja odvija u Prvom i Drugom svjetskom ratu.
Strane produkcije učinile su medvjeđu uslugu domaćim producentima, bitno poskupivši produkciju. U Sloveniji, na primjer, gdje je to mnogo više izraženo, šarferi, filmski radnici koji ugađaju oštrinu na objektivu tijekom snimanja, čiji je dnevni honorar oko 350 eura, prilikom snimanja reklama zahtijevaju da budu plaćeni za sve dane koliko traje produkcija reklame, a ne samo za dane provedene na setu, što se već počelo prenositi i na produkciju igranih filmova. Međutim, trendovi iz Slovenije polako se prenose i na Hrvatsku. Britanski online magazin Far Out, koji se bavi nezavisnom i alternativnom kulturom, objavio je prije godinu-dvije članak pod naslovom “Kako je ‘Igra prijestolja’ uništila Dubrovnik”.
“Osim ako je vaše ime Marvel, a vaša igra rekreiranje fantastičnih krajolika pomoću CGI-a, svaka velika televizijska ili filmska produkcija treba tražiti prilično spektakularne lokacije na kojima će smjestiti svoje fantastične drame. Dok je trilogija ‘Gospodar prstenova’ Petera Jacksona otputovala na Novi Zeland kako bi rekreirala šarm Međuzemlja, a ‘Dina’ Denisa Villeneuvea koristila velike ravnice pustinje Wadi Rum u Jordanu da oponaša Arrakis, HBO-ova serija ‘Igra prijestolja’ otišla je na razne lokacije kako bi oživjela dramu s mačevima i sandalama”, rečenice su kojima novinar Calum Russell započinje svoj tekst.
Nestaju stanovnici Staroga grada
Russell navodi kako se 2017. broj stanovnika Staroga grada smanjio s 5000 u 1991. na 1157 stanovnika: “Taj se pad pripisuje porastu turizma, pri čemu porast turista istjeruje lokalno stanovništvo zahvaljujući priljevu Airbnb smještaja koji podiže lokalne cijene i uništava svaki osjećaj lokalne zajednice”.
Masovni turizam, kao rezultat televizijske ili filmske produkcije, nije ništa novo. Slično Dubrovniku prošle su još neke lokacije u svijetu, pa je tako film “Plaža” Dannyja Boylea iz 2000. godine nanio nepopravljivu štetu djevičanskoj plaži Maya u Tajlandu, a uspjeh “Gospodara prstenova” privukao je tisuće fanova na novozelandske otoke. U posljednje vrijeme Hrvatska postaje sve manje privlačna stranim produkcijama jer su cijene hrane i smještaja više nego u Italiji, na primjer, zbog čega strani producenti sve više snimaju u Srbiji i Bugarskoj, gdje su cijene gotovo upola manje nego u Hrvatskoj.
Hoće li se fenomen stranih produkcija vremenom ugasiti sam od sebe? Vrijeme će pokazati hoćemo li svjedočiti još jednoj stereotipnoj hrvatskoj priči, koju bismo ovaj put prigodno mogli nazvati “Bilo jednom u Hrvatskoj”.
