Dakako, Jadranko Runjić nije posve nepoznat. Dobro ga poznaju svi hrvatski likovni umjetnici, galeristi, kustosi i likovni kritičari - ukratko, poznaje ga cjelokupna stručna javnost. Ipak, taj splitski akademski slikar i sveučilišni profesor, čovjek po prirodi lišen žudnje za slavom i nesklon samopromociji, ostao je gotovo nepoznat široj hrvatskoj javnosti. Ta kulturna anomalija - neovisno o tome što o njoj mislio sam umjetnik - mogla bi se barem djelomično ispraviti nakon senzacionalne retrospektivne izložbe otvorene krajem prošle godine u Galeriji umjetnina u Splitu. Pod poluironičnim naslovom “Posljednja izložba”, Runjić je - u suradnji s kustosima Marijom Stipišić Vuković i Sašom Runjićem - predstavio gotovo 600 svojih radova nastalih od kraja šezdesetih godina do danas.
2547
prikaza
Runjić: 'U djetinjstvu sam htio biti Tarzan, a ne slikar, ali to se nije moglo ostvariti'
1/7
Pod poluironičnim naslovom ‘Posljednja izložba’, Runjić je u Galeriji umjetnina u Splitu predstavio gotovo 600 svojih radova nastalih od kraja šezdesetih godina do danas. Izložba obuhvaća crteže, slike, skulpture...
Ovaj je članak dio naše pretplatničke ponude.
Cjelokupni sadržaj dostupan je isključivo pretplatnicima.
S pretplatom dobivate neograničen pristup svim našim arhiviranim člancima,
ekskluzivnim intervjuima i stručnim analizama.
Prijavi se
Prijavi se putem Facebooka
