S okom u oblacima na naslovnici i velikim nazivom "Buđenje" koji lebdi na nebu iznad trepavica, ne treba nas čuditi što je knjiga o "racionalnoj duhovnosti" ateista Sama Harrisa prije nekoliko godina završila u hrvatskim poštama, prodajući se između religijske literature i igračaka. Zvuči i izgleda kao da tamo i pripada, onako, na prvu. Na istim policama sad možemo pronaći i knjigu Harrisova intelektualnog suvremenika i debatnog partnera Jordana Petersona.

Postaje li Hrvatska pošta glavni distributer Intelektualnog Dark Weba, a da toga uopće nije ni svjesna? Bez obzira na ishod, kritike i antiklimaks, bilo je užitak vidjeti kako se svijet okupio i grupirao oko jedne filozofske debate kakva je bila susret Žižeka i Petersona. Interes je lijepa pljuska općem pesimizmu o intelektualnoj letargiji novih generacija uronjenih u retardaciju plastične svakodnevice.

Razočaranje kod mnogih fanova obojice širokog je spektra, ali činjenica jest da gomila okupljena oko melodrame sukoba socijalizma i kapitalizma nije dobila krv kojoj se veselila. Nema je ni kod Harrisa i Pettersona, ali činjenica jest da su Sam Harris i Jordan Peterson rođeni za zajedničku polemiku.

Stilom, znanjem, brzinom, ubojitom staloženošću i smislom za humor znaju potegnuti ozbiljan show javne rasprave, što su i dokazali u maratonskom serijalu debata dostupnim na YouTubeu - više od osam sati nezaustavljivog verbalnog pingponganja pred publikom u dvoranama od Vancouvera preko Dublina do Londona. Za razliku od Žižeka i Petersona, neslaganje Harrisa i Petersona nije na performerskoj razini jednokratne predstave, verbalni ekvivalent uzmi-novce-i-bježi meča Mayweather vs. McGreggor, nego duboki odnos raskoraka u nastavcima, koji iskri iz jezgre neobične bliskosti. Ideološki nisu previše udaljeni.

Iako je Harris hladnokrvni racionalist i ateist, a Peterson uštogljeni emotivac i kršćanin, obojica potpisuju suvremene klasike "drugačije" self-help literature ("Buđenje" i "12 pravila za život") i obojicu trpaju u tzv. Intelektualni Dark Web. Ovaj pomalo idiotski, ali nedvojbeno "seksi" termin skovao je biznismen Eric Weinstein upravo u razgovoru sa Samom Harrisom, hvatajući u mrežu termina niz akademika i zvijezda internetskih podcasta, koji su voljni voditi rasprave izvan kanona političke korektnosti.

MANJE VJERNIKA Karta ateista: Gdje ih je najmanje, a gdje najviše

Etiketu je raširio The New York Times, a pod taj se kišobran trpa sve i svakoga pa su tako kontroverzni intelektualci istodobno Ericov brat i biolog Bret Weinstein, voditelji Ben Shapiro i Dave Rubin, pa čak i Joe Rogan, kao i, naravno, najveća zvijezda "scene", Jordan Peterson. I Sam Harris, naravno, koji je doživio da ga se proziva intelektualnim divom 21. stoljeća, ali i napada sa svih strana, kao neokonzervativca, cionista, islamofoba i transfoba, iako je gotovo svaki od tih napada odbijao oklopom znanja i argumenata.

Jedan od incidenata koji je Harrisa katapultirao u zvijezdu popularne kulture jest svađa s Benom Affleckom u TV emisiji "Real Time with Bill Maher" 2014. godine. Affleck je ni s čim izazvan nazvao Harrisa rasistom, ali se u osnovi osramotio kao histerična baba, upala u razgovor kojem jednostavno nije dostojna. "Islamofobija je propagandni termin stvoren kako bi se islam zaštitio od sila sekularizma, poistovjećujući svu kritiku s rasizmom i ksenofobijom", pisao je Harris kasnije u svojoj "obrani".

Sam Harris je, pojednostavimo stvari, često puno pametniji i obrazovaniji od mnogih svojih površnih napadača - diplomirao je filozofiju na Stanfordu, a potom doktorirao kognitivne neuroznanosti na UCLA, na temu kako znanost može definirati ljudske vrijednosti, autor je niza publicističkih bestselera prevedenih na više od 50 jezika diljem svijeta, s temama ateizma, psihologije, neuroznanosti i politike.

"Buđenje", podnaslovljen "Vodič kroz duhovnost bez religije", udžbenik je za meditaciju bez perla, mirisnih štapića i kupljenih mantri. Remek-djelo neuroznanosti meditativnog procesa i trenutačni vrhunac Harrisova publicističkog opusa, čega je bio svjestan i sam autor, koji je nakon godina provedenih u debatiranju o besmislu i opasnostima religije i vjere odradio rebranding kroz "Buđenje", oko kojeg je izgradio istoimeni hit-podcast (od kraja 2018. preimenovan u Making Sense) i aplikaciju (Waking Up), školu meditacije na mobitelima.

Možete li zamisliti da Dawkins ili Hitchens u svojem opusu imaju knjigu i aplikaciju kojima slave vrijednosti starih budističkih praksi? Harris je uvijek bio pomalo drugačiji od ostatka Novog ateizma i zapravo je jedini koji i dalje ima snagu zadržati svoj glas u mainstreamu. Istodobno, Harris je probao MDMA, učio duhovne vještine u Indiji i Nepalu, aktivno prakticirao meditaciju i šiljio jezik za sudjelovanje u antireligijskim debatama s kime god da je stigao.

Izgleda kao Ben Stiller, a šala o dvojnicima još se bolje uklapa u priču ako znamo da su Harrisovi roditelji glumac Berkeley Harris i TV producentica Susan Harris (producirala je poznatu seriju "Zlatne djevojke"), razvedeni od njegove druge godine. Odrastao je s majkom koja je financirala intelektualna i "duhovna" putovanja svojega sina, fakultet i duge boravke u meditacijskim centrima Dalekog istoka.

Nastavak na sljedećoj stranici...

Puno prije Intelektualnog Dark Weba, bio je pripadnikom jednog drugog "pokreta", jednako kontroverznog i glasnog, neustrašivog u svojem cilju da se intelektom odupre svakom obliku teokracije. U Novi ateizam je upao kao najmlađi u ekipi. Novi ateizam je nastao kao odgovor anglosaksonske kulture na strah od radikalnog islama u doba "rata protiv terora", ali je u osnovi iskoristio povijesni trenutak za otvaranje velikog fronta u borbi za globalne vrijednosti sekularizma.

Novi ateizam predvodili su ratoborni evolucijski biolog Richard Dawkins, pomirbeni filozof Daniel Dennett, pokojni kralj polemike, novinar Christopher Hitchens i Sam Harris kao najmlađi u ekipi "prvoboraca". Godine 2007. prvi su se put okupili na jednome mjestu, nakon godina poznanstava preko e-maila i dijeljenja interesa na daljinu, u Hitchensovu stanu u Washingtonu, pa tijekom dva sata razmjenjivali stavove o opasnostima vjere i vrijednostima razuma, pred kamerama koje su zabilježile ono što je na YouTubeu pogledano više od dva milijuna puta.

Nestanak vjere U ovoj europskoj državi broj ateista raste neviđenom brzinom

U veljači 2019. razgovor je objavljen u knjizi "The Four Horsemen: The Discussion that Sparked an Atheist Revolution", kao transkript povijesne rasprave, uspomene na dane kad je četverac svojim knjigama, debatama i dokumentarcima vjerovao da može promijeniti svijet. Barem neki od njih. Hitchens je bio pesimist. Umro je 2011 od raka.

Danas, Dawkins i Dennett su u sedamdesetim godinama i nisu pretjerano aktivni u javnosti, a Harris je posvuda, posvećen problemu svijesti, slobodnoj volji i alarmizmu oko umjetne inteligencije, kao novom fokusu svojeg djelovanja. Harrisova prva knjiga "Kraj vjere: Religija, teror i budućnost razuma" izišla je 2004. kao prva u nizu ukoričenih bestselera s potpisom "člana" Novog ateizma.

Sve do tada autor je bio mladi pisac s diplomom filozofije na koju se prebacio nakon nezavršenog studiranja engleskog jezika, pokušavajući s piskaranjem fikcije, bez većeg uspjeha. "Kraj vjere" je napisao, kako osobno kaže, izravno ponukan napadima na New York 11. rujna.

"Doslovno sam knjigu počeo pisati 12. ili 13. rujna. U trenutku kad je postalo jasno što se dogodilo, postalo je jasno da trebam napisati tu knjigu." Godinu dana kasnije djelo je završilo na listi bestselera, a 2006. je uslijedio i svojevrsni nastavak "Pismo kršćanskoj naciji", odgovor svim kritičarima, ali u neku ruku i dobronamjerna lekcija vjernicima, prije svega kršćanima, o dubokim znanstvenim i psihološkim pitanjima morala, dobra, zla, evolucije..., odajući priznanje religiji za pozitivne učinke u povijesti, ali napominjući kako religioznost danas stoji kao ozbiljna smetnja izgradnji nove globalne civilizacije.

"Moralni pejzaž" (2010.) njegova je treća knjiga, nastala na temelju doktorata, laboratorijska fMRI razrada teze da moral može izrasti iz razuma, daleko od religijske podloge, tj. da za procvat normalnog, civiliziranog društva nisu potrebne iracionalne postavke.

Nakon tri knjige s nišanom na religiju, Harris se 2011. počeo okretati širem spektru tema i interesa pa tako prvo izlazi ukoričeni esej "Laganje", knjiga koja po uzoru na komediju "Liar, Liar" poziva na potpuni prestanak laganja - samo za razliku od filma s Jimom Carreyjem, koji izgubivši dar laganja krene u mukotrpni, ali urnebesni proces uništenja svojeg privatnog i poslovnog života, ona pretpostavlja pozitivan ishod potpunog brisanja neistina iz međuljudske komunikacije.

Papa ateistima: 'Možete na nebo i ako ne vjerujete u Boga, ali činite jednu stvar'

U usporedbi s premisom knjige "Slobodna volja", ova se ideja čini prije svega simpatičnom, a ne panično kontroverznom, kakva je - čak i više od ateizma - bila ta da slobodna volja kod ljudi jednostavno ne postoji. Objavljena 2012., "Slobodna volja" je na prvi pogled tmurni pogled na čovjeka kao na biomehaničku lutku na koncima, ali na drugi donosi i optimistični kut gledanja na takvo stanje stvari, ne isključujući moral i slobodu iz jednadžbe.

Čak i nakon izlaska "Buđenja" 2014., Harris je i dalje vodio borbe protiv radikalnog islama, posebno aktualnog u doba uspona ISIL-a, ponovno pokušavajući probiti zid optužbi za širenje mržnje. Razbijanje buke i panike stiglo je ukoričeno kao "Islam i budućnost tolerancije" iz 2015., dijaloška knjiga, nešto kao "The Four Horseman", samo razgovor između Harrisa i njegova neočekivanog prijatelja i intelektualnog partnera Maajida Nawaza.

Britanac Maajid je uistinu jedinstveni lik u slagalici tzv. Intelektualnog Dark Weba, doslovno bivši islamski terorist koji je čamio u egipatskom zatvoru kao pripadnik ekstremističke skupine, ali se iza rešetaka posvetio obrazovanju i transformaciji pa danas djeluje kao glasni aktivist i borac za "sekularni islam", poznat po autobiografiji "Radical" (2012.), u kojoj opisuje svoj put od potencijalnog bombaša samoubojice do liberala.

Zajedno, pokušali su razgovorom naglasiti razlike između islama kao religije i islamizma kao ideologije, ali usput i začepiti usta onima koji su Harrisa trpali u koš s desničarskom islamofobijom.

Lani je objavljen i dokumentarni film "Islam i budućnost tolerancije", u kojemu Harris i Nawaz prenose poruku onima kojima je lakše gledati i slušati nego čitati. Harris je ovu novu, neobičnu suradnju objasnio riječima koje sažimaju i dobar dio djelovanja tzv. Intelektualnog Dark Weba, a koji je najčešće kriv upravo zato što želi otvoreno razgovarati o onome o čemu bi mnogi drugi radije šutjeli: "Živimo sa stalnim izborom između razgovora i nasilja. To je uistinu sve što imamo. A do sada je već bilo i previše nasilja".