U hip-hopu uvijek možete računati na jednu stvar - kontradikciju. Ne samo u naglašenoj dihotomiji privatne i javne osobe, državnog imena i umjetničkog aliasa, savršene maske za skrivanje iza izgovorenog; "Nisam ja, nego moj alter ego" uvijek je dobro opravdanje ako provokacija ode predaleko.

Pitajte Eminema kako se to radi, on je trik doktorirao u samom srcu mainstreama. Wu-Tang Clan nikad nije toliko duboko gurnuo prste u srednju struju kao bijeli kolega iz Detroita, ali je vrhunski odradio skok u mainstream, bez žrtvovanja izvorne sirovosti, postavši - kontradiktorno - ujedno i komercijalni fenomen i underground totem.

Što je sad to!? Đavolji pakt hrvatskog rapa i cajki donio je čudovište

Kontradikcija je krvotok hip-hopa od prvog dana njegova postojanja. Isti reperi koji će zazivati svetinju ženskog bića te se zahvaljivati svojim samohranim majkama i bakama u finalima albuma, nekoliko pjesama ranije održat će besramno mizogino predavanje o uzvišenim kvalitetama sadoseksualnog zlostavljanja "kuja" - baš kao što će oni koji pregaze tri božje zapovijedi po refrenu i posiju više trupala nego što ih strofa može zakopati, u finalu svega održati svetu misu slavljenja boga, koja više zaudara po barutu, nego po tamjanu.

Wu-Tang Clan i njegovi članovi nisu iznimka kad je riječ o kontradikcijama jer, na kraju krajeva, govorimo o jednom od potpornih stupova žanra i kulture, ali možda je najočitija ona utemeljena na izrazito američkom konceptu postignuća individualne borbe, izraslom iz ideala priče o usponu pojedinca naoružanog rimama, a koji je u ovom slučaju osnažen upravo kroz kolektiv. Proturječje nije licemjerje. Naprotiv, ono je često zdrava osnova, u neku ruku taoistička, "bipolarna" ishodišna točka većine kreativnih industrija.

Pa tako i hip-hopa, koji je od sedamdesetih naovamo - a posebno "ovamo", u novome mileniju, transformiran u sinonim za pop glazbu. Wu-Tang Clan je jedna od najvažnijih postaja u povijesti hip-hopa, ali i popularne kulture, fenomen koji se s više ili manje uspjeha prelijevao u sve segmente: filmove, televiziju, knjige, stripove, videoigre, igračke..., franšiza koja je od preživjelih i aktivnih članova napravila hodajuće i repajuće legende. RZA, glava ove deseteroglave rap zvjerke, pokušao je objasniti koliko je "tao" njemu dao u knjizi "The Tao of Wu".

U njoj objašnjava kako su duhovnu poetiku i estetiku Wu-Tang Clana istodobno oblikovali islam, budizam, kršćanstvo, hinduizam, judaizam i - Bruce Lee! "The Tao of Wu" u knjižare je stigao pet godina nakon knjige "The Wu-Tang Manual" iz 2004., priručnika za fanove grupe, koji pokušava objasniti jednako široku paletu lirske inspiracije, u rasponu od stripova, droge i šaha pa do borilačkih vještina i ideologije Five-Percent Nation, ezoteričnog crnačkog duhovnog pokreta koji je iznimno utjecao na hip-hop, polazeći od izvorne teze da je bijelac vrag, a Alah crnac.

Pojednostavljeno rečeno. Wu-Tang Clan je sa svojih izvornih osam, a u posljednjih 12 godina čak deset članova, demonstrirao što se dogodi kad se oko zajedničke ideje formira kaleidoskop karaktera, jedno veliko tijelo koje je uistinu suma svih svojih dijelova - skupina individualnih stanica koje u oceanu kvalitete plivaju zasebno kao glasna, jasno definirana kap, jednako talentirana solo, kao i u skladnom autorskom odnosu s ostatkom uigranog tima.

Kao zbor, u kojemu svakog čujete odvojeno - i gotovo vas svatko oduševi na svoj, jedinstveni način.

Wu-Tang Clan je počeo oduševljavati 1993. s prvim albumom "Enter the Wu-Tang (36 Chambers)". Budimo realni - taj jedan jedini album bio je i ostao dovoljan da Wu-Tang bude to što jest pa 25 godina kasnije zasluži i stranice koje upravo čitate. Ionako su sve zajedno objavili sedam albuma u 22 godine, od čega je jedan klasik, a ostali, eto, postoje, s puno jako dobrih pjesama, ali bez statusa monolitne cjeline koja pomiče planine diskografije.

Intervju "Dobio sam otkaz i nisam mogao naći posao, pa sad repam"

Kad govorimo o uspjehu, statusu i uzrocima, onda jednako tako govorimo i o "Return to the 36 Chambers: The Dirty Version" Ol Dirty Bastarda, "Liquid Swords" GZA-e, "Only Built 4 Cuban Linx..." Raekwona, "Ironman" Ghostface Killaha... Klasik na klasiku na klasiku...

Svi iz iste špajze, s Wu-Tang etiketom na tegli. Neki od tih klasika promijenili su povijest, ali svi su definirali žanrove, stvarali trendove i oblikovali nove talente. I ono najvažnije - nisu izlazili iz ušiju svakoga tko je devedesete proveo puneći iste te uši hip-hopom, kao i mnogih drugih, jer Wu-Tang Clan je uvijek bio i hip-hop za one koji ne slušaju hip-hop, pojava koja se poštovala u drugim subkulturama ere, fenomen koji je prirodno mirisao po ulici više od mnogih koji su se to trudili postići.

Bila je to glazbena, ali i poslovna revolucija - nikad ni jedna grupa nije mogla biti potpisana za jednu izdavačku kuću dok njezini članovi objavljuju svoje solo albume gdje god stignu, ako treba i za konkurenciju, tko ponudi više i bolje. Bio je to odraz moći, koju je kolektiv brzo stekao, ako imamo na umu da početkom devedesetih nisu samo tako mogli pronaći izdavača, a već 1993. postavljaju uvjete djelovanja.

Osim toga, ova skupina rođaka i prijatelja iz New Yorka suodgovorna je za komad glazbene povijesti koju nazivamo "Drugim usponom Istočne obale", predvođenim izvođačima kao što su Biggie, Nas, Jay-Z i druge perjanice njujorške rap scene devedesetih.

Nastavak na sljedećoj stranici...

RZA je šef. Pravim imenom Robert Fitzgerald Diggs, RZA je mozak, producent koji je stvorio prepoznatljivi glazbeni stil, pa i sam Wu-Tang Clan. Ime Wu-Tang posudio je iz kung fu klasika "Shaolin and Wu-Tang", koji je 1983. režirao velikan Gordon Liu (glumi u oba "Kill Billa"), a album je dobio ime po filmu "The 36th Chamber of Shaolin" iz 1978. godine, u kojem Liu ima glavnu ulogu.

RZA se družio s Jarmuschom i Tarantinom, potpisao odlične komade filmske glazbe za "Ghost Dog" i "Kill Bill", a bavio se glumom, produkcijom, pa čak i režijom, iako ćete preživjeti ako propustite "The Man with the Iron Fists". Nebitno što su u stvaranju njegove vizije trashy kung fu filma sudjelovali Tarantino i Eli Roth.

Glazbeni vremeplov Video putovanje kroz tri desetljeća MTV-jevih videa godine

Objavio je četiri solo albuma, u pauzama rada na Wu-Tangu bio član horrorcore supergrupe Gravediggaz, a 2004. nastupio je u zagrebačkoj Tvornici, izvodeći ne samo hitove Wu-Tanga, nego i pjesme koje je objavio pod pseudonimima Prince Rakeem i Bobby Digital. Te veljače 2004., dok se puna Tvornica znojila uz povike "ODB! ODB!", Ol’ Dirty Bastard je još bio živ, ali u zatvoru.

Najproblematičniji, ali i "najunikatniji" član Wu-Tanga materijal je za knjigu, a ne tek nekoliko redaka u novinskom tekstu, ali ako svedemo esenciju talenta i ludila na jednu kratku tragikomičnu crticu, izgledala bi ovako nekako: ODB rođen je kao Russell Tyrone Jones, RZA-in rođak i jedan od osnivača grupe, hodajući kaos, urnebesan i urnebesno originalan reper, čiji je životni stil bio jednako izvan kontrole koliko i njegovi stihovi.

Devet mjeseci nakon RZA-ina nastupa u Zagrebu umro je od predoziranja, a iza sebe ostavio dva albuma i status ekscentričnog antijunaka koji je, što čak i ne treba shvatiti nimalo posprdno, postao maskotom cijele grupe. Gary Grice je GZA, najstariji u ekipi, treći krak osnivačke jezgre i dežurni filozof, koji se bez pardona nazvao The Genius. Nikoga ne treba čuditi to što je prije nekoliko godina počeo raditi na konceptualnom glazbenom serijalu s Vangelisom.

Method Man, pravim imenom Clifford Smith, najmlađi je u timu, prvi je objavio solo album i otvorio sezonu long play bisera s "Tical", a ostvario je vjerojatno najuspješniju karijeru od svih, ako su pokazatelji brojke i doseg. S prijateljem reperom Redmanom snimio je "How High", igrani film o dva vječno napušena luzera i uzgoju "trave" uz pomoć pepela mrtvog prijatelja, koji koriste kao gnojivo.

Njihov buddy-buddy pristup bizarnoj "stonerskoj komediji" donio im je i sitcom na Foxu, "Method & Red", pokazujući nam koliko je duboko u američku pop kulturu prodro fenomen Wu-Tanga. Makar to bio tek jedan njegov šrapnel u obliku Method Mana, koji je bio zgrožen proizvodom, nasnimljenim smijehom i količinom kompromisa na koji je sam pristao da bi zabavljao domaćice na malim ekranima.

Reakwon je Coppolin "Kum" Wu-Tanga. Storyteller mafijaške poetike zove se Corey Woods, objavio je sedam samostalnih albuma i dva s frendovima iz grupe, kao što su Method Man i Ghostface Killah. Ghostface je ime posudio od lika Marka Longa iz hongkonškog borilačkog filma "Mysteries of Chessboxing" (1979.), ujedno i naslova jedne od poznatijih pjesama Wu-Tang Clana.

Black Eyed Peas Hip hop 40+: Nakon debakla slijedila je revolucija

Inspectah Deck (Jason Hunter) aktivan je ne samo kao član Wu-Tanga, nego i supergrupe Czarface, s kojom gotovo pa svake godine, od 2013., objavi po jedan album, U-God (Lamont Jody Hawkins) samozatajan je onoliko koliko je Method Man posvuda, a iako se to kasnije trudio nadoknaditi, propustio je snimanje dobrog dijela prvog albuma Wu-Tang Clana, zauzet sjedeći iza rešetaka zbog posjedovanja droge.

Masta Killa (Jamel Irief), vegetarijanac i fanatik za kung fu filmove te manje poznati član grupe, na prvijencu ima samo jednu jedinu pjesmu, jer ga je u to vrijeme tek mentorirao GZA, kao novu mladu nadu. Cappadonna (Darry Hill) došao je zadnji, s Wu-Tangom od 1997. kao suradnik, a u novome mileniju i kao deseti član. Svi oni odabrali su Hrvatsku kao jedinu destinaciju povratničke svirke za cijelu središnju, južnu i istočnu Europu.

ODB je mrtav, ali s njima putuje i nastupa sin Barsun Jones aka Young Dirty, podsjećajući nas na to koliko je izvorna postaja stara i kako u osnovi korača stazom dinosaura, baš kao i stari rokeri koji kroz reunione i godišnjice ubrizgavaju adrenalinsku injekciju izravno u srce svoje karijere. U ime nostalgije i povijesti, Wu-Tang Clan u punom sastavu stiže na Sea Star Festival u Umagu kako bi proslavio 25 godina od izlaska "Enter the Wu-Tang (36 Chambers)".

Klinci koji su u RZA-inoj sobi motali jointe uz filmove Shaw Brothersa i stare funk ploče danas se pojavljuju kao ekskluzivni komad oživljene povijesti, aktivan na svim frontovima, ulična rap atrakcija koja je u međuvremenu postala i elitni art projekt. Naime, kad je 2015. RZA odlučio novi album Wu-Tang Clana "Once Upon a Time in Shaolin" prodati u jednom primjerku, ponovio je foru Leta 3, samo što je za razliku od njihove "Jedine", ovaj LP imao kupca spremnog istresti nekoliko milijuna dolara na dražbi.

I ne samo to - kupac je potpisao ugovor kojim se obvezuje da ga neće ni na koji način distribuirati, čak ni puštati na tulumima, i tako sve do 2103. godine. Žrtvovala se zarada od YouTubea i turneje, ali dobio se hejt fanova i cijele jedne namjerno "preskočene" generacije. Zvuči kao preseravanje od kojeg bi se klinci u RZA-inoj sobi vjerojatno zagrcnuli na dim, ali ako i jest preseravanje, riječ je o preseravanju vrijednom divljenja. Kontradiktorno? Pa to je hip-hop.