'Oko puta na Mars svijet bi se ujedinio, bio bi bolji'
Pojam Marsovac u svom je kultnom znanstvenofantastičnom djelu "Rat svjetova" još davne 1898. godine skovao H. G. Wells, a zbog načina na koji su ondje prikazani, Marsovci su Zemljanima postali strah i trepet. Ne čudi stoga što su i desetljećima kasnije, uz iznimku Marvina Marsovca, stanovnici Crvenog planeta u popularnoj kulturi zauzimali mjesta isključivo namijenjena negativcima, vrlo često i manje inteligentnima od dobronamjernih Zemljana.
No H. G. Wells vjerojatno nije niti slutio da će 120 godina kasnije život na Marsu postati izgledna mogućnost za čovječanstvo. Možda i jedina želimo li kao vrsta doista preživjeti. S propitivanjem iste teme, mogućnošću opstanka ljudske vrste na Marsu, u koštac se uhvatila i prva sezona vrlo hvaljene National Geographicove serije naslovljene jednostavno "Mars", a utemeljene na knjizi "How We'll Live on Mars" američkog pisca i urednika Stephena Petraneka.
Serija na vrlo realističan način, miješajući elemente svojstvene dokumentarnom filmu, snimljene razgovore i rasprave "velikih mislilaca" serijala s kadrovima igrane televizijske serije, u hibridnoj formi prikazuje nešto o čemu smo sve donedavno raspravljali samo na skupovima ljubitelja znanstvene fantastike ili čitali u izvještajima s ozbiljnih znanstvenih skupova. Malo je tko mogao i pomisliti da će putovanje na Mars, u ne tako dalekoj budućnosti, postati izgledna mogućnost.
Među skepticima se našao i Ron Howard, jedan od izvršnih producenata ovog serijala, čija će druga sezona s emitiranjem početi ove nedjelje, 11. studenog, u 21.55 na kanalu National Geographica. "Kad sam počeo raditi na 'Marsu', seriju sam promatrao samo kao dobru pustolovnu priču koja će s vremenom možda postati nešto više i nadahnuti ljude da razmisle o tome što je moguće."
Teško je povjerovati kako redatelj i producent čiji se filmovi počesto bave temama iz područja znanstvene fantastike, poput skupine staraca koje u filmu "Čahura" iz 1985. pomlađuju izvanzemaljci, ili deset godina kasnije snimljenog "Apolla 13", i sam nije uvjereni zagovornik putovanja i života izvan Zemljine orbite. To više što i asteroid broj 12561, otkriven 20. 9. 1998. godine nosi ime "Howard" baš njemu u čast.
"Naravno da vjerujem u istraživanje svemira. Da ne vjerujem, ni sam ne bih snimio 'Apollo 13'. Svaku priču, filmsku i televizijsku, koja bi govorila o toj temi pratio sam sa zanimanjem. Ali život na Marsu za mene je bio nezamisliv."
Iako, kaže, razumije inicijalnu ljudsku potrebu za sve dubljim i pomnijim istraživanjem svemira. Svoj smo planet, ipak, već sasvim dobro upoznali i više ne možemo samo otkrićima sa Zemlje zadovoljiti svoju urođenu znatiželju. Howard, ipak, priznaje da nisu sva područja Zemlje u potpunosti istražena.
"Slučajno ili ne, dio serije snimali smo na Arktiku. Kao i Mars, Arktik je područje koje tek otkrivamo, u smislu ekonomske i tehnološke, ali i političke eksploatacije i previranja", ističe sličnosti.
No Mars je ipak "korak dalje" i nakon kolonizacije Marsa neumoljivo se nameće pitanje što je sljedeće. Svakako, smatra Howard, dublja kolonizacija svemira, istraživanja koja će u svemirsko prostranstvo zaći toliko duboko da niti "veliki mislioci" njihova serijala, tim koji uključuje astronaute, Ellen Stofan, bivšu šeficu NASA-e, Elona Muska, direktora SpaceX-a, ali i Naomi Klein, to sad ne mogu zamisliti.
"Mars je nevjerojatno mjesto za preživljavanje, ali čini se kako je ipak moguće. No zašto baš sad? Kako je Musk isticao u nekima od svojih intervjua, važno je otići baš sad jer sad imamo mogućnosti za to, sposobni smo, vrijeme je savršeno pogođeno. Nagađanjem i predviđanjem da će ljudi uvijek moći poduzimati ovakva istraživanja, sveli bismo se na razinu vračara. Svjedoci smo promjena koje se odvijaju i na našem planetu i stoga moramo iskoristiti ovaj trenutak tehnoloških otkrića i napretka kako bismo pomaknuli granice u istraživanjima Musk misli da u tome postoji određena hitnost. Nakon rada na dvjema sezonama ove serije, mislim to i ja. I vjerujem ne samo u mogućnosti nego i u potrebu nastavka tog istraživanja."
S jedne strane neobičan, no s druge vrlo logičan slijed misli osobe duboko uronjene u svijet filma, priče i fantastike, nekoga tko je pred kamerama od svoje šeste godine, kad je, 1960., utjelovio sina šerifa Andyja, Opieja Taylora, u humorističnoj seriji "The Andy Griffith Show". Iako u glumačke vode nije krenuo s tom namjerom, ideja o režiranju filmova u njegovoj se glavi pojavila vrlo rano. Ne kao nadomjestak nego kao dopuna glumačkom poslu.
Nastavak na sljedećoj stranici...
"Glumačko me iskustvo mnogo naučilo o onome što želim postići kao redatelj, shvatio sam koliko su za priču važni likovi, ali i glumci koji ih utjelovljuju. Shvatio sam koliko je važno to povjerenje između glumca i redatelja".
Ta spoznaja zasigurno jest jedan od razloga zbog kojih, kad god je to moguće, bira raditi s glumcima s holivudske A-liste. Oni su, unatoč svim glasinama koje kruže, najprofesionalniji.
"Mislim da si većina glumaca neće dopustiti neprofesionalno ponašanje jer svoj posao shvaćaju ozbiljno. Naravno da ćete prije čuti za ekscentrike, takvo ponašanje privlači medijsku pažnju. Kao najveće profesionalce izdvojio bih Toma Hanksa i Cate Blanchett. Naravno, bilo ih je mnogo više, no ovo se dvoje glumaca uvijek trudi primjerom pokazati što je pravo glumačko ponašanje. A zbog njihove bismo im kvalitete možda i oprostili pokoji prijestup", smatra redatelj, koji je i sam dovoljno dobar da mu poneki gaf ne uništi karijeru.
On si ih, ipak, ne dopušta i u svaki se film koji snima, bez obzira na njegovu žanrovsku određenost, unosi u potpunosti. Bez obzira na to je li riječ o znanstvenofantastičnom filmu, oskarovskom kandidatu "Frost/Nixonu", Oscarom ovjenčanom "Genijalnom umu", biografskom filmu "Utrka života" (o suparništvu Nikkija Laude i Jamesa Hunta) ili ekranizaciji megapopularnih trilera Dana Browna.
"Uvijek težim nečemu novome, to me osvojilo i u romanima Dana Browna. On na vrlo suptilan način propituje ulogu religije u ljudskom životu i umata to u napeti triler. Ima dobru priču, a priča je uvijek ono što me zanima", nedvosmislen je Howard.
Budući da je kao glumac, redatelj i producent sudjelovao u stvaranju mnogih zemaljskih priča, misli li da bi se i za njega našlo mjesto u prvoj marsovskoj ekspediciji?
"Ja sam samo redatelj i moj je zadatak pričati priče. Mislim da moj profil zanimanja na Marsu još dugo, dugo neće biti potreban. Stoga bih na 'Crvenom planetu' mogao biti samo promatrač, šetati naokolo i razgledavati. A to je poprilično dug put želite li samo tumarati naokolo."
Osim toga, ekipa čiji je član priču o životu na Marsu vrlo uspješno pripovijeda i sa Zemlje.
"Uspjeh prve sezone omogućio nam je da u drugoj postanemo još ambiciozniji i da se usredotočimo na dramske sukobe između likova. Sa znanstvene strane, seriji smo dali autoritet korištenjem razgovora s našim 'velikim misliocima', ali autoritet smo, s druge strane, morali dati i drami koju prikazujemo".
Činjenica da se druga sezona odvija nakon što je Crveni planet već koloniziran taj im je napor uvelike olakšala. Kao i svako novo otkriće, i život na Marsu promatra se kao novi početak, nulta točka za čovječanstvo. No hoće li oni koji koloniziraju Mars doista moći iza sebe ostaviti sve zemaljske probleme i hoće li, napokon i u svrhu napretka vrste, znanost i industrija moći djelovati na istoj strani, a ne u raskoraku?
"Mnogo drame u našoj seriji zapravo se temelji na propitivanju te distinkcije. Naravno, ljudska će bića sa sobom ponijeti osobne interese i probleme i siguran sam da će biti sukoba. No bit će zanimljivo vidjeti kako će se ti sukobi razriješiti. Vjerujem da će to ipak biti velik izazov, važan korak u povijesti čovječanstva. Svi mi na Zemlji bit ćemo vrlo ponosni na taj pothvat. Kao što nas je ponosom ispunio i ujedinio Apollo 11 i slijetanje na Mjesec. Mislim da će uspješno putovanje na Mars to učiniti. Našem bi svijetu koristilo nešto takvo, dramatičan, ujedinjujući, pozitivan korak u povijesti čovječanstva."
Osim te kratkoročne, Howard u kolonizaciji Marsa vidi neke dugoročne dobrobiti.
"Kolonizacija Marsa neće biti kraj nego svojevrstan početak, prvi korak u pronalaženju drugih, još gostoljubivijih planeta."
A za stanovnike koji ostaju na Zemlji?
"Na Zemlji smo iskoristili sve tehnološke dobrobiti i otkrića proizašla iz utrke SAD-a i bivšeg Sovjetskog Saveza. Danas mnoge velike zemlje, sa svojim najvećim umovima, bivaju uključene u program istraživanja i razumijevanja svemira. Mislim da se time nastavljaju velika otkrića koja život čine sigurnijim i boljim. Putovanje na Mars nastavilo bi probijati te granice. Druga mogućnost je preseljenje mnogo zagađivačke, metalne industrije u svemir. Kad bismo kolonizirali Mars, i život na Zemlji mogao bi postati ekološki prihvatljiviji. Mnogo je prednosti i mogućnosti i zato trebamo nastaviti istraživati."