'Zbog oca sam se 30 godina borila s anoreksijom'
Već i sama najava premijere dvosatnog dokumentarca o Jane Fonda na HBO-u mogla bi izazvati sumnju da se o ovoj američkoj oskarovki ne može saznati ništa nova. Općenito, snimanje dokumentaraca o slavnim osobama može biti prilično nezahvalno jer scenarist i redatelj vječno vise na rubu ponora zvanog dosada, osobito kad pred objektivom sjedi osoba poput Fonde, koja je svoj privatni život neprestano izlagala javnosti. Ipak, kad film potpisuje Susan Lacy u ulozi redateljice i producentice, takav strah je sasvim bezrazložan.
Čak i oni koji dobro poznaju glumičin burni život, mogu film "Jane Fonda u pet činova" pratiti od početka do kraja, bez pogledavanja na sat. Susan Lacy, koja je ujedno intervjuirala sve aktere u filmu, ogolila je Fondu, pritom se ne trudeći pretjerano da je pod svaku cijenu zaštiti od mogućih osuda, dajući istovremeno priliku gledatelju da se s njom poistovjeti.
Jane Fonda rođena je 1937. godine u obitelji koja je, prema njezinim riječima, trebala biti pravi američki uzor. Mediji su ih servirali američkoj javnosti kao idealnu obitelj - otac slavni glumac, majka lijepa i sretna kućanica i dvoje razigrane djece bili su oličenje američkog sna. No prava istina je bila sasvim drugačija i mnogo mračnija, a utjecat će na cijelu obitelj.
Jane i dvije godine mlađi brat Peter, kao i njihova majka Frances Ford Seymour, odrastali su u sjeni živućeg spomenika – velikog i slavnog oca i muža - Henryja Fonde. Bio je sasvim nezainteresiran i za suprugu i za djecu, pa su Jane i Peter kupovali njegovu ljubav dobrim i uglađenim ponašanjem. Kad je saznala da Henry ima mnogo mlađu ljubavnicu, njegova supruga je psihički oboljela.
U 42. godini završila je na psihijatriji, a kad se malo oporavila, uvjerila je liječnike da je puste kući. Tog dana zapravo se došla oprostiti od Jane i Petera, koji su tad imali jedva 12 i 10 godina.
"Nisam tad previše marila za majku. Ona je u mojim očima bila gubitnica i tog dana kad je došla kući, Peter i ja smo se na katu igrali. Nisam htjela sići i pozdraviti je. Nekoliko sati kasnije saznala sam da je mrtva. Uzela je iz kupaonice žilet kojim si je u bolnici prerezala vrat", govori Fonda i nastavlja: "Tek mnogo godina kasnije shvatila sam što je moja jadna majka proživljavala. No morala sam odrasti i sama steći životno iskustvo da bih je mogla razumjeti."
Istovremeno, Henry Fonda nije imao uopće smisla ni vremena za djecu. Smrt supruge iskoristio je da ih se riješi. Poslao ih je u internat i počeo živjeti sa svojom mnogo mlađom ljubavnicom.
"Nije nas htio u svojoj kući", kaže glumica i smatra da je takav hladni odnos s ocem vjerojatno mnogo teže pogodio njezinog mlađeg brata, ali i ona će, prema vlastitom priznanju, cijeli život ostati hendikepirana kad su u pitanju osjećaji. Peter je za to imao svoje objašnjenje:
"Naš otac je i kod kuće bio slavni glumac. A tu mu nitko nije napisao scenarij u kojemu mora reći – Jane, Peter - ja vas volim!"
Zato do 20. godine života Jane uopće nije htjela biti glumica.
"Kad upoznaš sve te ljude bez maski, u opuštenoj atmosferi, nemaš hrabrosti ići u glumce", prisjetila se, ali kad se nakon internata htjela useliti ponovno u očevu kuću u Malibuu, on joj je jednostavno rekao da za nju tu nema mjesta i da se mora iseliti i odlučiti što će sama sa sobom.
Pokucala je na vrata slavnog Leea Strasberga koji je imao glumačku školu koju su pohađali mnogi glumci, kasnije oskarovci. Njegov prvi komentar bio je potpuno obeshrabrujuć i uvredljiv:
"Rekao mi je da izgledam kao obična i jako dosadna djevojka." Jane je redovito dolazila na sate, ali se stalno skrivala u zadnjim redovima, sve dok ju jednog dana Strasberg nije prozvao i rekao da će morati nešto izvesti pred cijelom grupom.
"Gubila sam tlo pod nogama. Ja, kći Henryja Fonde! To mora biti nešto besprijekorno", sjeća se trenutka koji joj je odredio karijeru. Nakon nastupa nastao je tajac, Strasberg je šutio – činilo joj se – cijelu vječnost, a onda rekao:
"Moram priznati da si jako talentirana."
Počela je zarađivati kao fotomodel, snimala naslovnice magazina i karijera ju je zapravo zatekla. Zamijetio ju je i tad slavni redatelj Elia Kazan za ulogu u filmu "Sjaj u travi". Pitao ju je je li ambiciozna, na što mu je ona odgovorila: "Ne, uopće nisam ambiciozna. Želim biti samo dobra djevojka."
Ulogu je dobila Natalie Wood, a Jane Fonda je počela glumiti u soft romantičnim komedijama koje su se snimale prema brodvejskim mjuziklima, u kojima je igrala naivne djevojke .
"Nije me to previše smetalo. Imala sam plave oči, kojima sam znala dobro treptati", govori Fonda, ali talent koji je imala ipak je željela bolje iskoristiti, ali je osjećala da, ako ostane u Americi, nikad neće izaći iz očeve sjene. Put ju je odveo u Francusku.
"Oduševljavao me francuski film i zato sam se otputila u Europu. Ovdje će mi susret s Rogerom Vadimom promijeniti život. Znala sam da je na glasu kao ženskaroš, da ima dijete s Catherine Deneuve i, kad sam te večeri s kolegama došla u Le Maxime’s, odjednom se pročulo da dolazi Vadim. Odlučila sam izbjegavati ga pod svaku cijenu, no čim je ušao, kao da me pogodila munja. Bio je nevjerojatno šarmantan, zračio je seksepilom. Kao da je došla rock-zvijezda. Obećala sam si da nikad s njim neću snimati ni jedan film", govori Fonda, no dogodilo se ubrzo sasvim suprotno.
"Loše je govorio engleski jer, da je dobro govorio, vjerojatno se nikad ne bismo vjenčali. Ono što me dodatno očaralo je da je, unatoč svim obavezama, svaki dan odlazio na drugi kraj Pariza da bi bio s kćerkom Christian. Bio je sve što sam očekivala od muškarca", govori glumica, koja je u 10 godina starijem redatelju pronašla i ljubavnika, i oca, i prijatelja, i redatelja.
Istodobno, pokorila je Francusku, gdje su joj i publika i kritičari tepali kao ženi koja utjelovljuje ljepotu i profinjenost Brigitte Bardot i Jeanne Moreau.
Kako kaže, formirao ju je kao glumicu, a uspjelo mu je i nagovoriti je na razne ludosti, pa tako i da zaigra glavnu ulogu u ZF komediji "Barbarella". Iz tog braka rodila im se 1968. djevojčica Vanessa.
Nastavak na sljedećoj stranici...
A onda se zbližila i s francuskom divom Simone Signoret:
"Mnogo smo razgovarale o ratu u Vijetnamu i kao da mi je ona otvorila obzor. Odlučila sam da moram nešto poduzeti protiv tog rata. Osim toga, brak s Vadimom me počeo sputavati. Odlučila sam uzeti Vanessu i vratiti se s njom u Ameriku. Ostavila sam Vadima, kojem nikako nije bilo jasno da ga ne ostavljam zbog drugog muškarca nego zbog ideje."
Tako je počela sasvim nova faza u životu Jane Fonda, koja joj je priskrbila nadimak Hanoi Jane i titulu najomraženije žene u Americi. Počela je žestoku kampanju protiv slanja američkih vojnika u Aziju, a zatim i posjetila Vijetnam, ali na neprijateljskoj strani. Obilazila je Hanoi i javljala se s proglasima i pozivima američkim vojnicima da ne bombardiraju grad jer ubijaju žene i djecu. Slikala se s vijetnamskim vojnicima i u njihovoj kacigi. Konačno je izašla iz očeve sjene, postala je netko – postala je u Americi državni neprijatelj broj jedan.
"Kad sam rodila Vanessu, nakon teškog porođaja, pala sam u postporođajnu depresiju. Prestrašila sam se za sebe, sjetila se vlastite majke, koju je uništio brak s mojim ocem, pomislila sam: ‘Hoće li me brak oštetiti kao što je oštetio moju majku?’. Morala sam se izvući iz takvog stanja. Još od odlaska u internat patila sam od bulimije i anoreksije. Obično kažu da tu bolest dobivaju djevojke zbog odnosa s majkom, no ja sam shvatila da je to bilo zbog oca. Nije me želio u svojoj blizini", pokušala je objasniti spoj nesretnih okolnosti koje su je natjerale da ode u Vijetnam, zbog čega je kasnije čak završila i na sudu pod optužbom da je američke vojnike nagovarala da odbijaju zapovijedi.
Po povratku u SAD novinari su je razapinjali, američki građani tražili kazneni progon, govorili da je treba ubiti. U to vrijeme upoznala je svog drugog muža. Novi muškarac u njezinom životu postao je Tom Hayden, društveni i politički aktivist, koji je njezinoj neorganiziranoj potrebi za otporom dao strukturu i smisao.
"Osjećala sam prema njemu iznimno strahopoštovanje, bio je iskusan, obrazovan, dao je mojem aktivizmu strukturu i smisao. Znala sam da će biti moj muž. Organizirao je prve demonstracije, na kojima sam održala antiratni govor i na njima se okupilo 25.000 ljudi. Objašnjavala sam vojnicima što bi im se moglo dogoditi odu li u Vijetnam, predlagala im da dobro o tome razmisle prije nego što odluče", govori Fonda, koja je istodobno sve više zanemarivala svoju kćer. Nakon udaje za Haydena rodila je sina Troya, a Vanessa je zapravo odrastala usput, u sjeni njezine zaluđenosti aktivizmom.
"Nedostajalo nam je novca za naš aktivizam. Tom je pisao knjige, ali od tog novca nismo mogli živjeti. Ja sam prije toga snimila dva važna filma ‘I konje ubijaju, zar ne’ i ‘Klute’ – oba po mom ukusu. O raspadu američkog društva, konzumerizmu, i drugi, u kojem igram prostitutku koju su svi izdali i ne može više nikom vjerovati", prisjeća se Fonda, koja se dosjetila kako usrećiti Haydena i pribavi novac za njihovu ideju.
"Razmišljala sam i dosjetila se – ako se u nešto razumijem, onda je to tjelovježba. Počela sam snimati videokasete na kojima pokazujem ženama kako da ostanu fit. Ne, nisam to počela raditi iz dosade nego da možemo nastaviti s aktivizmom", kaže Fonda, koja je ubrzo prodala 17,000.000 kaseta i osvojila nagradu videoindustrije koja je tad bila u povojima i kojoj su upravo njezine videokasete dale zamah.
Brak s Haydenom trajao je 17 godina. U međuvremenu, Jane je nastavila snimati filmove, a bila je i apsolutna zvijezda milijunima žena koje su vježbale uz njezine kasete. Film "Od 9 do 5" osvijestio je borbu žena za jednake uvjete rada i za izjednačavanje plaća s muškarcima.
Sve to mučilo je Haydena i nije se mogao pomiriti da mu je supruga filmska zvijezda, uspješnija od njega. Počeo je piti i varati je. Brak je puknuo 1990.
"Isti dan čim su novine objavile da sam se razvela od Haydena, zazvonio mi je telefon. Glas s jakim južnjačkim naglaskom me pitao: ‘Čujem da si slobodna večeras’. Bio je to medijski mogul Ted Turner." Odgovorila mu je:
‘Ja sam trenutačno u dubokoj depresiji, ne mogu ni razgovarati’. ‘OK, čujemo se onda za šest mjeseci’, odgovorio je.
Nije odustao. Ponovno joj se javio za nekoliko mjeseci i izašli su na večeru:
"On je bio sve ono što mi je u tom trenutku trebalo. On je možda pred drugima bio biznismen, ali sa mnom je bio razigrani dječak. Duhovit, inteligentan i veseo, nije mi dopustio da se spuštam s oblaka. Očarao me već tijekom 15-minutne vožnje do restorana. Vikend smo proveli na njegovom imanju u Montani i tad mi se svidjela ideja da živim na ranču, u divljini. To me vratilo u najranije djetinjstvo, u bezbrižne dane kad sam ljubav, koju nisam dobila od roditelja, pronalazila u igri sa životinjama i proučavanju prirode", govori .
Vjenčali su se 1991. godine, a brak s Turnerom potrajao je 10 godina. No povijest se ponovila.
"Nisam mogla mirovati kad je oko mene bilo toliko nepravdi. Vratila sam se aktivizmu i borbi za prava žena, a problem je bio što me brak sputavao. Zbog Teda sam odbijala predavanja po svijetu i shvatila da ne mogu odbaciti dio sebe."
Kako je Jane postajala aktivnija, Ted je postajao nesretniji.
"Nije se želio odvajati od onog što voli. Tako je sve teže podnosio našu razdvojenost. Jednom me nazvao i rekao da se bez mene osjeća kao da se smanjuje. Razveli smo se 2001."
Turner nikad nije prebolio razvod od Jane Fonde. U filmu priznaje da ni danas nije sretan čovjek. A Jane je priznala da je ostavila čovjeka koji joj je bio neizmjerno dobar. Ali je, kako kaže, napokon naučila biti sama i ne tražiti potvrdu u vezi.