U Hrvatskoj već godinama traju rasprave u kojima se upozorava da širenje vjerskog odgoja u javnim školama potkopava sekularni karakter tih država. Građanski aktivisti tvrde da nerijetko vjeroučitelji šire mržnju i netrpeljivost prema drugima i drugačijima - od homoseksualaca, koje se uspoređuje s pedofilima, preko ljudi drugih nacionalnosti i drugih religija, pa do nevjernika. Slučaj vjerojučitelja koji je u jednoj zagrebačkoj školi krajem 2017. učenicima tumačio da političke neistomišljenike treba odstranjivati ubijanjem i svakim drugim nasiljem, nažalost, govorio je u prilog takvim tvrdnjama.

No kakav je status vjeronauka u školama bio u prošlosti? Što su o vjerounauku i o svojoj budućnosti tad mislili učenici? Anketa provedena 1940. donosi duboki uvid u stanje duha tadašnje omladine, tad već vrlo "borbenog" duha. Tako jedan nacionalistički orijentirani učenik odgovara: "Želim slobodnu Hrvatsku državu, koja će znati raditi za zajednicu, a ne za svoj džep. Raditi bez kompromisa i ubijati sve koji su protiv Hrvata u Hrvatskoj. Ž. A. P.".

Politički žargon Vjeruju u Zemlju kao ravnu ploču, a ustaše su im sveci

O stanju duha i vjeronauka u to doba, dakle, detaljno svjedoči anketno istraživanje među zagrebačkim srednjoškolcima, koju je poduzeo predavač pastoralnog bogoštovlja na RKBF fakultetu Ivan Škreblin (1910. - 1979.). Štoviše, Škreblin će 1942. na tome materijalu i doktorirati radnjom "Dušobrižnik i srednjoškolska omladina. Anketa među zagrebačkim srednjoškolcima krajem 1940." postigavši tako "čast doktora svetog bogoštovlja".

Škreblin je bio doista perspektivni kadar Crkve, poslije 2, svjetskog rata postat će i dekanom RKBF-a, ali i prvim ravnateljem Katehetskog instituta (1961. - 1976.), pretečom današnjeg vjeronaučnog studija. Dakle, Škreblin nije samo odgajao naraštaje učenika, nego i naraštaje vjeroučitelja. Škreblinove prosudbe o ovoj temi nalaze se u opsežnom članku "Srednjoškolci i vjeronauk", objavljenom u časopisu Život, br. 3-4, 1943., str. 252-291.

Iste godine je objavljen kao posebni otisak u knjižici identičnoga naslova, ali zbog kojekakvih pogrešaka služimo se verzijom iz Života. Škreblinova anketa provedena je 1940. godine u Banovini Hrvatskoj, u okviru Kraljevine Jugoslavije, još u mirnodopskom stanju. Međutim, Škreblin za svoj doktorat 1942. zaključke na osnovi ove ankete, kao i naknadnih anketa, izvlači u vrijeme NDH, u potpuno drugačijoj situaciji - tu je nova država, ratno stanje, njemačko-talijanska okupacija, ustanak pod vodstvom KPJ, oštre podjele u društvu, rasističko zakonodavstvo, samovolja, zločini...

Ne mislimo da Škreblin krivotvori svoju anketu. Ona je takva kakva jest, ali interpretacija se usklađuje s novonastalim stanjem u NDH, i to ne samo na lingvističkoj razini. Jedan njegov student s Bogoslovskog fakulteta ovako je kratko opisao prof. Škreblina:

"Studenti bogoslovije nosili su u ono vrijeme još redovito reverende. Jedino smo u grad ili u šetnju (u troje ili u dvoje) išli samo s kolarom. A Škreblin nije nikada izlazio iz reverende, imali smo dojam da u njoj i spava. Svet čovjek. U komunikaciji s drugima, i sa studentima, bio je izrazito fin, uvijek s laganim smiješkom, ali uvijek s distancijom. Na nekim mladenačkim fotografijama izgleda crnomanjast, a bio je plavook i više riđe kose. Njegova skripta iz dvaju predmeta koje je predavao, pedagogike i liturgike, bila su vrlo opsežna, jako blagorječiva - bogata cirkumlokucija, sve neizravan, kružeći, povišeni stil, naporan za razumijevanje i osobito težak za ispite, s preobiljem fusnota, i na ispitu je više inzistirao na fusnotama nego na glavnini teksta... Sjećam se, kao gost jednog župnika na selu imao je u nedjelju glavnu misu i propovijedao je tako visoko, učeno, da ga je vjerni puk jedva razumio".

Ovakva ocjena bivšega studenta o svojem nekadašnjem odgojitelju upućenome puno govori. O svrsi i namjerama svoje ankete Škreblin kaže: "Namjera mi je bila da pomoću ove ankete dobijem pozitivnu građu o cjelokupnoj duševnosti zagrebačkih višeškolaca, pa da tako mogu ovim podatcima osvijetliti pitanje kvaliteta dušobrižnika, tj. vjeroučitelja, i njegova odnosa prama đacima. Možda će se stoga tkogod čuditi, što se u pitanjima nigdje ne spominje ni vjera, ni vjeronauk, ni vjeroučitelj. To je učinjeno namjerice, da se tako posve osigura potpuna sloboda izjavljivanja i da se izluči svaka sugestivnost u tom pravcu. Anketirana omladina uopće i nije znala da ovu anketu priređuje svećenik. Samo tako moglo se računati s posve iskrenim odgovorima o vjerskim pitanjima. A da će omladina sama, spontano i bez pitanja, progovoriti i o vjerskim pitanjima, o vjeronauku i vjeroučitelju, bilo je jasno svakom poznavaocu omladine".

Riječ je Božja Koristite križ kao osobnu? Onda ne razumijete Isusa!

Dakako, ispitanici su ostali anonimni pa se odgovori mogu smatrati doista vjerodostojnima. Da bi se uvidjelo i potpuno razumjelo karakter i metodologiju ankete te kvalitetu i dosege odgovora, Škreblin kao reprezentativne navodi nekoliko cjelovitih anketnih testova sa stajalištima "nacionalistički, komunistički, vjerski orijentirane omladine", a prilaže i testove "u kojima se zapaža teža kriza puberteta". Iz njih vidimo pitanja, s tim što je XIII. pitanje za učenike izostavljeno.

Najprije donosi test srednjoškolca koji izražava "vjersko, moralno i nacionalističko obilježje":

"I. Koliko mi je godina? - Imam 16 godina.

II. Što želim postići u životu? - Želio bih postati liječnik (medicinar).

III. Kako sam zadovoljan sa školom? - Prilično sam zadovoljan, samo nema potrebnijih predmeta, kao na pr.: stenografija; kad dođem na sveučilište, laganije učim, kad si skiciram predavanje. Trebalo bi 2 (dva) sata gimnastike. Zašto? Zato jer nam je zdravlje najveće blago na ovome svijetu; u samom razredu, tj. u prašini punoj bacila, gdje sjedim zguren 8, zapravo 12 godina, ne mogu bome steći zdravlje. Trebalo bi savjesnih (koji ne zavađaju mladež na - u originalu učinjen je potez crvenom olovkom, time vjerojatno misli: komunizam op. moja) profesora, i to Hrvata, ali Hrvata!!!

IV. Moj najmiliji predmet u školi? Zašto? - Matematika, vjeronauk, prirodopis (čovjek). Matematika mi je potrebna u životu i njime mi se bistri mozak. Vjeronauk zato, jer moram da spoznam, otkud sam, zašto sam, i kamo ću za uvijek pripasti, prema tome, ako radim pošteno ili zlo. Prirodopis (čovjek) zato, jer kanim postati liječnik, savjestan, a ne kao neki današnji samo za trpanje novaca.

V. Što me u školi najmanje interesira? Zašto? - Najmanje me interesira učenje srpske povijesti, zato, jer se njoj posvećuje veća pažnja nego hrvatskoj, pravoj hrvatskoj.

VI. Moj duševni odnos prema roditeljima i braći? - Prema roditeljima, kao svaki pošten čovjek, imam osjećaj velike ljubavi, kao zahvalnost za brigu, trud i muku njihovu prema meni.

VII. Moja najmilija knjiga? Zašto? - Najomiljenija mi je knjiga od dr. Totha: 'Proljetne oluje', zato, jer poučava mladež, što znači nećudorednost i što se njome postizava.

VIII. Moj najmiliji šport? Zašto? - Najmiliji šport mi je zapravo gimnastika, vježbanje na uzduhu, i to bacanje kugle i ping-pong.

IX. Moja najmilija zabava? Zašto? - Moja najmilija zabava je polaženje savjesnih društava.

X. Moj najmiliji ples? Zašto? - Još ne plešem, ne zanima me još zato, jer mi se gadi, kad znam zašto većinom ide mladež na ples. Zato da se [s] djevojkom upozna i iskoristi je, tj. više puta upropasti za cio život.

XI. Kamo idem radije: u kino ili u kazalište? Zašto? - Radije idem u kazalište, u kino dolaze najviše odurni filmovi.

XII. Zašto dosta ljudi oskudno živi? - Zato, jer se većinom svi, skoro svi od mladeži pa do najstarijih, podavaju seksualnim nagonima, pijanstvu itd. - Budući da neki bez ikakovih kvalifikacija primaju mjesta, dolazi najviše do toga. Trebala bi i savjesnija uprava."

IZA MITA Znanstvenici: Ono što su nas učili o Božiću je laž

Sljedeći test donosi stavove 
srednjoškolke, "izrazite nacionalistkinje":

"I. Koliko mi je godina? - Imam petnaest godina.

II. Što želim postići u životu? - Želim da osnujem skroman dom i da djecu odgojim u hrvatskom duhu, da dočekam 'Slobodnu i Nezavisnu Hrvatsku'.

III. Kako sam zadovoljna sa školom? Zašto? - Sa školom sam srednje zadovoljna. Htjela bih, da se mjesto latinskoga uči talijanski, da se ne gleda na materijalne prilike i da se ne ocjenjuje prema političkom uvjerenju.

IV. Moj najmiliji predmet u školi? Zašto? - Jest povijest i hrvatski, jer tu učimo naše pradjedove slavne, za koje se gleda (da) ih se zatre, i jer mi je hrvatski materinji jezik.

V. Što me u školi najmanje interesira? Zašto? - Latinski me najmanje interesira, jer je to mrtvi jezik. Bolje je, da se današnja mladež odgaja u duhu, koji sad vlada.

VI. Moj duševni odnos prema roditeljima i braći? - Prema roditeljima sam iskrena, sestricu jako volim i sve joj povjerim.

VII. Moja najmilija knjiga? Zašto? - Najviše volim čitati romane, i to o bojevima, kad se lijepo svrše, jer se onda u to uživim i bila bih jako sretna, kad bih mogla da vidim jednom našega vođu dr. Pavelića i slobodnu Hrvatsku.

VIII. Moj najmiliji šport? Zašto? - Najmiliji šport mi je plivanje, jer se onda najviše odmorim.

IX. Moja najmilija zabava? Zašto? - Moja najmilija zabava mi je politiziranje, da barem malo čujem o mojoj dragoj domovini Hrvatskoj.

X. Moj najmiliji ples? Zašto? - Moj najmiliji ples mi je valcer, jer je to jedan od najstarijih plesova.

XI. Kamo idem radije: u kino ili kazalište? Zašto? - U kazalište volim ići, jer mi je tamo zornije.

Nastavak na sljedećoj stranici...

XII. Zašto dosta ljudi oskudno živi? - Jer sve glavne trgovine vode 'Čifuti' i jer oni gule narod. Zato, jer vođe Hrvatskog naroda - ako ih možemo tako nazvati - gule narod. Krivo je mišljenje kod komunista, da će se to sve dijeliti. Uostalom, kad naš pravi vođa dođe, nadajmo se, da će biti bolje. Vrlo mi je žao, da se ne smije reći slobodno, koji nam je pravi vođa, za kojim milijuni i milijuni duša čeznu kao za Spasiteljem. To je doktor Ante Pavelić.

XIII. Zašto se moda neprestano mijenja? - Da si mogu dotepenci puniti džepove."

Krešimir Bagarić "Hrvati su glupi, ne mogu se dogovoriti koje je boje gov**!"

U sljedećem testu prikazani su odgovori "komunistički orijentiranog srednjoškolca":

"I. Koliko mi je godina? - Navršit ću za par mjeseci 17 godina.

II. Što želim postići u životu? - Ja nemam aspiracije na docenta ili doktora, dok moj narod trpi, dok je zarobljen od kapitalizma. Ja mogu postići cilj samo onda, kad se radni narod čitavoga svijeta oslobodi od kapitalističkog režima. Zato ću se boriti u životu za slobodu radnoga naroda, a želio bih da budem 'komesar' za kulturne probleme.

III. Kako sam zadovoljan sa školom? - Škola u današnje doba zadovoljava samo malograđane, jer je osnovana na njihovom sistemu. Iako sam dobar đak i nije mi škola teška, ipak ovakvo uređenje mrzim. To je obična malograđanska institucija za odgoj gospode. Ocjene bi morale biti: prolazi i pada. Škola treba biti humana.

IV. Moj najmiliji predmet u školi? Zašto? - Hrvatski i francuski. Te ću predmete studirati; a čistu filozofiju, koje nemamo, volim također. Hrvatsku književnost volim intuitivno, a francuski radi kulturnog izraza i neopisivo lijepog jezika. Francuski mi je ideal i bez njega ne ću izaći iz gimnazije.

V. Što me u školi najmanje interesira? Zašto? - Držim, da sam inteligentan, a inteligentnog čovjeka može neinteresirati samo vjeronauk. Jer sam čovjek realnosti i borbe i meni ne treba raja ni 'desna strana boga oca'. 'Raj se treba stvoriti na zemlji' (Mauzer), a ne nekarakterno se nadati u neki nadzemaljski raj. To je čisto kapitalistička institucija i radi toga, budući da vjeronauk služi kapitalizmu, odbacujem ga.

VI. Moj duševni odnos prema roditeljima i braći? - Brat mi je veliki drug, jer je borac kao i ja, pa me najbolje shvaća. Zaviđam roditeljima, što su se trudili da me malograđanski odgoje, ali im zahvaljujem, jer su mi dali poticaja za rad (do 14 god.). S bratom sam najviše i volim ga kao druga, a ne kao brata.

VII. Moja najmilija knjiga? Zašto? - Socijalna literatura. 'Mati' od Gorkog, 'Gvozdena peta' od Londona, jer su izraz mojih težnja.

VIII. Moj najmiliji šport? Zašto? - Čitanje knjiga, za drugo nemam vremena. Inače volim lakoatletiku, ali mrzim one, koji je tjeraju, jer su buržuji.

IX. Moja najmilija zabava? Zašto? - Debata, jer uživam nekom nešto dokazati.

X. Moj najmiliji ples? Zašto? - S glupošću se ne bavim. Molim gospodo, gdje vam je kultura, kad ovako glupo pitanje postavljate, pa valjda nismo na kapitalističkoj rivijeri.

XI. Kamo idem radije: u kino ili u kazalište? Zašto? — Kino volim, kad su historijski filmovi, a kazalište drame i opere.

XII. Zašto dosta ljudi oskudno živi? - To je jasno, jer vlada kapitalizam, koji je osnovan na najamnoj snazi i privatnom vlasništvu. Srušiti treba njega, pa ne će biti oskudice ni bijednih. Kapitalizam sprema slobodu konkurencije, od koje strada radnik, razna kapitalistička društva pljačkaju seljaka. Samo je jedna država uspjela da upropasti privatni kapital, ali on će pasti u cijelom svijetu, jer kad on padne, onda pada i oskudica. Zašto se lokomotive lože s kavom, zašto se prolijeva mlijeko, a drugi umiru od gladi? Odgovor: Kapitalistički višak vrijednosti. Zar onda nije sve jasno!"

Međugorje "40.000 ukazanja Gospe? Pa nije to televizija!"

Škreblin donosi još dva testa "u kojima je vidljiva kriza, što je prije ili kasnije, u većoj ili manjoj mjeri, mora da proživi omladina u dobi razvoja".

Prvi je ispunila jedna srednjoškolka:

"I. Koliko mi je godina? - Meni je oko 16 godina.

II. Što želim postići u životu? - Moja najveća želja je da studiram kozmetiku, i ako se možda pruži pogodna prilika i mladić koji meni i mojim zahtjevima i idealima odgovara, da se udam.

III. Kako sam zadovoljna sa školom? Zašto? - Da iskreno odgovorim, sa školom nisam baš jako oduševljena, jer želim učiti sasvim nešto drugo no što u školi učim. Ja sam previše idealna, romantična i velika sanjalica, a da bi mogla školu shvatiti do u srž, kako uistinu i jest. Naravski, ja sam isto željna znanja, a pogotovo želim visoko obrazovanje, osobito jezika i njihovu literaturu!

IV. Moj najmiliji predmet u školi? Zašto? - Moj najmiliji predmet je njemački, francuski, jako volim gim[na]stiku, osobito ritmiku, ali je na žalost u našoj školi malo teško.

V. Što me u školi najmanje interesira? Zašto? - Mene u školi sve skoro jednako zanima. Nema predmeta, koji me makar i malo ne bi interesirao, svakako jedan više drugi manje!

VI. Moj duševni odnos prema roditeljima i braći? - Ja sam jedinica! Moram iskreno priznati, jako razmažena! Ako mi se nešto desi, odmah bih se htjela ubiti. Kada zrelo promišljam o sebi, bojim se za svoju budućnost, da si ne bih zbilja što napravila! Ali se ipak negdje u dnu svoga srca nadam, da ću u budućnosti biti sretnija; već me je i moje sadašnje stanje potaklo, da se pomalo opametim. I moja majka me tješi, da ću biti sretnija u budućnosti.

VII. Moja najmilija knjiga? Zašto? - Moja najmilija knjiga su idealizirani ljubavno-sentimentalni romani! Odlučila sam čitati i klasična djela, da se izobrazim, jer i to treba, da se dobije potrebna inteligencija i obrazovanost, ali romane najviše volim čitati. (Ne odviše fantastične!)

VIII. Moj najmiliji šport? Zašto? - Moj najmiliji šport je je plivanje (sve vrste: Wasser-jöhring). Zato osobito obožavam gimnastiku za ljepotu tijela. Onda još volim skijanje, malo sklizanje, a osobito obožavam pješačenje, ali ne obično pješačenje, nego samo u zoru, kada počinje ruđeti, negdje sama u parku ili poljima našega imanja!

IX. Moja najmilija zabava? Zašto? - Ne mogu reći, da imam najmiliju zabavu. Ovisi o mojem momentalnom raspoloženju! Kako sam već prije spomenula, mnogo volim samoću u mirnom i romantičnom kraju, gdje čujem samo glas prirode (ptica i zelenila grmlja i cvjetova). Nekada u zgodnom društvu obožavam kino i kazalište, a osobito volim zabave, gdje se puno pleše (elitne zabave). Čajanke osobito to volim! Isto ovisi od osoba, da li su mi sve simpatične ili ne!?!

X. Moj najmiliji ples? Zašto? - Moj najmiliji ples je prije bio swing, međutim otkada sam 'starija' postala, sve više obožavam tango. Isto ovisi, s kime ga plešem. Da mi se jedan ples ili jedna pjesma svidi, ovisi o plesaču, s kojim ga plešem (slušam).

XI. Kamo idem radije: u kino ili kazalište? Zašto? - Skoro da idem radije u kino nego u kazalište! U kinu volim gledati amerikanske komade, gdje se stepa, gdje je revija bogatih haljina i duhovitih viceva, gdje se pjevaju šlageri, i ako mogu biti tj. sjediti u kinu s mladićem, kojega volim i za kojega me vežu nebrojene idealne uspomene, još s mora!

XII. Zašto dosta ljudi oskudno živi? - Prilično velik broj ljudi oskudno živi radi ovih političkih prilika.

XIII. Zašto se moda neprestano mijenja? - Moda se mijenja zbog hirovitosti mnogih filmskih glumica, radi trgovačke sposobnosti mnogih velikih modnih salona, koji (su) sada na visokom nivou. Pa bilo bi i jednolično, da je moda uvijek ista! Bilo bi dosadno bez ikakovih modnih promjena u odjeći."

Razbijene iluzije Iza tzv. hrvatske Crkve kriju se grabež, pedofilija...

Drugi test je jednoga srednjoškolca, ali s naglašenim socijalnim dvojbama:

"I. Koliko mi je godina? - 17 mi je godina.

II. Što želim postići u životu? - Živim u dosta teškim prilikama, pa sam već mogao dosta toga uvidjeti i upoznati. Prva mi je želja da postanem čovjek u pravom smislu riječi. Čovjek, koji će znati živjeti i vraćati milo za drago svakom po pravici. Kanim se posvetiti studijama (pravnim) da mogu obezbijediti siromašne roditelje.

III. Kako sam zadovoljan sa školom? Zašto? - U školi ne prolazim baš najbolje, ali ipak školu volim kao zajednicu, koja nam dosta pruža, premda dosta i uskraćuje. Što se tiče g. profesora, stvar je dosta zamršena. Ne volim ih sve, jer oni svi ne vole mene. Nervozni su, što ih ispričava u ovim teškim vremenima.

IV. Moj najmiliji predmet u školi? Zašto? - Najviše volim hrvatski jezik. Volim pisati i čitati sve ono, što ne smijem govoriti, a to u hrvatskim zadaćama još jedino mogu.

V. Što me u školi najmanje interesira? Zašto? - Vjeronauk. Moji su kod kuće svi dobri katolici, a ja ipak ne volim vjeronauk kao predmet u školi. Kateheta je previše profesor, a premalo pop i pedagog, a to mu se osvećuje i osvećivat će mu se, ako ne promijeni taktiku rada i djelovanja među ljudima.

Nastavak na sljedećoj stranici...

VI. Moj duševni odnos prema roditeljima i braći? - Više volim majku, jer to ona i najviše zaslužuje. Otac je nervozan. Mala plaća, veliki izdatci, dugovi i sve što tišti privatnog činovnika. Sestra je bolesna (izgleda Tbc), volim je, premda to ona ne opaža. Zaljubljena je. (20 god.)

VII. Moja najmilija knjiga? Zašto? - Pročitao sam juče[r] knjigu 'Mladež bez boga' (Roman Ödona von Horvatha iz 1939. godine). Neobično mi se svidjela, jer iznosi istine. Volim uopće svaku knjigu, u kojoj ima što više zbilje i istine. (Pomislio sam na ruske pisce).

VIII. Moj najmiliji šport? Zašto - Od 12. godine igram nogomet i volim ga, jer dosta dobro igram i jer dolazim u dodir s pravim drugovima. Držim, da bi u srednjoj školi trebalo dopustiti sudjelovanje u športu.

IX. Moja najmilija zabava? Zašto? - Najmilija mi je zabava, kada se osjećam dobro bez obzira gdje i s kim. Volim biti sretan (ne bogat!), jer sam to jako rijetko.

X. Moj najmiliji ples? Zašto? - Tango. Ne znam, zašto volim baš njega. Možda sam malo melankoličan? Nije ni čudo!

XI. Kamo idem radije: u kino ili u kazalište? Zašto? - U kinu mi je nekako sve stvarnije i mogućnije, jer kazalište jako dobro poznam. (Od 7. godine igrao sam u njemu).

Oni mir ne žele Crkva je zamijenila Partiju, branitelji SUBNOR - zbog moći

XII. Zašto dosta ljudi oskudno živi? Zašto? - Pa to mi svi znam[o]. Pošto je kruh? Ima li šećera? Kakve su plaće? Kakav je red? Kakva pravica? Ko svim tim upravlja? Pitajte njega! Šutjet će i udarit po džepu, u kojem će zvoniti novci. Da zvonit će, dok mu ne odzvoni. Reda i rada, pa će biti i zadovoljnih ljudi, a ne oskudica i nezadovoljnika. Zašto nas ne pitate, kako živimo i mi, premda smo mladi. Što osjećamo mi! Da li smo zadovoljni s poretkom i životom, a ne o školi, plesu i zabavi. Vjerujte, o onom drugom pisali bismo bolje i više makar smo još maloljetni. Ali ne zaboravite, da smo i mi ljudi, koji osjećaju, misle, žude, a i kažnjavaju. Doduše rijetko, ali pošteno. Na nama je budućnost. I naša i one gospode, koja se igraju živcima i životom našim, i naših roditelja. - Poručite im to."

Nakon ovakvih anketnih odgovora, a na osnovu svih anketnih materijala, Škreblin je zaključio da je vjeronauk kao najmiliji predmet u školi dobio kod mladića 2,20% odgovora te stoji jednako s talijanskim. Pretekao je: etnologiju, psihologiju, higijenu, poviest umjetnosti, pjevanje i crtanje.

"Vjeronauk zaostaje za svim ostalim predmetima, a njegovo je 13. mjesto. Dolazi iza: matematike, poviesti, hrvatskog, francuskog, prirodopisa, latinskog, fizike, grčkog, kemije, zemljopisa, gimnastike i njemačkog. Vjeronauk kao najmiliji predmet kod djevojaka imade razmjerno veći odziv: 3,90% odgovora."

Vjeronauk je, kaže Škreblin, "predmet koji bi trebao imati središnji položaj među svim predmetima u srednjoj školi, jer on daje rješenje o izravnom naziranju na sviet. Prema svemu što smo mogli vidjeti iz brojitbenih podataka, vjeronauk stvarno ne igra uloge u srednjoj školi".Anketa donosi i vrlo zanimljiv iskaz jedne srednjoškolke:

"Odnos između katehete i mojih kolegica bio je prilično indiferentan, osim nekoliko vrlo loših tipova, koji su kateheti postavljali mnogo zasjeda (da ga natuku) i jednog diela dobrih katolika, koji su za katehetu znali mnogo učiniti, tj. bilo je potrebno, da se u vrlo čestim prilikama na satu vjeronauka razvije oštra debata."

- Komunista (pravo organiziranih 6), socialista 2, indiferentnih, odnosno onih koji su uviek bili uz komuniste, premda više put šuteći, bilo je oko 25, a organiziranih katolika i katolikinja ukupno 11.

- Od tih su u debatama sudjelovali jedino komunisti i križari.

Komunisti su se za svako predavanje iz vjeronauka dosta dobro spremili, a od organizovanih (katolika - op. N. M.) vrlo malo je bilo onih koji su dobro znali gradivo. Radi toga je uviek na koncu izgledalo, kao da u istinu imaju pravo komunisti. Iz toga je sliedilo to, da je vlč. g. kateheta morao sam debatirati s njima, a on je uviek bio vrlo uzrujan, kad je vidio, da dobri katolici ne znaju odgovoriti na najjednostavnija pitanja, pa je češće odgovarao više kao da se pravda, nego da razjasni stvar.

- Vrlo veliki jad, koji je uhvatio katehetu (jednom je bacio ukoričenu knjigu i razparao uho jednom kolegi) stvarao je nesimpatiju prema njemu, a i time je volja kod onih, koji su bili prilično dobri, ali ih je trebalo osvojiti, tako oslabila, da su se uviek pridružili na protivnu stranu.

Istini u oči Sve što je Crkvi oduzeto, nepošteno je zaradila!

A onda Škreblin spominje i jedan test: "U razredu je bilo nekoliko komunista i komunistkinja, koji su uviek pravili nered i nastojali izrugati vjeroučitelja, a on im je i odgovarao, ali sve je bilo bez uspjeha. Komunisti su učili dobro vjeronauk (za ocjenu)... zato su uviek nastojali debatirati o raznim vjerskim pitanjima, jer su znali, da ti katolici đaci ne znaju ništa o tome, a zašto su oni već imali svoj komunistički komentar. Naš katolički đak bi se koprcao i branio, dok ga ovaj ne bi podpuno izrugao. Kad je osnovano križarsko družtvo, gdje su učenici sa strane duhovnika i starijih bili upozoreni na tu veliku pogrješku našeg đačtva (ne učiti vjeronauk, jer kateheta ne će dati drugi red), i na sastancima i privatno dali se na proučavanje važnih vjerskih pitanja - počeli su oni pobijati komuniste i njih izrugivati. Izsmjehivanje, ruganje, 'uništavanje' protivnika u debati i sličnim zgodama ne možemo smatrati načelom naše borbe. Naš je vrhovni zakon ljubav. Ako ljubavi nema u našem mišljenju, govoru i djelovanju, mi možemo 'odieliti duhove', ali će uspjeh apostolskoga djelovanja biti trenutačan i neznatan, a gubitci osjetljivi i trajni".

Iz onoga što je Škreblin u svojem istraživanju doznao i pošteno javnosti prenio nedvojbeno je da su katehete podbacile najmanje četverostruko. Prvo, nisu razvili "napeti", "erotični" odnos s odgajanicima (kako to morbidno zvuči danas, nakon bezbroj pedofilskih skandala u RKC!). Drugo, izdali su osnovni nauk kršćanske vjere da se "po zapovijedi bezgranične ljubavi nastoji prevladati svako, pa štoviše i svoje vlastito ja".

Treće, vjeroučitelji su se dragovoljno podredili politici i diktatu totalitarističkih režima, kako fašizma i nacizma, tako i ustaštva, što sam Škreblin potvrđuje: "Sada (1942., u NDH - op. N. M.), kad se želi odgojiti nova omladina...". I, četvrto, ni Škreblin ni njegovi nasljednici nisu odgojili naraštaje ljudi koji bi sami bili odgojitelji, što znači da bi bili nezavisni od politike, ideologije, domoljublja i državoljublja. Nema više baštinika univerzalnih vrijednosti, a djecu odgajaju neodgojeni odgojitelji koji im, ponekad, preporučuju koga treba ustrijeliti, koga pretući, a koga samo ignorirati.

Još jedna anketa daje zanimljiv uvid u konzervativne vrijednosti nekadašnje mladeži. Dragutin Kniewald (1889. - 1979.), profesor pastirskoga bogoštovlja na RKBF, već 1924. - dosta prije pojave legologije, znanosti o čitanju, na našim prostorima - objavljuje u Bogoslovskoj smotri rad pod naslovom "Psihologija omladinske lektire". Anketni uzorak sastojao se od 229 djevojaka, što za tadašnje prilike, kad se sve radilo "pješke", doista nije malo. Evo što su djevojke rekle o knjigama koje su im najviše škodile, Recimo, za Kozarčeve pripovijesti daje se odgovor: "Upoznale su me sa stvarima koje nisam znala da opstoje na svijetu".

A "Dekameron" Giovannija Boccaccia, izaziva ovakav odgovor: "Ta nesretna knjiga oduzela je čar mojoj duši, premda sam samo jedno štivo pročitala. Okaljala mi je tako maštu, da mi se ta grozna slika često ponavlja pred očima". No najviše, koliko zanimljivih, toliko i ilustrativnih, odgovora dolazi na pitanje "nemoralne i pokvarene knjige":

Pljuska ekstremistima Nakon Irske: I nas je prostački zvati katoličkom zemljom

"Zavele su me na zlo mišljenje i nisu za mene. Stvarala sam razne planove, kad sam trebala učiti. Pokvarile su me. Probuđuju bujnu maštu. Nečistu su mi misao navele u pamet i sablazan. Želila sam sve više da čitam takve knjige. Srce su mi otrovale zbilja. Želila sam kadgod živjeti onako, kako to pisac piše. Pratile su me svuda, pa i u molitvi. Zato imam uvijek ružne misli po glavi. Navele su me na kojekakve misli. Omamile su me, uvijek sam imala pred očima ono što sam čitala. Knjige o raskošnom, bogatom i odličnom životu pobudile su mi vanjsku taštinu i željela bih često da i ja to postignem. Čitajući knjige, u kojima piše što bludno, sagriješila sam. Takve knjige škode, čovjek je čovjek (u orig. podcrtano). U 'Omladini', mislim, nešto ružno o životinjama dalo mi je nedopuštenih misli. Jedna knjiga, koju nisam čitala, jer je franceska, nego samo grde slike, poslije su mi u pameti i mašti na napast"..

Indikativni su i odgovori za "knjige protiv Boga i molitve": "Nekoje knjige probudile su u meni sumnje o vjerskim pitanjima i učinile me nehajnom u izvršivanju vjerskih dužnosti", kao i za "liberalne pisce": "Razdraživali su mi maštu i trebalo je borbe velike, dok sam maštu stavila donekle u red".

Na pitanje "Kako romani djeluju na družice" (Sjajna riječ: družice. Nisu sve prijateljice, a i poznanice su nešto drugo.), među odgovorima ističu se oni svevremeni: "Ne djeluje dobro, jer su onda sve uznešene u te knjige i uvijek na to misle i dolaze im svakakve strasti pred oči. Navađaju na zlo i djevojke misle da će i njima doći kakav kraljević... Užasno, jer zanemaruju svoje dužnosti i traže sebi onakav isti položaj, kako su čitale u romanima, i u 14-15 godini nađu kakvog klipana, a poslije se kaju. Promatrajući svoje družice vidjela sam da je najteže bilo u odgoju s onim 'načitanima'. Kako djeluju na mene, tako djeluju i na moje družice, ali ipak na nekoga više, na nekoga manje, isto na onoga manje koji se više vježba u duhovnom životu".

U zaključnim razmatranjima sabire Kniewald, sukladno svojem katoličkom svjetonazoru, ono osnovno do čega je njegova istraživačka anketa dovela. Izdvajamo: "Najveća je šteta za mlade djevojačke duše po njihovu vlastitu priznanju čitanje romana i nemoralnih knjiga (98.7%) koje im dođu u ruke. Gubi se vedrina djevojačke duše, djevojka se podaje sanjarenju, dobiva krivi pojam o ljubavi, braku, vjernosti, čistoći, mašta joj je okaljana i strasti se razbuđuju. Treba upozoriti djevojke na to, ali ne braniti im svako čitanje, pogotovu ne davati im samo pobožne stvari u ruke, već izabrati najbolje, osobito pov[i]jesne. Nije sve, što je za starije, ujedno i za omladinu! Ne odviše čitati! Roditeljima i uzgojiteljima treba više govoriti o omladinskoj lektiri". Bilo je to vrijeme poslije 1. svjetskog rata.