U Hrvatskoj već godinama traju rasprave u kojima se upozorava da širenje vjerskog odgoja u javnim školama potkopava sekularni karakter tih država. Građanski aktivisti tvrde da nerijetko vjeroučitelji šire mržnju i netrpeljivost prema drugima i drugačijima - od homoseksualaca, koje se uspoređuje s pedofilima, preko ljudi drugih nacionalnosti i drugih religija, pa do nevjernika. Slučaj vjerojučitelja koji je u jednoj zagrebačkoj školi krajem 2017. učenicima tumačio da političke neistomišljenike treba odstranjivati ubijanjem i svakim drugim nasiljem, nažalost, govorio je u prilog takvim tvrdnjama.
No kakav je status vjeronauka u školama bio u prošlosti? Što su o vjerounauku i o svojoj budućnosti tad mislili učenici? Anketa provedena 1940. donosi duboki uvid u stanje duha tadašnje omladine, tad već vrlo "borbenog" duha. Tako jedan nacionalistički orijentirani učenik odgovara: "Želim slobodnu Hrvatsku državu, koja će znati raditi za zajednicu, a ne za svoj džep. Raditi bez kompromisa i ubijati sve koji su protiv Hrvata u Hrvatskoj. Ž. A. P.".
O stanju duha i vjeronauka u to doba, dakle, detaljno svjedoči anketno istraživanje među zagrebačkim srednjoškolcima, koju je poduzeo predavač pastoralnog bogoštovlja na RKBF fakultetu Ivan Škreblin (1910. - 1979.). Štoviše, Škreblin će 1942. na tome materijalu i doktorirati radnjom "Dušobrižnik i srednjoškolska omladina. Anketa među zagrebačkim srednjoškolcima krajem 1940." postigavši tako "čast doktora svetog bogoštovlja".
Škreblin je bio doista perspektivni kadar Crkve, poslije 2, svjetskog rata postat će i dekanom RKBF-a, ali i prvim ravnateljem Katehetskog instituta (1961. - 1976.), pretečom današnjeg vjeronaučnog studija. Dakle, Škreblin nije samo odgajao naraštaje učenika, nego i naraštaje vjeroučitelja. Škreblinove prosudbe o ovoj temi nalaze se u opsežnom članku "Srednjoškolci i vjeronauk", objavljenom u časopisu Život, br. 3-4, 1943., str. 252-291.
Iste godine je objavljen kao posebni otisak u knjižici identičnoga naslova, ali zbog kojekakvih pogrešaka služimo se verzijom iz Života. Škreblinova anketa provedena je 1940. godine u Banovini Hrvatskoj, u okviru Kraljevine Jugoslavije, još u mirnodopskom stanju. Međutim, Škreblin za svoj doktorat 1942. zaključke na osnovi ove ankete, kao i naknadnih anketa, izvlači u vrijeme NDH, u potpuno drugačijoj situaciji - tu je nova država, ratno stanje, njemačko-talijanska okupacija, ustanak pod vodstvom KPJ, oštre podjele u društvu, rasističko zakonodavstvo, samovolja, zločini...
Ne mislimo da Škreblin krivotvori svoju anketu. Ona je takva kakva jest, ali interpretacija se usklađuje s novonastalim stanjem u NDH, i to ne samo na lingvističkoj razini. Jedan njegov student s Bogoslovskog fakulteta ovako je kratko opisao prof. Škreblina:
"Studenti bogoslovije nosili su u ono vrijeme još redovito reverende. Jedino smo u grad ili u šetnju (u troje ili u dvoje) išli samo s kolarom. A Škreblin nije nikada izlazio iz reverende, imali smo dojam da u njoj i spava. Svet čovjek. U komunikaciji s drugima, i sa studentima, bio je izrazito fin, uvijek s laganim smiješkom, ali uvijek s distancijom. Na nekim mladenačkim fotografijama izgleda crnomanjast, a bio je plavook i više riđe kose. Njegova skripta iz dvaju predmeta koje je predavao, pedagogike i liturgike, bila su vrlo opsežna, jako blagorječiva - bogata cirkumlokucija, sve neizravan, kružeći, povišeni stil, naporan za razumijevanje i osobito težak za ispite, s preobiljem fusnota, i na ispitu je više inzistirao na fusnotama nego na glavnini teksta... Sjećam se, kao gost jednog župnika na selu imao je u nedjelju glavnu misu i propovijedao je tako visoko, učeno, da ga je vjerni puk jedva razumio".
Ovakva ocjena bivšega studenta o svojem nekadašnjem odgojitelju upućenome puno govori. O svrsi i namjerama svoje ankete Škreblin kaže: "Namjera mi je bila da pomoću ove ankete dobijem pozitivnu građu o cjelokupnoj duševnosti zagrebačkih višeškolaca, pa da tako mogu ovim podatcima osvijetliti pitanje kvaliteta dušobrižnika, tj. vjeroučitelja, i njegova odnosa prama đacima. Možda će se stoga tkogod čuditi, što se u pitanjima nigdje ne spominje ni vjera, ni vjeronauk, ni vjeroučitelj. To je učinjeno namjerice, da se tako posve osigura potpuna sloboda izjavljivanja i da se izluči svaka sugestivnost u tom pravcu. Anketirana omladina uopće i nije znala da ovu anketu priređuje svećenik. Samo tako moglo se računati s posve iskrenim odgovorima o vjerskim pitanjima. A da će omladina sama, spontano i bez pitanja, progovoriti i o vjerskim pitanjima, o vjeronauku i vjeroučitelju, bilo je jasno svakom poznavaocu omladine".
Dakako, ispitanici su ostali anonimni pa se odgovori mogu smatrati doista vjerodostojnima. Da bi se uvidjelo i potpuno razumjelo karakter i metodologiju ankete te kvalitetu i dosege odgovora, Škreblin kao reprezentativne navodi nekoliko cjelovitih anketnih testova sa stajalištima "nacionalistički, komunistički, vjerski orijentirane omladine", a prilaže i testove "u kojima se zapaža teža kriza puberteta". Iz njih vidimo pitanja, s tim što je XIII. pitanje za učenike izostavljeno.
Najprije donosi test srednjoškolca koji izražava "vjersko, moralno i nacionalističko obilježje":
"I. Koliko mi je godina? - Imam 16 godina.
II. Što želim postići u životu? - Želio bih postati liječnik (medicinar).
III. Kako sam zadovoljan sa školom? - Prilično sam zadovoljan, samo nema potrebnijih predmeta, kao na pr.: stenografija; kad dođem na sveučilište, laganije učim, kad si skiciram predavanje. Trebalo bi 2 (dva) sata gimnastike. Zašto? Zato jer nam je zdravlje najveće blago na ovome svijetu; u samom razredu, tj. u prašini punoj bacila, gdje sjedim zguren 8, zapravo 12 godina, ne mogu bome steći zdravlje. Trebalo bi savjesnih (koji ne zavađaju mladež na - u originalu učinjen je potez crvenom olovkom, time vjerojatno misli: komunizam op. moja) profesora, i to Hrvata, ali Hrvata!!!
IV. Moj najmiliji predmet u školi? Zašto? - Matematika, vjeronauk, prirodopis (čovjek). Matematika mi je potrebna u životu i njime mi se bistri mozak. Vjeronauk zato, jer moram da spoznam, otkud sam, zašto sam, i kamo ću za uvijek pripasti, prema tome, ako radim pošteno ili zlo. Prirodopis (čovjek) zato, jer kanim postati liječnik, savjestan, a ne kao neki današnji samo za trpanje novaca.
V. Što me u školi najmanje interesira? Zašto? - Najmanje me interesira učenje srpske povijesti, zato, jer se njoj posvećuje veća pažnja nego hrvatskoj, pravoj hrvatskoj.
VI. Moj duševni odnos prema roditeljima i braći? - Prema roditeljima, kao svaki pošten čovjek, imam osjećaj velike ljubavi, kao zahvalnost za brigu, trud i muku njihovu prema meni.
VII. Moja najmilija knjiga? Zašto? - Najomiljenija mi je knjiga od dr. Totha: 'Proljetne oluje', zato, jer poučava mladež, što znači nećudorednost i što se njome postizava.
VIII. Moj najmiliji šport? Zašto? - Najmiliji šport mi je zapravo gimnastika, vježbanje na uzduhu, i to bacanje kugle i ping-pong.
IX. Moja najmilija zabava? Zašto? - Moja najmilija zabava je polaženje savjesnih društava.
X. Moj najmiliji ples? Zašto? - Još ne plešem, ne zanima me još zato, jer mi se gadi, kad znam zašto većinom ide mladež na ples. Zato da se [s] djevojkom upozna i iskoristi je, tj. više puta upropasti za cio život.
XI. Kamo idem radije: u kino ili u kazalište? Zašto? - Radije idem u kazalište, u kino dolaze najviše odurni filmovi.
XII. Zašto dosta ljudi oskudno živi? - Zato, jer se većinom svi, skoro svi od mladeži pa do najstarijih, podavaju seksualnim nagonima, pijanstvu itd. - Budući da neki bez ikakovih kvalifikacija primaju mjesta, dolazi najviše do toga. Trebala bi i savjesnija uprava."
Sljedeći test donosi stavove srednjoškolke, "izrazite nacionalistkinje":
"I. Koliko mi je godina? - Imam petnaest godina.
II. Što želim postići u životu? - Želim da osnujem skroman dom i da djecu odgojim u hrvatskom duhu, da dočekam 'Slobodnu i Nezavisnu Hrvatsku'.
III. Kako sam zadovoljna sa školom? Zašto? - Sa školom sam srednje zadovoljna. Htjela bih, da se mjesto latinskoga uči talijanski, da se ne gleda na materijalne prilike i da se ne ocjenjuje prema političkom uvjerenju.
IV. Moj najmiliji predmet u školi? Zašto? - Jest povijest i hrvatski, jer tu učimo naše pradjedove slavne, za koje se gleda (da) ih se zatre, i jer mi je hrvatski materinji jezik.
V. Što me u školi najmanje interesira? Zašto? - Latinski me najmanje interesira, jer je to mrtvi jezik. Bolje je, da se današnja mladež odgaja u duhu, koji sad vlada.
VI. Moj duševni odnos prema roditeljima i braći? - Prema roditeljima sam iskrena, sestricu jako volim i sve joj povjerim.
VII. Moja najmilija knjiga? Zašto? - Najviše volim čitati romane, i to o bojevima, kad se lijepo svrše, jer se onda u to uživim i bila bih jako sretna, kad bih mogla da vidim jednom našega vođu dr. Pavelića i slobodnu Hrvatsku.
VIII. Moj najmiliji šport? Zašto? - Najmiliji šport mi je plivanje, jer se onda najviše odmorim.
IX. Moja najmilija zabava? Zašto? - Moja najmilija zabava mi je politiziranje, da barem malo čujem o mojoj dragoj domovini Hrvatskoj.
X. Moj najmiliji ples? Zašto? - Moj najmiliji ples mi je valcer, jer je to jedan od najstarijih plesova.
XI. Kamo idem radije: u kino ili kazalište? Zašto? - U kazalište volim ići, jer mi je tamo zornije.
Nastavak na sljedećoj stranici...
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Dobrodošli na najbolju stranicu sex dating ==>> Sexydrom.com