Priča ide ovako: "Dvojica vjernika raspravljala su o sličnostima između dominikanaca i isusovaca. 'Oba reda osnovali su Španjolci', rekao je prvi. 'Sv. Dominik dominikance, a Sv. Ignacije Lojolski isusovce. Usto, i jedan i drugi red osnovani su kako bi se borili protiv hereze. Dominikanci su se borili protiv katara, a isusovci protiv protestanata.' 'OK', kazao je drugi, 'A po čemu se onda razlikuju?' 'Pitaš po čemu!? Pa, jesi li u posljednje vrijeme sreo kojeg katara?'"
Popularan katolički vic podsjeća na to da katolici nikada, ali baš nikada nisu bili uniformirana vjernička masa, da nisu bili istog intenziteta duhovnog iskustva, a najmanje savršeno istih motiva i (svjeto)nazora. O kršćanstvu u cjelini da se i ne govori, o čemu svjedoči tragična sudbina jadnih katara. Istu povijesnu lekciju prije nekoliko dana katolicima, posebno katolicima u Hrvatskoj, a prije svih Kaptolu, održali su Irci na svom referendumu o ukidanju zabrane abortusa u toj zemlji.
Irska je odlična zemlja očito ne samo za potrašiti u njoj spas od tmurne hrvatske stvarnosti i za partijati s Ircima, nego i po tome što je u Irskoj, čak i nakon više od tri desetljeća obračunavanja Iraca sa svojom katoličkom crkvom, u toj zemlji još uvijek deklariranih katolika skoro 80 posto, precizno – 78,3 posto. U Hrvatskoj je postotak nešto viši; prema popisu iz 2011. 86,28 posto, ali to je otprilike isti red veličine.
I onda se u takvoj Irskoj dogodi da dvije trećine građana uz rekordnu izlaznost referendumski odluči da vlada ima ukinuti zabranu abortusa. I to tri godine nakon što je otprilike isti postotak Iraca, onih već 1000 godina katoličanstvu odanih Iraca, na referendumu iz 2015. izglasao legaliziranje istospolnih brakova. Ako se uzme najisključivija mogućnost da su u Irskoj na tim referendumima glasali "za" u prvom redu svi ne-katolici, a nisu, još uvijek ispada da je debelo preko polovice katolika u Irskoj glasalo i za mogućnost legalnog abortusa i za istospolne brakove.
Potpuni debakl po Crkvu bio je u tome što su oba referenduma, a posebno ovaj posljednji, protekli u atmosferi obračuna s opresijom Rimokatoličke crkve nad nacijom koja je zadnjih 20 godina, posebno u 21. stoljeću, stala otkrivati masovne seksualne zločine nad djecom, redovito zataškavane sve donedavno, pa i stvari koje su koštale života neznano mnoštvo najslabijih i najranjivijih pripadnika irskog društva kroz stoljeća.
Na kraju, nakon oba ova referenduma u Irskoj, u ovoj zemlji više nikome iz Crkve, a posebno iz demokršćanskih političkih stranaka koje su i same vrlo često, možda i u većini, bile za abortus i istospolne brakove, ne pada niti u ludilu na pamet da se u političke svrhe poziva na "većinski katoličku zemlju", da se poziva na 78 posto katolika i slične stvari koje se redovito bilježe u Hrvatskoj.
Hoće li onda razbijanje tog mita o "katoličkoj zemlji" značiti da će pozivanje na "katoličku Hrvatsku" u izrazito političkim bitkama i u našoj zemlji ubuduće značiti riskiranje redikuliziranja samoga sebe u javnosti? Problem s katoličanstvom u Hrvatskoj je u tome što, dok kvantitativno stoji odlično, katoličanstvo kod nas kvalitativno stoji jako mlitavo. Prema istraživanju koje je Gallup provodio između 2006. i 2008., ispalo je da je na pitanje: "Je li vam religija važna u životu?", pozitivno odgovorilo samo 66 posto građana.
A kad se u jednadžbu unese još i posjećenost svete mise nedjeljom, stvari postaju jasne da je, što se konzervativnog pogleda na kršćanstvo tiče, stanje s katoličanstvom u Hrvatskoj u najboljem slučaju takvo da je riječ o prevladavajućem etnokatoličanstvu – odnosno "Hrvat je i katolik", što se potpuno sukobljava s kršćanskim univerzalizmom. U onoj goroj varijanti stvar je u tome da je riječ o osobnom katoličanstvu kao o najobičnijoj navici.
Usto, kada su objavljeni rezultati popisa stanovništva iz 2011., unatoč i dalje rijetko visokom postotku građana koji su se izjasnili kao katolici, Kaptol nije slavio.
Ispalo je da je broj katolika opao za 206.000, odnosno u udjelu u stanovništvu za 1,71 posto i te je statističke činjenice vrh Crkve u Hrvata itekako bio svjestan. Negdje putem to je, međutim, zaboravio sedam godina kasnije. Da nisu zaboravili, onda se ne bi izlagali unaprijed očitom javnom porazu s relativno slabo posjećenim prosvjedom "Hrvatska protiv Istanbulske".
Onda Željka Markić na izbore 2015. sa svojom listom "U ime obitelji – projekt domovina" ne bi srljala u političku katastrofu od samo između 1,49 i 0,4 posto glasova po izbornim jedinicama. To je, zapravo, bio trenutak kad je Markić shvatila makar to da u normalnoj, demokratskoj, iole civiliziranoj izbornoj proceduri njena politička opcija čak niti u Hrvatskoj nema što za tražiti. Pa se skupa s cijelom ekstremno konzervativnom scenom okrenula drugim metodama.
Ostaje pitanje, ako dvije najnovije referendumske inicijative s krajnje konzervativne nevladine scene – "Narod odlučuje" i "Istina o istanbulskoj" – ne uspiju, hoće li makar onda i Kaptol i cijela pripadajuća scena napokon shvatiti da Hrvatska niti nakon 27 godina pokušavanja klerikaliziranja inače sekularnog društva, nije postala katolička zemlja, nego zemlja građana od kojih se više od 86 posto smatra katolicima, ali im zbog toga ne pada na kraj pameti pristati na vjersku državu?
U svakom slučaju, tretirati deklariranje osobnih vjerskih osjećaja s popisa stanovništva kao političko izborno izjašnjavanje redom je: bezočna podvala, vrijeđanje vjerskih osjećaja svakog pojedinog katolika koji nije na političkoj liniji "obiteljaša", na kraju i podrivanje demokratskog prava građana Hrvatske na slobodno političko izjašnjavanje i izabiranje predstavnika u političkim vlastima ove zemlje. Kakvi kod politički predstavnici bili.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Siguran i polagan početak kraja parazita, pedofila, nekrofila, nerazmnozavajućih homofobnih muškaraca u ljubičastim haljinama i zlatnim nakitom ⛪+⛽+🔥=🖖
a, moj sergeje županiću - isusovci osnovani zbog borbe protiv protestanata? ti misliš da pojedinci na zatijev crkve tj. pape osnivaju redove? ali kad smo već kod isusovaca - 1540. godine, kada je Pavao III. odobrio red, u opisu im ... prikaži još! „radnog mjesta“ nije bilo navedena borba protiv protestanata (niti poznavanje astronomije), već skromnost, čednost i poslušnost papi, a astronomiju u kurikul isusovačkog rimskog kolegija uvodi njemački astronom i matematičar, isusovac christopher clavius.