U hrvatskoj javnosti je odjeknula vijest da će se u svakoj javnoj ustanovi u njemačkoj pokrajini Bavarskoj nalaziti križevi. Našima to dođe kao opravdanje, ali i kao poticaj i motivacija za neke buduće klerikalno-konzervativne akcije i projekte. Jer ako mogu liberalni Nijemci, što ne bismo mogli i mi? Iako religijski simboli (s naglaskom na križeve) u javnim institucijama u Bavarskoj još od 1995. nisu obavezni, novi bavarski premijer Markus Söder (CSU) je odlučio da se u svim javnim institucijama ove njemačke pokrajine treba postaviti križ "kao znak identiteta i kulture".
Söder je sam naglasio da križ nije simbol jedne religije, nego znak pripadnosti kulturološkom identitetu Bavarske. Iako sam sve do sada živio u uvjerenju da je križ zapravo kršćanski simbol univerzalnog Božjeg spasenja, saznao sam od protestanta Södera da je križ tek "temeljni simbol kulturnog identiteta kršćansko-zapadnog karaktera". 51-godišnji Söder je inače lider CSU-a, kojega ove jeseni očekuju pokrajinski izbori te dobar dio analitičara ovaj potez s križevima tumači kao početak CSU-ove predizborne kampanje.
Bavarska je po mnogo čemu specifična. I Bavarci su toga svjesni. Oni imaju, između ostalog, BMW, Bayern, Oktoberfest, Brechta, Nowitzkog, Kaisera Beckenbauera, pivo i kobasice. Jedan od nogometnih slogana navijača minhenskog Bayerna jasno opisuje kako oni sami sebe doživljavaju:
"Mia san mia", što prevedeno s bavarskog dijalekta doslovno znači: "Mi smo mi", odnosno "Mi smo to što jesmo". Iznenađuje me pomisao da bi se križ mogao naći na listi bavarskih kulturoloških znamenitosti, s pivom, kobasicama i ostalim totemima bavarskog folklora. Bilo kako bilo, riječ je o religijski krivovjernom i politički neodgovornom potezu CSU-ove vlade.
Križ predstavlja iritaciju i opomenu. Križ nije tek jedna od etiketa ili osobna iskaznica određenog identiteta nego podsjetnik na Isusov životni put, njegovu bezgraničnu ljubav i "opciju za siromašne", koji su ga u konačnici i doveli do križa. Tko god ovu univerzalnu dimenziju križa marginalizira i tretira je kao "simbol jedne kulture" (u ovom slučaju Bavarska vlada), degradira je i propušta shvatiti Isusovu poruku i smisao cijelog kršćanstva.
Isus se borio za empatiju prema slabima i siromašnima, promovirao ljubav prema strancima koji nisu dio "naših" krugova i prezirao nasilje. Söder iskorištava Isusov znak za ograničavanje domaćeg teritorija, stjecanje moći i odbacivanje onih koji nisu "naši". Ne treba zanemariti činjenicu da je riječ o predsjedniku političke stranke koja se nažalost ponosi svojim kršćanskim predznakom. "Kršćanske vrijednosti" su sintagma kojom se CSU diči u svom predizbornom programu.
No, čim primijete da bezuvjetna solidarnost sa siromašnima i ugroženima, koja je sastavni dio kršćanske poruke, košta financijski, CSU dolazi do spoznaje da politika i religija ipak trebaju biti razdvojene. Što je u temelj kršćanstva, a što ne – to u Bavarskoj još uvijek procjenjuje CSU. Zato će Söder bez ikakvih problema oduzeti kršćanima njihov najsvetiji simbol i pretvoriti ga u jedan bezopasni i sterilni biljeg jednog nesigurnog kolektiva i kulture, dok će mu Hrvati oduševljeno pljeskati.
Isus i njegova borba za društveno najugroženije je nešto što smeta profesionalnim kršćanima u Bavarskoj, ali i u ostatku Europe, uključujući Hrvatsku. Religijske zajednice imaju svoje mjesto u sekularnom društvu i sloboda vjeroispovijesti stoji pod zaštitom države. No sama država nije i ne smije biti religiozna; ona samo treba osigurati jednake uvjete svim (ne)religijski deklariranim građanima.
Vjeru je autentično i slobodno moguće živjeti jedino u religijski neutralnoj državi koja štiti vjerske slobode svih njenih građana. Od ove slobode žive ne samo muslimani, agnostici i ateisti, nego i kršćani. Kad se država identificira s jednom religijom, tu onda gube svi: religija biva profanirana, a država gubi pravo nazivati se liberalnom i sekularnom. Rusija, Poljska, Turska, Mađarska i Pakistan su primjeri država u kojima je na djelu nesretna simbioza vlasti i religije.
Križ nije tek prigodni zidni ukras ili pak oznaka jedne fine tradicije nego najvažniji i najsvetiji simbol kršćanskog života i djelovanja, kojeg je navodno kršćanska vlada u Bavarskoj iznenađujuće pogrešno razumjela. CSU je zloupotrijebila, banalizira i politički iskoristila najsvetiju kršćansku poruku. CSU stvara od kršćanstva jeftinu verziju "mia san mia" i to u rangu piva i kobasice. To nije nikakvo kršćanstvo nego poganstvo zaogrnuto kršćanskom retorikom i znakovljem.
Ovo vrijedi, naravno, i za političare u Hrvatskoj. Jer ne možemo se pozivati na kršćanstvo i kršćanske simbole kako bismo se borili protiv onih koji ne pripadaju našem krugu. Ako takvo što dopustimo, onda moramo biti svjesni da izdajemo kršćansku poruku, u koju se toliko zaklinjemo.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
eto, dalibor milas, teolog, shvatio je isusa i njegovu poruku, a to ni svetom petru nije bilo baš lako, pa se isusa u jednoj noći odrekao tri puta, a upravo je petar "stijena" na kojoj je isus izgradio svoju crkvu, ... prikaži još! a pavla, koji je pomogao kamenovanje stjepana, našega prvomučenika, odabra je za apostola naroda, koji će europu evangelizirati. današnja europa koja se odrekla križa i boga, europa kojoj je bilo teško kleknuti jednom tjedno ***