Hrvatska ulazi u tzv. dron-koaliciju – novu zapadnu vojnu inicijativu koju predvode Velika Britanija i ključni NATO saveznici. Na papiru – strateški pomak. Na terenu – više neodgovorenih pitanja nego konkretnih planova. Jer ući u ovakvu inicijativu bez vlastite strategije znači sudjelovati više zbog dobre volje nego zbog stvarne sposobnosti. Kao kad te pozovu na vojnu vježbu, a ti dođeš bez čizama.

Dron-koalicija nije nikakva nova zapovjedna struktura ni formalni savez s potpisanim obvezama. To je prije svega politički signal i operativni okvir za one koji razumiju kamo ide moderno ratovanje.Tko čeka, ostat će u 20. stoljeću. A prava poanta ove koalicije nije razvoj skupih i teških borbenih platformi koje lete visoko i pucaju daleko. Poanta je masovna proizvodnja dronova niže klase – malih, jeftinih i smrtonosno učinkovitih letjelica koje mijenjaju pravila igre. Formalno, riječ je o suradnji u području bespilotnih letjelica i obrambenih tehnologija.

"NEBESKA VISINA" Kinezi predstavili Jiu Tun, nosač dronova koji nosi stotine kamikaza. Zapad u šoku!

No u stvarnosti, to je još jedna prilika za britansku vojnu industriju da pogura vlastite interese – od izvoza dronova, preko senzorske opreme, do nadzornog softvera. Treba se prisjetiti: Britanci možda više nemaju kolonije, ali imaju pamćenje imperija. A ono uvijek zna kamo treba usmjeriti tokove novca i utjecaja. Nakon Brexita, London traži nove mehanizme za zadržavanje globalne važnosti. Europa im sve manje vjeruje, Amerika ih koristi kad treba, a prostor Istočne Europe, Kavkaza i Bliskog istoka ostaje posljednji teren, gdje stara britanska škola još ima što reći – uz osmijeh diplomata i namigivanje NATO-u. A gdje je u svemu tome Hrvatska?

Ratove danas više ne vode projektili s cijenom manjeg sela. Vode ih dronovi od 500 eura. Mali, tihi, autonomni, ne zahtijevaju pilote, hangare ni generalske potpise za polijetanje. Jedan FPV dron može uništiti tenk, zakomplicirati logistiku, paralizirati kolonu. I sve to – desetak puta dnevno. Tko ih zna praviti, taj je važan igrač. Tko ih može praviti u serijama, taj je ključan. Masovna uporaba dronova niže klase danas je ono što su tenkovi bili u Drugom svjetskom ratu. Ne zbog veličine, nego zbog broja. Zato bi hrvatski fokus trebao biti upravo tu – u razvoju i proizvodnji malih dronova. Za izviđanje, napad, logistiku i ometanje. Niska cijena, visoka učestalost, stalna dostupnost. Ti sustavi ne zahtijevaju milijunske budžete nego dobru organizaciju, brzu proizvodnju i pametan softver. To je borba algoritama, a ne veličine budžeta.

DRONOVI U ŠKOLAMA Đava je straj: U Litvi će i osmogodišnjaci ići na tečajeve upravljanja dronovima

Hrvatska u svemu tome ima niz prednosti. Hrvatski operateri bespilotnih sustava školovani su po NATO standardima. Akademska scena – posebno zagrebački FER i splitski FESB – već razvija tehnologije koje mogu biti integrirane u dron-platforme. Nekoliko naših poznatih tvrtki i obrambenih startupa već radi na FPV dronovima, sustavima za izviđanje, pa čak i autonomnim kopnenim vozilima. Hrvatska ne treba proizvoditi Bayraktare, ali može razviti male, pametne i teško detektabilne letjelice – idealne za specijalne operacije, izviđanje, elektroničko ratovanje, sabotažu.

ZLOKOBNE PTICE Ruski dronovi su ogromni, tri i pol metra dugi. Kad čujete zujanje, kasno je. Pomolite se

Jednako važno, Hrvatska ima i operativni uvid u dual-use primjene – od graničnog nadzora, migracija, zaštite mora, pa sve do civilne zaštite. U takvom kontekstu prirodno se nameće i ideja o regionalnom centru za obuku i certifikaciju operatera dronova – nešto što bi imalo vojnu, civilnu i diplomatsku vrijednost. S obzirom na položaj, infrastrukturu i ljudski potencijal, takav centar može biti smješten u Zagrebu ili Splitu, s mogućnošću obuke pilota, inženjera, analitičara i cyber stručnjaka. Takvo nešto regija još nema, ali ga – čeka.

Čitav tekst o dron-koaliciji i kakva je to prilika za Hrvatsku pročitajte OVDJE.