Hrvatska ulazi u tzv. dron-koaliciju – novu zapadnu vojnu inicijativu koju predvode Velika Britanija i ključni NATO saveznici. Na papiru – strateški pomak. Na terenu – više neodgovorenih pitanja nego konkretnih planova. Jer ući u ovakvu inicijativu bez vlastite strategije znači sudjelovati više zbog dobre volje nego zbog stvarne sposobnosti. Kao kad te pozovu na vojnu vježbu, a ti dođeš bez čizama.
Dron-koalicija nije nikakva nova zapovjedna struktura ni formalni savez s potpisanim obvezama. To je prije svega politički signal i operativni okvir za one koji razumiju kamo ide moderno ratovanje.Tko čeka, ostat će u 20. stoljeću. A prava poanta ove koalicije nije razvoj skupih i teških borbenih platformi koje lete visoko i pucaju daleko. Poanta je masovna proizvodnja dronova niže klase – malih, jeftinih i smrtonosno učinkovitih letjelica koje mijenjaju pravila igre. Formalno, riječ je o suradnji u području bespilotnih letjelica i obrambenih tehnologija.
No u stvarnosti, to je još jedna prilika za britansku vojnu industriju da pogura vlastite interese – od izvoza dronova, preko senzorske opreme, do nadzornog softvera. Treba se prisjetiti: Britanci možda više nemaju kolonije, ali imaju pamćenje imperija. A ono uvijek zna kamo treba usmjeriti tokove novca i utjecaja. Nakon Brexita, London traži nove mehanizme za zadržavanje globalne važnosti. Europa im sve manje vjeruje, Amerika ih koristi kad treba, a prostor Istočne Europe, Kavkaza i Bliskog istoka ostaje posljednji teren, gdje stara britanska škola još ima što reći – uz osmijeh diplomata i namigivanje NATO-u. A gdje je u svemu tome Hrvatska?
Hrvatska u svemu tome ima niz prednosti. Hrvatski operateri bespilotnih sustava školovani su po NATO standardima. Akademska scena – posebno zagrebački FER i splitski FESB – već razvija tehnologije koje mogu biti integrirane u dron-platforme. Nekoliko naših poznatih tvrtki i obrambenih startupa već radi na FPV dronovima, sustavima za izviđanje, pa čak i autonomnim kopnenim vozilima. Hrvatska ne treba proizvoditi Bayraktare, ali može razviti male, pametne i teško detektabilne letjelice – idealne za specijalne operacije, izviđanje, elektroničko ratovanje, sabotažu.
Jednako važno, Hrvatska ima i operativni uvid u dual-use primjene – od graničnog nadzora, migracija, zaštite mora, pa sve do civilne zaštite. U takvom kontekstu prirodno se nameće i ideja o regionalnom centru za obuku i certifikaciju operatera dronova – nešto što bi imalo vojnu, civilnu i diplomatsku vrijednost. S obzirom na položaj, infrastrukturu i ljudski potencijal, takav centar može biti smješten u Zagrebu ili Splitu, s mogućnošću obuke pilota, inženjera, analitičara i cyber stručnjaka. Takvo nešto regija još nema, ali ga – čeka.
Čitav tekst o dron-koaliciji i kakva je to prilika za Hrvatsku pročitajte OVDJE.
