Kad se Sovjetski Savez 1991. godine urušio, bilo je mnogo glasina o sudbini zlatnih rezervi Komunističke partije. Neki povjesničari i novinari vjeruju da su neki partijski dužnosnici prikupili ogromne novčane iznose pa ih potajno prenijeli na inozemne bankovne račune.

Komunistička partija Sovjetskog Saveza oduvijek je bila više od političke stranke. Uživajući u monopolu moći do kraja osamdesetih godina, gornji slojevi Partije - Središnji odbor i Politburo - postojali su kao zasebna država, a mnogi od tih dužnosnika uživali su privilegije koje nisu bile uvijek legalne.

Početkom devedesetih godina, ubrzo nakon propasti Sovjetskog Saveza, nekoliko izvora ustvrdilo da je oko 10 milijardi dolara partijske riznice nestalo bez traga, a većina Rusa bila je sigurna da je novac ukraden.

Malo do kraja Tajna krize koja je skoro dovela do kraja svijeta

Viktor Mironenko, bivši šef Komsomola, organizacije mladih partijaca, spomenuo je u intervjuu da je nedugo prije pada Sovjetskog Saveza Partija imala milijardi dolara, prenosi RBTH.

Izvori za takvo bogatstvo bili su različiti, od mjesečnih pristojbi redovnih članova Partije (1990. godine je bilo riječi o oko 19,5 milijuna članova), uključujući i Zakladu za zaštitu mira s oko 4,5 milijardi rubalja (2,6 milijardi dolara).

Teško je točno reći je li Mironenko imao pravo u vezi s tim iznosom. Arhivi stranaka bili su odvojeni od državnog proračuna, a samo su visoki dužnosnici imali pristup podacima. Odgovarajući na pitanje: "Tko je ukrao taj novac?" Mironenko je slegnuo ramenima: "Nema pojma. Nisam ja."

Viktor Geraščenko, bivši ravnatelj Državne banke SSSR-a, potvrdio je 2011. da je u prema izvještaju Središnjeg odbora bilo mnogo novaca, ali je sve 1991. godine misteriozno nestalo.

Ruska posla Dobili su metak u potiljak, a sad ih traži lovac na grobove

Situacija je zasigurno izgledala vrlo sumnjivo, osobito nakon niza misterioznih smrti. 26. kolovoza 1991., šest mjeseci prije nego kraja Sovjetskog Saveza, Nikolai Kruchina, financijski upravitelj Partije koji je bio blizak Mikhailu Gorbačovu, ispao je kroz prozor i umro.

Njegov prethodnik Georgi Pavlov, koji je 18 godina vodio poslovanje stranke, slijedio je Kruchininu sudbinu mjesec dana kasnije. Treći bankar, Dmitrij Lisovolik, koji je vodio američki sektor međunarodnog odjela Centralnog komiteta Komunističke partije i koji je bio usko povezan s gotovinskim tokovima, također je nekoliko dana kasnije pao iz svog prozora.

Unatoč takvim čudnim okolnostima, vladini dužnosnici tvrdili su da "zlato Partije" nikada nije postojalo, i naravno da su takve tvrdnje naišle na skepsu u javnosti. Sumnjive smrti, međutim, još uvijek nisu mogle odgovoriti na glavno pitanje - gdje je novac otišao?

Nastavak pročitajte na idućoj stranici.

Znatiželja i želja za pravdom nisu bili glavni čimbenici koji motiviraju ruske vođe da traže "zlato stranke". Nakon što je nova Rusija rođena na pepelu Sovjetskog Saveza, očajnički je trebala novac. Izgubljeni milijuni mogli su puno pomoći.

Da bi pronašli novac, Yegor Gaidar, premijer u vladi predsjednika Borisa Jeljcinina 1992. godine, unajmio je i privatne detektive iz Krolla, svjetski poznate američke istražne agencije. Prema Gaidarovim memoarima, ruska je vlada prestala tražiti jer Amerikanci "nisu pronašli značajne informacije". Na kraju, vlada nikada nije objavila izvješće koje je dostavio Kroll.

Pa što bi se moglo dogoditi s novcem? Prema jednoj verziji događaja, mogući lopovi mogli su skriti "zlato partije" na tajne bankovne račune u Hong Kongu koristeći svoje kineske veze.

Naredba Ozne Tajni slovenski dokument: "Pobijte sve nekomuniste..."

Krajem 1980.-ih i tijekom ranih 1990.-ih, banke u Hong Kongu su anonimno vodile mnoge račune i nisu surađivale s međunarodnim istražiteljima kad su ih tražili ključne podatke (za razliku od, primjerice, švicarskih banaka).

Ostale zemlje u kojima bi novac mogao nestati uključuju Cipar ili Libanon. Ako novac ipak nije otišao u inozemstvo onda je "zlato partije" odavno rasprodano, rascjepkano u manje količine i poslano desecima banaka širom svijeta, a vjerojatno nikad neće biti pronađeno.

Još jedna teorija sugerira da novac nikada nije napustio Rusiju. Visoki dužnosnici stranaka, zabrinuti zbog smrti socijalizma, oprali su novac u zadrugama i javno-privatnim zajedničkim pothvatima koji su se pojavili krajem osamdesetih, a to je dovelo do stvaranja prvih velikih koncentracija privatnog kapitala u post-sovjetskom dobu.

Careva bomba Rusi imaju najjaču atomsku bombu - ne usude je se koristiti

Jedino što je sada jasno je da vjerojatno nikada nećemo saznati što se točno dogodilo s ogromnim količinama novca komunističke partije. Također, većina stručnjaka slaže se da nije bila organizirana zavjera starih komunista koji su ukrali "zlato partije" u pažljivo orkestriranoj pljački.

Dok je brod socijalizma tonuo, svaki je čovjek igrao samo za svoj interes i kako bi sebi osigurali početnu prednost u novom, kapitalističkom, svijetu.