'Obiteljaši' - dokument o vezama sa stranim ultrakonzervativcima
Procjene policije o broju prosvjednika bile su standardno konzervativne. Procjene organizatora bile su na tragu Trumpovog navlačenja do maltene razmjera Woodstocka. Na kraju je presudio FER-ov software - bilo je tog dana na Trgu u Zagrebu 8032 ljudi. Skupa s prolaznicima. Ali se odjednom otvorilo pitanje: "Tko je sve to platio?" Ne zato da bi se nekome virilo u lisnicu, nego zato što trag novca i inače, a posebno u ovom slučaju, otkriva međunarodnu pozadinu ekstremne konzervativne političke agende. Taj dio obavio je Faktograf.hr, što je sada i nadopunio.
Prosvjednicima protiv Istanbulske konvencije koji su se prošle subote u tisućama okupili na Trgu bana Jelačića, puna su usta bila suvereniteta. Bunili su se protiv toga da netko u Bruxellesu ili Strasbourgu određuje kakva će biti ćudoredna pravila u našoj zemlji. Zazivali su Vukovar, iako nije jasno kakve veze ima spomen stradalog hrvatskog grada sa zaštitom žena od nasilja, osim što Istanbulska konvencija nalaže i zaštitu žena od silovanja i drugih zločina tijekom rata. Željeli su ostaviti dojam da je riječ o pobuni naroda i Crkve u Hrvata protiv nametanja pravila izvana.
Međutim, i samim pogledom na stranice Građanske Inicijative Istina o Istanbulskoj koja je organizirala prosvjed jasno je da se tu ne radi o „građanima i roditeljima koji su zabrinuti za budućnost i odgoj svoje djece ugrožene uvođenjem rodne ideologije“, već je riječ i o političkom pokretu kojem je cilj promijeniti smjer razvoja društva ne samo na nacionalnoj, već i na europskoj razini.
Prošlog ljeta novinari istraživači koji su radili na dokumentarnom filmu „Avortement: Les croises contre-attaquent“ (Pobačaj: protunapad križara) koji je 6. ožujka 2018. prikazan na ARTE-u, došli su do dokumentacije vezane za zatvorene skupove ultrakonzervativnih organizacija koje djeluju međunarodno, kao i do njihovog manifesta pod nazivom „Povratak na naravni poredak: Agenda za Europu“.
Danas objavljujemo sadržaj tog manifesta, objavljen na Faktograf.hr. Od 134 stranice dokumenta, koji se po ciljevima i metodama u potpunosti poklapaju s onim što udruge poput U ime obitelji, GROZD, Vigilare i slični, kao i političari poput Ladislava Ilčića, Hrvoja Zekanovića pa i Davora Ive Stiera propovijedaju i u praksi već dulji niz godina pokušavaju provesti.
Riječ je o dokumentu koji ima 134 stranice, nije potpisan i datiran, ali ima jasno razrađene ciljeve te propisanu obavezu prema kojoj oni koji žele pristup mreži moraju prihvatiti vrijednosti propisane u ovom dokumentu.
Dokument u cijelosti na engleskom jeziku možete čitati na ovom linku.
„Kulturna revolucija“ može se pobijediti samo ofenzivnim nastupom
Manifest u uvodnom dijelu objašnjava načela „naravnog poretka“ koji bi trebao spriječiti moralnu propast zapadne civilizacije koja će kao rezultat provedene „kulturne revolucije“ inače biti uništena u razdoblju od predstojećih 10 do 20 godina.
Taj se naravni poredak zasniva na obitelji, koja može isključivo biti bračni par s djecom. Bračni par može isključivo biti zajednica muškarca i žene. Razvod se mora zabraniti uz objašnjenje da bračni drugovi imaju obavezu zadržati zajednicu u kojoj će djeca živjeti i s majkom i s ocem. „Reproduktivna prava“ tumače se isključivo kao pravo na reprodukciju, rađanje djece. S obzirom na to da je svrha spolnih odnosa razmnožavanje, zabraniti treba svu kontracepciju (naročito one koje se smatraju ubojstvom, kao što su spirale i pilule za dan poslije). Iznimno, bračni parovi smiju koristiti prirodnu metodu praćenja plodnih dana.
Trudnoća se ne treba medicinski nadzirati jer trudnoća nije bolest. Pobačaj treba zabraniti, a njegovo provođenje kazneno goniti. Pobačaj se može dopustiti isključivo kad postoje nedvojbeni dokazi da je u pitanju život žene (to ne uključuje i moguće pogoršanje nekog zdravstvenog stanja žene). Medicinski potpomognuta oplodnja nije problem samo stoga što tijekom postupka može doći do zamrzavanja embrija, već je proglašena genetskim inženjeringom i izjednačava je se s trgovinom ljudima. Na medicinski potpomognutu oplodnju treba primjenjivati zakone koji se odnose na zabranu ropstva, s tim da, navode, robovi imaju više prava jer od gospodara svojih života možda mogu i pobjeći, dok embriji od gospodara svojih života ne mogu.
Homoseksualnost se treba vratiti u zabranjenu sferu jer je s one strane ljudskog dostojanstva i time izjednačen i s pedofilijom, zoofilijom i sl. Antidiskriminacijske zakone (a i Istanbulska konvencija se pod njih može podvesti) treba povući jer ne dozvoljava diskriminaciju na temelju rodnog identiteta. Ta se nediskriminacija, tumače, kosi s njihovim pravom na izražavanje drugačijeg mišljenja. Ako bi se priznavalo pravo na rodni identitet, pojedinci će se stalno predomišljati oko toga kojeg su roda, navode, što će cijelo društvo odvesti u kaos.
„Kulturna revolucija“ može se pobijediti samo ofenzivnim nastupom. Ciljeve treba postaviti ekstremistički, uz svijest da ponekad treba kratkoročno prihvatiti i manje ekstremne pomake, kako bi se u konačnici ipak došlo do cilja.
Naravni poredak
Vjerojatnost da se ova strategija provodi u Hrvatskoj vidi se iz brojnih skupova kojeg organiziraju U ime obitelji, Vigilare i dijelovi Crkve od početka ovog desetljeća. Iako se neke od njihovih aktivnosti kose s Ustavom zajamčenih vrijednostima, oni su, u ime pluralizma, postali nezaobilazni u radnim skupinama prilikom sastavljanja svakog zakona koji bi mogao biti iole ideološki sporan.
Kad je riječ o naravnom zakonu, treba podsjetiti da je politički tajnik HDZ-a Davor Ivo Stier kao ministar vanjskih poslova i tadašnji glavni čovjek Vlade za područje ljudskih prava na prioritete EU pri tijelima UN-a stavio primjedbu u ime RH. U njoj je stajalo da su novi prioriteti hrvatske vanjske politike bazirani na zaštiti prava vjernika i prava na vjeroispovijest te na zaštiti obitelji.
Hrvatska će posebnu pozornost posvetiti promicanju i zaštiti tradicionalne obitelji, temeljene na braku definiranom kao zajednici žene i muškarca, koji je i „prirodna i temeljna jedinica ljudskog društva“, pisalo je u tom hrvatskom službenom dokumentu. Njegov glavni savjetnik tada je bio Ladislav Ilčić i zajedno su prekrajali nediskriminacijsku strategiju koja je bila uvjet za povlačenje europskih fondova. Kao ministar vanjskih poslova Stier je gostovao na Tradfestu u organizaciji TFP-ove zaklade Vigilare, na skupu konzervativaca o kojem je pisao i Express, nakon što smo uočili da je jedan od gostiju biskup iz SAD-a kojega se u toj zemlji optužuje da je prikrivao svećenike pedofile.
Na prirodni se zakon Stier pozivao i u svom pismu premijeru Andreju Plenkoviću u kojem mu objašnjava zašto Hrvatska ne treba ratificirati Istanbulsku konvenciju.
“Ukratko, borbi protiv nasilja nad ženama može se pristupiti s različitih doktrinarnih pozicija. Kršćanski demokrati (iz različitih stranaka) će to učiniti na temelju doktrine koja ističe poštivanje ljudskog dostojanstva, i to u skladu s prirodnim zakonom, a ne u suprotnosti s naravnim poretkom. S takve pozicije nije moguće podržati ratifikaciju Istanbulske konvencije ali je moguće i potrebno biti za borbu protiv nasilja nad ženama. S druge strane, liberali ili socijalisti (iz različitih stranaka) će također biti privrženi toj borbi, ali s ideološke pozicije koja ne priznaje naravni poredak. Tako će oni isticati moć pojedinaca ili društva da kreiraju novi poredak, nove norme, pa čak i novi identitet prema vlastitoj autonomnoj volji, ne mareći o naravnom poretku i prirodnom zakonu. Dakako, oni će podržati Istanbulsku konvenciju“, naveo je Stier u svom pismu.
Referendum o braku i pobačaj
Maksimalistički cilj manifesta, kad je riječ o braku jest na međunarodnoj razini uglaviti kako je riječ o zajednici muškarca i žene te izrijekom zabraniti da se on može odnositi i na LGBT parove, a na nacionalnoj razini, navode, pojedine države to trebaju uglaviti u Ustav.
Kao što znamo, U ime obitelji 2013. je organizirala referendum nakon kojeg je takva odredba ušla u hrvatski Ustav. Iako je pokret raširen u pedesetak zemalja, sa snažnijim utjecajem na istoku nego na zapadu Europe, uspjeh referenduma o braku najveći je do sada zabilježen uspjeh pokreta i zbog toga se Željku Markić na toj sceni iznimno štuje.
Nastavak na sljedećoj stranici...
Nisu uspjeli spriječiti donošenje zakona o registriranom partnerstvu, ali jednospolne zajednice u Hrvatskoj nemaju zakonsko pravo usvajanja djece i teško da će ga u ovoj klimi dobiti. U nedavnim izmjenama Obiteljskog zakona, obitelj je definirana upravo ovako kako se ovdje propisuje, da bi nakon skandala u javnosti prijedlog zakona bio povučen i ne znamo kakva će biti njegova sljedeća inkarnacija.
U ciljevima je Agende i zabrana „gay propagande“ u školama te kreiranje školskog kurikuluma koji će biti odraz naravnog zakona, a svjedočimo koliko su posvećeni borbi protiv kurikularne reforme koja bi trebala podučavati spolni odgoj i djecu učiti o različitostima.
Kad je riječ o pobačaju, maksimalistički cilj Agende je zabraniti ga u svim slučajevima. Dok se to ne uspije, namjera je postaviti što više prepreka - obavezno savjetovanje o tome što se događa tijekom čina i to 48 sati prije samog pobačaja, tražiti i suglasnost oca, traženje prigovora savjesti liječnika, što je bitno u zemljama koje taj institut ne priznaju, dok je u Hrvatskoj on već vrlo raširena praksa. Treba, također, uvesti pro-life savjetovanja i kampanje koje bi financirala Vlada. Za svaku od tih metoda Agenda navodi i kojim opravdanjima da se konzervativni aktivisti koriste.
Strateški se to može postići peticijama poput One of Us na nacionalnoj i na europskoj razini. Među apelima na savjest spominju se i morbidni prijedlozi poput podizanja spomenika nerođenoj djeci.
Kao argument, zaključuju trebaju se koristiti demografski podaci.
Zajedničko pismo obiteljaša Vijeću Europe
Usklađeno djelovanje klerikalnih udruga u Europi vidljivo je i iz pisma koje su 333 udruge iz devet zemalja članica Vijeća Europe poslale toj instituciji, a koje također Faktograf.hr objavljuje. Udruge iz Bugarske, Hrvatske, Mađarske, Latvije, Litve, Malte, Rumunjske, Slovačke i Ukrajine u pismu traže izbacivanje nepostojeće “rodne ideologije” iz Istanbulske konvencije.
Hrvatske udruge navedene u potpisu su U ime obitelji, Hrvatska zajednica bračnih susreta, Hrvatska udruga Benedikt, Zajednica “Dobri pastir”, Glas roditelja za djecu (GROZD), TeenSTAR Hrvatska, Hrvatsko katoličko društvo prosvjetnih djelatnika, Udruga bl. Alojzije Stepinac, udruga Djetešce na sunašce, Hrvatsko katoličko društvo medicinskih sestara i tehničara, Vigilare, Udruga udovica hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata – Grad Zagreb i Zagrebačka županija, Marijanski zavjet za Domovinu i udruga Život biraj.
U brojnim akcijama uz ove spomenute udruge kao podupiratelj inicijative navodi se i ECPM, „jedina europska politička stranka koja promišlja i radi na kršćansko-demokratskoj politici u Europi s eksplicitno kršćansko-socijalnog stajališta“.
Ovaj pokret uključuje kršćansko-demokratske i kršćanske socijalne stranke, nevladine udruge i think tankove u Europi“, navodi se uz logo krajnje konzervativnog ECPM-a.
Od Temišvara do HRAST-a
ECPM, u čijem glavnom odboru sjedi Ladislav Ilčić u ime Hrasta, predstavlja se kao paneuropska politička stranka i kao takva je aplicirala i dobila sredstva iz Europskog parlamenta. Upravo financiranje iz omraženog Strasbourga, odnosno Bruxellesa, čini 90 posto njihovih stranačkih prihoda, iako su iz Europske komisije prošle jeseni najavili smanjenje budžeta za slične stranke, zbog pomanjkanja transparentnosti.
Stranku, odnosno savez stranaka, osnovali su nizozemski političari protestantskog zaleđa. Osnovana je tijekom boravka Lea Van Doesburga, sadašnjeg direktora za europske poslove ECPM-a i povremenog gosta u Zagrebu u rumunjskom Temišvaru, gdje je Van Doesburg počeo raditi na prikupljanju rubnih desnih stranaka. Riječ je o strankama koje uglavnom nisu imale svoje predstavnike unutar velikih europskih grupacija, a željele su utjecati na europske politike. Protestantske i katoličke desničarske političare ujedinjuje „promicanje kršćanskih vrijednosti“, a u ovom trenutku u Europskom parlamentu imaju šest zastupnika. Stranka djeluje i kroz zakladu Sallux, a ima i svoju mladež, ECPYouth.
Razgranata mreža
Sama po sebi ECPM nije naročito snažna, ali je navodimo kao ilustraciju kako se s europskim novcem viče protiv Europe „koja je ostavila Hrvatsku na cjedilu tijekom rata, a danas nam nameće rodnu ideologiju“.
Ta je stranka, međutim, jedna od karika u sve moćnijem europskom ultrakonzervativnom pokretu po čijem se nalogu, uostalom, tijekom 2016. i 2017. počela glasno problematizirati Istanbulska konvencija (koja je na snazi još od 2014.), pod sveprisutnom optužbom za „rodnu ideologiju“, što je naišlo na plodno tlo ne samo u Hrvatskoj, već i u nekim zemljama Istočne Europe.
Kao što je Faktograf već pisao, najmoćnije hrvatske građanske udruge tog profila – U ime obitelji i Vigilare nisu originalni proizvod hrvatske građanske pameti i inicijative, već su kopije.
Potpis Ivane Maletić za referendum o braku u Rumunjskoj
Svi usko surađuju i razmjenjuju iskustva, a Željka Markić, zbog uspjeha referenduma o braku, prometnula se u pravu zvijezdu tog ultrakonzervativnog europskog pokreta - česta predavačica i panelistica na skupovima Alience Defending Freedom (europska grana američkog ADF-a koja je i financirana uglavnom iz SAD-a).
Sudjelovala je čak i u organiziranju referenduma o braku u Slovačkoj 2015., ali referendum nije uspio poput onog u Hrvatskoj jer u Slovačkoj - za razliku od Hrvatske - postoji zakonska odredba da se na referendumu mora pojaviti natpolovičan broj birača da bi se smatrao legitimnim. Odaziv od 21 posto u Slovačkoj nije bio dostatan, dok je u Hrvatskoj referendum uspio s manje od 38 posto izašlih.
Markić trenutačno agitira za referendum o braku u Rumunjskoj, a zanimljivo je primijetiti da je na stranici European Dignity Watcha, produžene ruke ADF-a, objavljeno pismo s potpisima potpore 40 eurozastupnika za rumunjski referendum o braku, među kojima se nalazi i potpis HDZ-ove Ivane Maletić. Od drugih hrvatskih potpisnika tu su Marijana Petir, jedna od najistaknutijih europskih borkinja za “ugrožene” vjerske slobode kršćana, kao i Ivica Tolić i Željana Zovko iz HDZ-a te Ruža Tomašić.
Igrači na globalnom polju sastaju se na Svjetskom kongresu obitelji kojeg je prošle godine u Budimpešti organizirao i troškove podmirio mađarski premijer Viktor Orban. Tu se razmatra kako utjecati na europske politike te zbivanja na svjetskoj sceni.
Agenda Europe
Sve raznorodne katoličke, protestantske i pravoslavne udruge koje su nikle od početka 21. stoljeća povezuje zagovaračka mreža Agenda Europe. Kako za Faktograf tumači Neil Datta, tajnik Europskog parlamentarnog foruma o populaciji i razvoju (EFF) koji proučava ovu scenu, do početka 2013. godine iskristalizirala se potreba za stvaranje jednog think tanka koji bi razradio zajedničku strategiju o „ostvarivim ciljevima“ kojima bi se preokrenuo do sada postignuti napredak na području ljudskih prava .
Neil Datta, koji je imao uvid u dokument Agenda Europe navodi kako se u manifestu pojašnjava da je glavni izazov Agende Europe poništiti efekte „kulturne revolucije“ koja je bila prije svega seksualna revolucija. „Preostalo nam je 10 do 20 godina. Ako ih ne iskoristimo, zapadna civilizacija, zbog toga što je prihvatila perverznu ideologiju, mogla bi se uništiti“, navode. U manifestu izrijekom piše kako se u borbi protiv kulturne revolucije ne treba ustručavati biti „nerealističan“ ili „ekstreman“ u biranju političkih ciljeva. Kako bi je spasili od samodestrukcije, Povratak na naravni poredak traži radikalne promjene na području braka i obitelji, zaštite života i tretmana jednakosti i nediskriminacije.
Nastavak na sljedećoj stranici...
Na području braka, glavni je prioritet definirati obitelj kao „bračni par i njihova djeca“ (na tom je tragu očito bio i prijedlog hrvatskog Obiteljskog zakona koji je povučen iz procedure). Brak je, naravno, samo zajednica muškarca i žene, a vezano za razvod u manifestu se konstatira kako ne postoje međunarodnopravne obaveze neke zemlje da dopusti razvod. Kad je riječ o LGBT osobama, navodi se kako su „opasni efekti dekriminaliziranja sodomije podcijenjeni“, a homoseksualizam se mora suzbiti. Kontracepcija je prihvatljiva samo u dva slučaja: „kada žena živi u ratnoj zoni i boji se silovanja“ te kod prostitucije koja je sama po sebi nemoralna. Predlaže se stoga zabrana umjetne kontracepcije.
Ne samo pobačaj, zabraniti treba i svu prenatalnu dijagnostiku
Vezano uz pravo na život, ponavlja se poznata teza kako život počinje začećem, a pobačaj se ne smije prihvatiti ni u kojem slučaju, uključujući silovanje, incest, fatalnu anomaliju ploda ili brigu za zdravlje majke. Pobačaj stoga mora biti zabranjen, uz kaznene sankcije i za majku i za osoblje koje ga je izvelo. Izuzetak od prava na život, zanimljivo, odnosi se na smrtnu kaznu koja je prihvatljiva.
Zabraniti treba i surogat majčinstvo, potpomognutu oplodnju, eutanaziju, pa čak i transplantaciju organa. Izričito bi zabranili i svaku prenatalnu dijagnostiku jer ona, navode, rijetko kad ide u korist djeteta. Ukinuli bi i antidiskriminacijsko zakonodavstvo jer se ono koristi kako bi se ograničilo pravo na slobodno izražavanje mišljenja „onih koji imaju moralne rezerve oko sodomije“.
Razrađuje se potom i strategija kako koristiti oružje neprijatelja u svoju korist, odnosno ljudskopravaške terminologije kojoj se daje novo značenje. Dolazi tako do preuzimanje diskursa kršćana kao žrtvi radikalnih sekularista, diskriminacije na osnovi iskazivanja vjere i sl. Iz ljudskopravaške terminologije preuzimaju i „pravo na priziv savjesti“ koje mogu koristi liječnici, matičari…
Povući zakone kojima se dopušta razvod, zabraniti kontracepciju
Prema svjedočenju Neila Datte, manifest završava s deset stranica dugom „to do“ listom s kratkoročnim i dugoročnim ciljevima.
Na području koje se tiče potrebnih zabrana na globalnoj razini ona uključuje:
- povući sve zakone o istospolnim zajednicama;
- povući sve zakone kojima se dozvoljava razvod;
- povući zakone koji dopuštaju posvajanja djece od strane gay parova;
- zabraniti pobačaj, prodaju kontracepcije i sterilizaciju;
- zabraniti svu prenatalnu dijagnostiku;
- zabraniti medicinski potpomognutu oplodnju;
- napustiti zakonodavstvo koje na EU razini propisuje jednakost, s naglaskom na povlačenje članaka 21. i 23. Povelje o temeljnim pravima EU (članak 21 zabranjuje diskriminaciju na temelju spola, rase, boje kože, etničkog ili socijalnog porijekla, genetskih osobina, jezika, vjere ili uvjerenja, političkog ili bilo kakvog drugog mišljenja, pripadnosti nacionalnoj manjini, imovine, rođenja, invalidnosti, dobi ili spolnog usmjerenja, a članak 23 propisuje nužnu ravnopravnost žena i muškaraca na svim poljima);
- traži se i povlačenje svih zakona o jednakosti na nacionalnoj razini.
Umjesto toga predlažu da se usvoje sljedeći zakoni:
- zabrana sodomije;
- zakoni koji otežavaju razvod;
- pogodnosti za bračne zajednice poput poreznih olakšica;
- zakoni kojima se zabranjuje „gay propaganda“;
- legalizacija školovanja kod kuće u svim zemljama;
- prigovor savjesti za liječnike i farmaceute;
- uvođenje zabrane pobačaja u međunarodno pravo;
- međunarodna zabrana upotrebe matičnih stanica;
- međunarodna konvencija kojom se zabranjuje eutanazija.
Među akcijama koje ne spadaju u striktno zakonodavne propisuje se uskraćivanje sredstava LGBT lobijima te revizija seksualnog odgoja u školama tako da ocrtava Naravni zakon. Kad je riječ o pobačaju, treba propagirati čekanje, odnosno vlade bi trebale osigurati savjetovanja prije pobačaja koje bi se vodilo pro-life načelima. Kada su u pitanju antidiskriminacijski zakoni, treba stalno naglašavati skupoću njihova provođenja.
Povratak na naravni poredak u Hrvatskoj – povratak Ivića Pašalića
Iako nema jasnih dokaza o tome tko sve financira pokret, Datta navodi kako potencijalni donatori Agende Europe uključuju šaroliko mnoštvo koje se kreće od jednog meksičkog milijardera, preko europske aristokracije i korumpiranog talijanskog političara Luca Volontea do ruskog oligarha s krajnje desnice. U spomenutom dokumentarcu, naime, spominje se mogućnost da je ruski oligarh Konstantin Malofejev donator platforme CitizenGo, gdje odnedavno u upravnom odboru sjedi njemu blizak Aleksej Komov.
Kad je riječ o Hrvatskoj, uz donacije građana, jedna zaklada posebno iskače. Zaklada Rhema u čijoj upravi sjedi Ksenija Pašalić, supruga Ivića Pašalića koji je, nakon gubitka uloge u političkom životu, utočište našao u vjeri. Zaklada Rhema, domaća varijanta kanadske evangeličke zaklade, osnovana je prije nekoliko godina, a financira sve bitne udruge koje se bore za ultrakonzervativne i klerikalne ciljeve, kao što su GROZD, U ime obitelji, Vigilare i Centar za obnovu kulture Stjepe Bartulice te medije, uključujući portal Bitno i Laudato TV.
Svake godine provode natječaje na kojima odlučuju koje će udruge i programi dobiti potporu hrvatskih biznismena odanih ideji. Ravnateljica zaklade je Mirjana Topčić, supruga biznismena Ivana Topčića, vlasnika tvrtke Tim kabel.
-
FOTOGALERIJABura u Dalmaciji vjetrenjače od 65 tona kida kao igračke, cijena jednoj je milijun i pol €
-
U UKRAJINSKOJ VINICIDok se elitni odredi ustaša bore u Staljingradu, Pavelić leti na sastanak s Hitlerom
-
ZASTRAŠUJUĆE ORUŽJEPutinov projekt zvan Orešnik: 'Lješnjak' stoji 10 milijuna € i leti deset puta brže od zvuka
-
BIZNISI TOME PAVIĆAZrikavac kao Bob Graditelj: Ćopili su ga taman kad je krenuo graditi vile u Zagrebu
-
NA KIOSCIMA OD PETKANovi Express: Tajni život masona Beroša