Crkvu, kao organizaciju civilnog društva, kaže prof. Žarko Puhovski, apsolutno treba pitati za stav o izmjeni zakona o abortusu - međutim to ne znači da ju treba poslušati. K tome, kada je riječ o Crkvi koju se pita za savjet, nije riječ samo o Katoličkoj crkvi, već svim religijskim zajednicama u Hrvatskoj.
Postoje primjeri u povijesti koji pokazuju koji scenarij čeka sekularne države kojima se Katolička crkva, kao organizacija koja je vehementno protiv pobačaja, a to su Irska i Poljska.
Ne baš svijetli primjeri država čije su ulice prepune prosvjeda, žene pobačaje obavljaju na crno ili odlaze u druge države. Njemačka je, kaže Puhovski, imala utjecaj Crkve preko javne rasprave, no ne direktno kao što je to bilo u Irskoj i Poljskoj.
Irski osmi amandman 1983. izjednačio je prava majke i embrija/fetusa te de facto onemogućio ženama da ne iznesu trudnoće. Najglasniji zagovornik bila je Katolička crkva, dok su se neke druge vjerske denominacije tome protivile.
Statistike pokazuju kako je preko 170.000 žena između 1980. i 2016. otišlo obaviti pobačaj van granica države, dok je nebrojeno mnogo odabralo pobačaj na crno putem pilula ili zahvata - time pokazavši kako ako žena odluči ne roditi, nikakav zakon je u tome neće spriječiti.
Pobačaj je u Poljskoj moguć jedino u slučaju silovanja, incesta, ako je fetus deformiran ili je ugrožen život žene. Konzervativne skupine na čelu s Crkvom sada pokušavaju "progurati" zakon prema kojem bi pobačaj čak i u slučajevima bolesti ili deformiteta ploda bio zabranjen.
Ulicama poljskih gradova, ali i izvan Poljske, prošli su petak marširale tisuće građanki i građana, posebno se zaustavljajući ispred sjedišta biskupije u Varšavi.
Na transparentima su pisale poruke poput "neću rađati mrtve bebe" i "moje tijelo, moj izbor". U Poljskoj se, zabrani usprkos, godišnje napravi između 80.000 i 120.000 pobačaja.
Kada je riječ o Hrvatskoj predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović je 2017. rekao kako nema scenarija prema kojem se zabrani pobačaj.
- Dana 21. veljače 2017. donesena je odluka da se ne prihvaćaju prijedlozi za ocjenu ustavnosti i nalaže se Hrvatskom saboru da u roku od dvije godine donese novi zakon u skladu s odlukom Ustavnog suda Praksa Europskog suda za ljudska prava navodi da se "nerođeno dijete ne smatra osobom u smislu zaštite člankom 2. Konvencije" - navodi Šeparović.
Niti jedan europski ustav, osim irskog, ne priznaje pravo na zaštitu prije rođenja. Na tadašnjoj konferenciji za novinare Šeparović se osvrnuo i na to da je proglašenjem novog Ustava RH nakon osamostaljenja izgubljena ustavna osnova Zakona o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece jer je izbačen članak 66. koji kaže kako je garantirano pravo na "slobodno odlučivanje o rađanju djece".
- Nesporno je da ovaj zakon dosad nije usklađivan s Ustavom, ali ako su pojedini zakoni doneseni po starom Ustavu ne znači automatski da su oni po donošenju novog Ustava stavljeni izvan snage - rekao je tada Šeparović. Referendum o ovom pitanju, smatra Ustavni sud, nije dopušten.
Druge pak strane smatraju kako vjerskim institucijama nipošto nije mjesto u stvaranju zakona čijem se sadržaju, već u startu, protive.
- Kujundžićeva je najava upravo suprotna aktualnim preporukama UN Odbora za praćenje provedbe UN Konvencije o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) u kojoj jasno stoji da država mora poduzeti mjere, uključujući i one zakonodavne kako bi spriječila nazadovanje u području pristupa žena spolnom i reproduktivnom zdravlju, pristupa slobodnom pobačaju i kontracepcijskim sredstvima kao i spolnom odgoju. Isto tako, država je obvezna prema Konvenciji spriječiti da sociokulturni stavovi, uključujući i one vjerskog podrijetla budu prepreka potpunom ostvarivanju prava žena - kaže Mirjana Kučer iz udruge Domina i Ženske mreže Hrvatske.
Zanimljivo je i kako je premijer Plenković opovrgnuo Kujundžića rekavši kako još nije "definirano tko će činiti radnu skupinu zakona o pobačaju". Poslije odluke Ustavnog suda postalo je jasno kako će Hrvatska pokušati donijeti zakon koji bi trebao, piše Večernji list, "pomiriti nepomirljivo" - uzeti u obzir stavove čelnika konzervativne "revolucije" poput Katoličke crkve, odredbe kako se pobačaj ne smije zabraniti, kao i uputa da se treba što prije regulirati često zloupotrebljavan priziv savjesti, kao i poraditi na spolnom odgoju i kontracepciji - kojima se Crkva također protivi.
Kujundžićev plan, čini se, nije pobačaj kriminalizirati poput Irske i Poljske (ili Malte), ali ga učiniti što nedostupnijim te time pregaziti pravo žene na pristup sigurnom pobačaju "u ime" smanjenja broja istih. Time zaboravlja da su razlozi za nerađanje djece mnogi, ali ne samo financijski ili sociološki pa da ih riješe poboljšanje životnih uvjeta, više pelena, mlijeka ili socijalne pomoći. Neke žene nikada neće pristati na rađanje, a umjesto da kao racionalne i odgovorne jedinke donesu odluku koja je najbolja za njih same prolaziti će niz "prepreka" kojima će ih se, de facto, pokušati odgovoriti od njihove odluke.
- Na pamet mi je palo da se u ovome svemu zanemaruje i preskače jedno društveno licemjerje, a prije svega licemjerje zagovornika zabrane pobačaja. Naime, isključuje se da se seksualni odnosi ne vode isključivo radi reprodukcije hrvatskog nacionalnog korpusa, nego i - vrlo profano - radi užitka, odnosno da se zabrana pobačaja koju oni predlažu u krajnjoj konzekvenci može tumačiti i kao kazna za seks koji nije u funkciji reprodukcije - rekao je još 2017. odvjetnik Čedo Prodanović, mudro podcrtavši svojevrsnu ideologiju kojom se povodi, izgleda, i ministar koji ne može pojmiti da i u slučaju "idealnih uvjeta" i "aktivacije mehanizama koje će ženama omogućiti da zadrže trudnoće" - opet će postojati žene koje ne žele roditi - i to je njihovo pravo.
- Svaki kompromis protivan je nauku Katoličke crkve i istovremeno prijetnja za slobode, zdravlje i živote žena. Što bi onda Crkva imala tu raditi? Osim zdravoj logici ovakva praksa se preporukama koje je Odbor za ravnopravnost spolova UN dao Hrvatskoj, a to je da pobačaj mora biti dostupan, legalan i financiran sredstvima zdravstvenog osiguranja. Protivi se i svim poukama izvučenih iz iskustava zabrane pobačaja, koja pokazuju da restriktivni zakoni ne ispunjavaju niti jedan cilj kojemu, navodno, služe. Pobačaja u takvim okolnostima nema manje nego su izvršeni u nesigurnijim uvjetima i potencijalno zdravstveno opasni, natalitet ne raste, a opresija žena reflektira se u svim sferama života gubitkom prava - ističe feministkinja i aktivistica Bojana Genov iz Ženske mreže Hrvatske.
Često spominjan period od tri dana između zahtjeva i pobačaja, kao i savjetovanje koje je praksa u Njemačkoj, a kod nas se često spominje, u Hrvatskoj je nedosanjani san. Mnoge žene gube tjedne u pokušaju pronalaska liječnika koji se ne poziva na priziv savjesti, a nekima su troškovi pobačaja (koji se znaju popeti na 3.000 kuna) nesavladiva prepreka. Savjetovanje u Njemačkoj također nije ideološki obojano, na njemu vas samo obavijeste o zdravstvenim implikacijama, mogućnostima kontracepcije te vam na kraju kažu kako imate tri dana vremena još jednom razmisliti o odluci.
- Kujundžić kaže da će zakonom postići da se obavlja što manje pobačaja i da žene donose odluku da ipak rode. Hrvatska je mala zemlja, svakoj su ženi granice relativno blizu. Restriktivan zakon postići će to da žene troše vrijeme i novac odlazeći u inozemstvo ili riskiraju život i zdravlje obavljajući pobačaj u nesigurnim uvjetima. Ali nikako neće postići to da trudna žena koja ne želi roditi usprkos tome rodi. Očekujemo da će Vlada RH u zakon ugraditi preporuke CEDAW odbora, vodeći brigu o načelu sekularnosti, o interesima više od polovine polupacije i, konačno, o zdravom razumu - kaže Bojana Genov.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
treba crkva nove ovce I mlado meso.....ne razumijem da ljudi I dalje slusaju popovska sranja
Ajmo zabranit pobačaj ali da zakonom zagarantiramo uzdržavanje i školovanje djeteta,Tako da nebude mora se dijete roditi i po ponašanju crkva i države biti gladni i sirotinja jer popovi i političari nemaju vremena brinuti za svoj narod,nemaju ni pravo odlučivati ... prikaži još! o pbačaju uz takvu brigu o svom narodu.
Primitivci u haljinama,bez obitelji,dece, koji su se zavetovali na celibat(sto im ne smeta da napastvuju decake), koji zive po srednjevekovnim pravilima bi da vasim zenama,sestrama,kcerima da ogranice osnovna gradjanska prava!!!! kad budu imali obitelji i decu njihovo misljenje ce mozda ... prikaži još!a imati nekakvu vrednost ovako NE!!!