Protjerivanjem Tomislava Karamarka u ropotarnicu povijesti trebala je biti zaustavljena agresivna konzervativna i klerikalna revolucija koju je pokrenuo u Hrvatskoj. Ona je, međutim, dolaskom Andreja Plenkovića tek usporena, dobrim dijelom i kamuflirana, te se nastavlja kapilarno širiti kroz sve pore društva.

Sve zbog sebe Nije to 40 dana za život, nego 40 dana za laž

Neki slučajevi otkriveni u medijima proteklih nekoliko dana otkrivaju posljedice procesa koji je započeo prije pet godina i demonstriraju model kojim se politička atmosfera - huškačka retorika pomiješana s pasivnim oportunizmom - polako, ali sigurno pretače u svakodnevno ponašanje. Na nedavnom slučaju stanovnice Samobora vidjeli smo kako djeluje zastrašivanje protiv migranata, na prizivu savjesti farmaceutkinje iz Zagreba vidjeli smo kako se ohrabruje nametanje osobnog svjetonazora nauštrb prava drugih.

O Samoboru se već sve zna - žena je u trgovini uočila nekoliko tamnoputih osoba i kao svjesna građanka obuzeta psihozom o agresivnim migrantima pozvala policiju. Ispostavilo se da je riječ o legalno prijavljenim radnicima u tvrtki Mate Rimca. Apotekarka je, pak, učinila nešto dosad neviđeno - odbila je mušteriji izdati kontracepcijski lijek na recept, pozivajući se pritom na "priziv savjesti". Ministar zdravstva Milan Kujundžić kritizirao je taj njezin potez, osudile su ga i mnoge političke stranke, mediji, javnost, građani...

Ali to bi mogao biti tek početak. Promoviranje, nekad čak i nametanje kršćanskog svjetonazora pod ovom političkom garniturom uzelo je maha, bujaju klerikalne organizacije i udruge, zamagljuje se granica između privatnog i javnog u prakticiranju vjere. I tako smo došli do toga da zaposlenica u ljekarni odbija izdati lijek na liječnički recept. Ona vjeruje da je njezini vjerski principi štite u obavljanju njezina posla, u ignoriranju liječničkih uputa i ugrožavanju zdravlje drugih.

 

Njezin primjer sigurno će ohrabriti i druge da se počnu pozivati na "priziv savjesti". Jer tako se kapilarno širi klerikalna revolucija. Tko zna "Sluškinjinu priču" imat će dovoljno mašte da to zamisli. I možda više nema Karamarka na sceni, ali duh kojeg je on pustio iz boce postojano obuzima čitavo društvo. Čak je i pučka pravobraniteljica Lora Vidović ovih dana prozvala vlast i institucije zbog relativiziranja ustaških zločina čime se "otvara prostor novoj mržnji".

Plenkovićev HDZ u tome možda ne sudjeluje, ali se ni aktivno tome ne suprotstavlja. Oportunizam i pasivnost gotovo su jednako opasni za neko društvo kao i agresivno promoviranje mržnje, radikalne ideologije, ekstremnog svjetonazora... Što je najgore od svega, politika, pa čak i ona Karamarkova, vrlo često tek se cinično poigrava strahovima i manipulira uvjerenjima kako bi se domogla vlasti. Nažalost, s ozbiljnim posljedicama.