Godinu i pol vrhunski britanski istraživački novinar Tom Bower otkrivao je istinu o predsjedniku Laburističke stranke u Velikoj Britaniji Jeremyju Corbynu, donosi Daily Mail. Tabloid ekskluzivno navodi dijelove koji "otkrivaju Corbynove ekstremističke korijene", kako je na svoju stranu privukao Diane Abbott, njegovo "oduševljenje" Brexitom unatoč tome što je bio u kampanji za ostanak u EU...

Ako se Corbynova politika klasnog rata nije promijenila od 70-ih, nisu se promijenile niti njegove taktike: laži i prevare, maltretiranje i zastrašivanje, kao i prepuštanje prljavih poslova drugima dok on glumi "gospodina Dobričinu". I ako želite razumjeti kako Corbyn osvaja vlast, te kaos i bijedu koji iz toga proizlaze, nema boljeg mjesta za potražiti od njegove rane karijere u Haringeyju, jedne od najozloglašenijih londonskih "tamnocrvenih" četvrti.

Samodovoljni Ljubav prema funti odvela ih u Brexit - i ubila ekonomiju

Tu je izbrusio svoj zloćudni modus operandi za kojega sada mnogi strahuju da bi ga mogao odvesti u premijersku rezidenciju, No 10. Lenjin je bio prvi s krajnje ljevice koji je zagovarao infiltriranje među Laburiste, govoreći britanskim komunistima: "Podržavajte Laburističku stanku onako kako uže podržava obješenog čovjeka." Lenjinova ideja bila je da jednom kad komunisti budu kontrolirali stranku, mogli bi dobiti izbore i s tom moći uništiti kapitalizam.

Corbynov životni put započeo je kada se učlanio u svoju lokalnu podružnicu Laburističke stranke u Hornseyju, po prvi put u životu dobivši osjećaj smislenosti. Stranka je u Hornseyju bila oštro podijeljena između zaraćenih komunista, marksista i trockista, te socijaldemokrata.

Corbyn se ponašao kao netko dobar sa svima, vješto je odavao dojam da ne pripada niti jednoj frakciji. Ali nije uspio zavarati Barbaru Simon, dugogodišnju tajnicu podružnice. "Bio je rođeni marksist", kazala je. Ona ga smatra lukavim agitatorom, koji traži političku korist na svakom koraku.

Douglas Eden, politehnički predavač i član laburističkog ogranka u Hornseyju, promatrao je što Corbyn radi kako bi preuzeo ogranak.

"Svojim pažljivo samokontroliranim načinom, predstavljao se nižim slojevima društva, ranjivim i neuključenim ljudima koji su mu se osjećali dužnicima, kao pripadnik radničke klase", kazao je Eden.

U svojim ranim godinama Corbyn se predstavljao kao da dolazi iz Telford New Towna, iz radničkog naselja, kada istina nije mogla biti drugačija. Taktika mu se isplatila 1974. kada je imao 24 i osvojio mjesto u vijeću u Haringeyju. Iako nikada nije čitao Trockog, usvojio je njegove ideje poticanja "stalnog stanja nemira" kao uvod u svoju pobjedu.

"Prezirao je sve koji se s njime nisu slagali. I uvijek je koristio druge da za njega obave prljavi posao", prisjetio se Robin Young, laburist iz Haringeyja.

Tada počinje kampanja zastrašivanja koja je postavila obrazac po koje m je Corbyn preuzeo stranku 40 godina poslije. Baš kao i danas, čovjek koji je potajno sve to provodio, zaklinjao se da nema nikakve veze s time. Tako je Corbyn tiho naredio mlađim vijećnicima da podnesu prijedloge za destabilizaciju umjerenih, ohrabrio je aktiviste da se suoče s njegovim ideološkim neprijateljima i energično regrutiraju krajnje ljevičare u redove Laburista. Sastanci Laburističke stranke u Hornseyju postali su neuredni.

"Corbyn je poticao sve lijeve skupine da se pridruže", kaže Toby Harris, predsjednik ogranka. "Neki su došli pod lažnim imenima, osobito tvrdolinijaši."

Bumerang Zbog Brexita Britaniji prijeti glad već za godinu dana

Corbyn je bio siguran da će Laburisti pobijediti na općim izborima 1979., posebno u Hornseyju, marginalnom mjestu. Izabran je Ted Knight, 45-godišnji neoženjeni trockist i šef lokalnog vijeća u Labethu, čovjek u dugovima i korumpiran kao i Haringey. Uvijek odjeven u tamno odijelo i neuredan, Knight se obraćao svima s "druže", što je uvijek imalo prizvuk prijetnje.

Letkom što ga je sastavio Corbyn, Knight je obećao da će "oslabiti kapitalističku policiju koja je neprijatelj radničke lase", da "neće platiti niti paru za obranu" i da će ukinuti Zakon o sprečavanju terorizma na vrhuncu bombaških akcija IRA-e. Istupajući time daleko izvan službene politike, obojica su se zalagala za masovnu nacionalizaciju banaka, velikih trgovina čak i novina, sve bez naknade. Ciljanjem na glasove useljenika, Corbyn je proširio glasine da će laburisti ukinuti granične kontrole.

Torijevci su ih optuživali da pričaju useljenicima iz Pakistana da će biti poslani kući ako Laburisti izgube. Unatoč velikim naporima, 3. svibnja 1979. na vlast je došla Margaret Thatcher, a Haringey je postao jedna od glavnih meta torijevcima. Tijekom prethodnih pet godina vijeće je zaposlilo dodatnih 1000 ljudi i nakupilo je 6 milijuna funti deficita, a učinkovitost usluga bila je u padu. Beskonačni štrajkovi, što ih je Corbyn oduševljeno podržavao, značili su nakupljanje smeća, zatvorene škole i nepopravljanje socijalnih stanova.

Thatcherica je pak zabranila svim vijećima da povećavaju dugove, istodobno im smanjivši vladinu pomoć. Većina je nastojala povećati učinkovitost, ali je Corbyn tražio od svojih kolega iz stranke da se odupru vladi i uspostave nezakonito visoke naknade. Umjerenjaci su ga upozoravali da će ih osobno zvati na odgovornost, da će im zaplijeniti vlastite stanove kako bi se naplatili troškovi. Corbyn je svejedno nastavio, ne otkrivajući da je njegov stan kupljen uz takvu hipoteku Vijeća Londona ( GLC) da ga se ne može zaplijeniti.

"Gdje je taj pripadnik Militanata koji je upravo pobijedio u Hayesu", pitao je laburistički šef GLC-a Ken Livingstone.

Javio mu se John McDonnell. Livingstone ga je postavio za zamjenika u GLC-u i, skupa s Corbynom, išao je za tim da se slomi Thatcheričina vlada. No, na općim izborima 1983. Laburisti su katastrofalno poraženi, a on je u dugoj kampanji dobio parlamentarno mjesto iz Islington Northa.

"Razbijmo torijevsku državu!", vikao je kroz megafon u beskonačnim marševima kroz Islington. U parlamentu u Westminsteru malo ih je bilo koji su vidjeli na djelu njegove napade na umjerene laburiste. Smatrali su ga "dobrim momkom", mirnim u debati u parlamentu, taktika "mržnje i podjela" zaboravila se. Neki su ga ipak prozreli. Kada su Konzervativci 1992. odnijeli i četvrtu pobjedu za redom, njegov suradnik u izbornoj jedinici Keith Veness podnio je ostavku.

Brexit Krah Britanije: Najgore ih tek čeka sa Škotskom i Irskom

"Dosta mi je. Ti si anarhistički koljač bez ikakve discipline", rekao mu je.

Nervirala ga je Corbynova opsjednutost lecima, financijskoj nedisciplini, a kada bi mu rekao da nema novca za tiskanje još jednog letka, Corbyn bi mu rekao: "Naći ćemo."

Kada je napokon 1. svibnja 1997. Tony Blair odveo laburiste u pobjedu nakon 18 godina, čak niti Corbyn nije odolio slavlju. Druga dobra vijest za njega bila je da je među novih laburističkih 145 parlamentaraca bio i John McDonnell, čovjek koji je obrazovanjem i razumijevanjem marksizma nadoknađivao Corbynove intelektualne manjkavosti. Za razliku od Corbyna, McDonnell je znao kako uklopiti marksizam u demokratski kapitalizam. Smatrao je to tek taktikom, "vrlo korisnim sredstvom".

McDonnell se nazivao "posljednjim komunistom u parlamentu", objašnjavao da "postoji i drugi način od onoga pobunom iz starih dana". Način je bio skupljanje glasova. Ili izlazak na ulicu u protest ako vlada ne radi ono što želiš, "okupirati ulicu", što je nazivao "direktnom akcijom". 2015. Ed Miliband pretrpio je poraz i Corbyn se kandidirao za šefa stranke, dok je McDonnell ostavljen po strani. Mnogi su smatrali da je Corbyn pristojan tip za razliku od McDonnella, da nikome ne prijeti.

Ubrzo su mnogi vidjeli da im je to promašaj karijere. Novo pojačanje Corbynovog bliskog kruga bio je dolazak 57-godišnjeg Seumasa Milnea, bivšeg novinara, studenta Winchestera i Oxforda, te sina bivšeg direktora BBC-a. On je u Guardian davno ušao kao poznat po tome što je podržavao sovjetsko oružano gušenje pobune u Mađarskoj 1956. i u Čehoslovačkoj 1968.

"Uz sve brutalnosti i pogreške, komunizam je u SSSR-u, Istočnoj Europi i drugdje proveo masovnu industrijalizaciju, sigurnost u radnim mjestima i veliki napredak u društvenim i spolnim jednakostima. Njime se obuhvatio istinski idealizam i predanost", pisao je.

Njegova politička uvjerljivost i intelektualna rječitost pokazali su se ključnima da Corbyn u rujnu 2015. postane šef Laburista.

"Ti si previše pristojan za biti vođa. Nitko te se ne plaši", rekao mu je tada Livingstone.

"John McDonnell će obaviti sav jezivi posao", odgovorio mu je Corbyn.

Kao i u 70-ima, kratko nakon pobjede, uslijedio je kaos. Bavio se vladom u sjeni, a telefoni u uredu su zvonili bez da se itko na njih javljao, ili na poruke, na dogovore, sastanke... Oni rijetki sastanci koji su ipak dogovoreni, propali su jer se Corbyn na njima nije pojavio. U tjednima nakon Corbynovog izbora većina autsajdera nije bila svjesna da se trockističke skupine rasformiravaju kako bi se priključili Laburistima u ciljanim izbornim okruzima.

OPET NA IZBORE? Službeno potvrdili: Kampanja za Brexit bila je protuzakonita

To je podržavao tajnik stranke Len McCluskey, vidjevši to načinom da se iz stranke počiste umjerenjaci. Odlazeći iz svog ureda, ukrašenog velikim portretom Lenjina, rekao je na sastanku: "Možda ćemo putem izgubiti neke ljude. Sve što vam mogu reći je: 'Sretno odstranjenje.' Ovdje u džepu imam popis ljudi koje bih volio vidjeti da odlaze."

On je time izgovarao ono što misle Corbyn, McDonnell i Milne koji su u javnosti glumili blaže, pristojnije političare. Urotnici su krenuli čistiti stranku po popisu s onog lista. Prvi su se tragovi toga ukazali u listopadu 2015. kada je Hilary Benn opozvana iz Laburističkog nacionalnog izvršnog odbora i na njeno mjesto postavljena lojalna osoba. Potom su njegovi ljudi počistili umjerene u Portsmouthu, Lambethu i Brightonu. Corbyn je negirao da ima išta s tim. Milne se pobrinuo za ideološku čistku u Corbynovom uredu.

Nastavak na sljedećoj stranici...

Katy Clark je postala politička tajnica, trockist Andrew Fisher pomoćnik. Clark je započela kaos u uredu s kašnjenjima sastanaka. Milne je shvatio da je Corbyn tip čovjeka koji mijenja mišljenje u ovisnosti o tome s kime je posljednjim razgovarao, da nije kadar voditi sastanak bez da mu netko nije jasno rekao što da radi. U međuvremenu se nastavljala bezobzirna kampanja protiv njegovih neprijatelja. Milne i ostali "anonimno" su brifirali društvene mreže kako bi udarili po svima koji su ustajali protiv njih.

Bez lidera i ideologije mnogi parlamentarci su pali pred laburističkim udarnim trupama, koje je vodio Lansman. Tvrdio je da kontrolira 90.000 ljudi diljem zemlje. Govorio je o stalnoj mobilizaciji u obrani Corbyna. Kako bi iskorijenili nepoćudne, početkom 2016. složili su "listu lojalnosti", klasificirajući parlamentarce Laburista u pet kategorija, od "jezgre" do "neprijateljskih". Na listi je bilo samo 17 potpunih lojalista, među kojima McDonnell i Abbott.

Svaki Židov parlamentarac bio je ili "neprijateljski" ili "negativan", uključujući i Eda Milibanda. Chuku Umunnu opisali su kao "neprijateljskog" i "politički ne-crnog". Istodobno je Corbyn, u javnosti, svojim parlamentarcima zapovjedio da prestanu s javnim blaćenjem i anonimnim pismima. Do ljeta 2016. njegovi su se ljudi suočili protiv 172 pobunjena parlamentarca, i to po Twitteru, prijetnje uklanjanjem, nasiljem, ponekad čak i prijetnjama ubojstvom.

Mnogi se parlamentarci nisu usuđivali izaći iz ureda. Koristili su taktike da ih stotine dolaze na godišnje sastanke ogranaka stranke i onda utječu na izabiranje svojih ljudi. Angela Eagle dobila je ciglu u prozor. Ona je otvoreno optužila Corbyna da je dopustio razvoj kulture zlostavljanja. Ben Bradshaw ga je optužio kao "razornu kombinaciju nesposobnosti, prijevara i prijetnja". Bilo je toga puno, a ipak, na stranačkim izborima Corbyn je dobio 61,8 posto, još i više nego ranije. A jednom prilikom kad je Umunna bio na televiziji, kao stranačka zvijezda u usponu, McDonnell je komentirao: "Nema posla za izdajnike."

Oni su, nadalje, na udar uzeli 50 laburističkih parlamentaraca zato što su u svojim kampanjama propustili hvaliti Corbyna, u hladnom staljinističkom duhu. Lucianu Berger su pozvali da se ide ispričati Corbynu, a ona je bila na porodiljnom. Mnoge parlamentarke su se žalile da ih maltretiraju s ljevice. Corbynovi ljudi u lokalnim ograncima dobili su zadatak da obezvlaste vijećnike Tonyja Blaira.

Doslovno pakao? 50 dana do Brexita, trenutak je za skupljanje zaliha

Tako su došli do Corbynove baze, do Haringeyja, gdje su tražili od umjerenih da se povinuju onome što su nazvali "demokratskom ocjenom". Claire Kober, popularna u okrugu, dala je ostavku nakon deset godina, umorna od antisemitizma i mizoginije. Richard Horton se požalio da agresivni marksisti uništavaju njegovo mentalno zdravlje i mir njegove obitelji, pa je također otišao.

Kratko nakon što ga je napustila prva supruga Jane Chapman, dogodila se anegdota u kojoj je Corbyn, usred dijeljenja letaka jednog dana, pozvao svoje suradnike Keitha Venessa i Stevea Hulla da odu do njegovog stana kako bi donijeli još letaka. Odveo ih je u svoj stan, da bi oni tamo na njegovom krevetu naišli na golu ženu, Diane Abbott.

"On je htio da je vidimo u njegovom krevetu. A ona je bila u šoku kad smo ušli", prisjećao se Veness.

Ona je bila aktivistkinja tijekom studija, potom je postala novinarka, a između njih je puklo jer je htjela obitelj i djecu, što Corbyn nije htio.

Jane Chapman je, pak, pričala da su njeni roditelji, torijevci, bili nezadovoljni što se udala za neobrazovanog sitnog sindikalnog vođu, a da je njena majka bila nezadovoljna time što se oženio "alfa ženom", smatrajući da nije dobro da u braku ima takvu konkurenciju. U četiri godine braka najviše ju je iznenadilo to što on nije pročitao niti jednu jedinu knjigu.

Ispalo je i to da je odrastao u relativno otmjenoj kući s pet spavaonica iz 17. stoljeća, da mu otac nikada nije pomišljao ići u Španjolski građanski rat, kako je tvrdio, da o financijama i ekonomiji nije imao pojma. Ipak, nikada nije ciljao na raskoš, na veći stan, na bolji auto. Vratio bi se kući, otvorio limenku s grahom i rekao da je on zadovoljan. Povremeno bi se kući vratio sa sastanka u lokalnom ogranku Laburističke stranke, pijan pjevajući s prijateljima pjesme IRA-e.

I dok mu je supruga bivala doma sama s njihovim psom i njihovim mačkom, on je bio po sastancima sa svojom ekipom. Putovanje po Europi ispostavilo se da je po njegovom guštu ako je na motociklu, s noćenjima u šatoru, hranjenjem iz limenki s malog plamenika. Nikada nije pričao o muzici, književnosti, filozofiji, seksu, samo o klasama. Kada je bio u braku s Claudiom, dok je bila pred porodom njihovog trećeg djeteta, odjednom je Corbyn izašao do telefona i nazvao Keitha Venessa. Rekao mu je da je jako zabrinut: "Nismo postavili onaj plakat o Sjevernoj Irskoj."

"Zar nemaš nečega ozbiljnijeg za baviti se?"; pitao ga je.

"Što?"

"Upravo ćeš postati otac. Nikada nisam čuo da je itko izgubio izbore zato što je zaboravio neki plakat", objasnio mu je Veness.

UK Izbori Potop: Theresu May 'pokopali' na izborima

Brak s Claudiom Bracchittom trajao je deset godina. Rekla je da je braku presudilo, ne kao što je on tvrdio razlika u političkim stavovima oko toga u koju školu da pošalju sina, nego zato što je bio financijski sasvim nesposoban razmišljati, što je zanemarivao obitelj, živio neodgovorno i što je mrzio žene. Pričao je prijateljima da "ima sve te dugove", a da mu "nije jasno odakle". Bio je pred bankrotom, dugovao je banci 30.000 funti, što bi danas bilo kao 60.000, a godišnja plaća mu je bila 43.000 funti.

Claudia s troje sinova često je jedva uspijevala prikupiti novac za hranu. Glavni uzrok dugova bio je Društveni centar Red Rose u Hollowayu, bar s plesnim podijem u prizemlju zgrade, što je on otvorio kako bi ispunio obećanje pred izbore. Na kraju je plaćao najam prostora iz svog džepa. Zaposlenike nije dovoljno cijenio, nije ih dovoljno plaćao. Govorili su mu da nema sredstava za to što radi, ali ih on nije slušao. A Claudiji, koja je sve to trpjela, to je sve teže padalo.

Ispalo je da on nosi iz godine u godinu uvijek istu, pohabanu odjeću, da jede istu konzerviranu hranu, da se drži istih onih dogmatskih političkih stavova što ih je usvojio kao tinejdžer. Oni koji su ga slijedili nefleksibilnost su tumačili kao dokaz integriteta, oni drugi su to tumačili kao posljedicu manjka inteligencije, obrazovanja i pogrešaka u cijenjenju drugih. Primjerice, jednom prilikom dogovorio se da Claudia s troje djece dođe do njega u Westminster, za dva sata, a kada su došli, on se nije pojavljivao. Stranački kolega Tony Banks krenuo je s njom tražiti ga i pronašao ga u sobi odbora.

"Bolje idi kući i brini o djeci", rekao joj je, ničim pokazujući da je uzdrman time što je ostavio obitelj čekati.

Na kraju su se njegovi dugovi tako nagomilali da su morali prodati kuću i kupiti puno manju, u puno gorem kvartu. Veza između njih je već pukla i dok je ona živjela u prizemlju s djecom, on je živio u podrumu u koji je dovodio mnoge mlade žene.

Nadalje, Corbyn je vegetarijanac otkako je svjedočio tretmanu životinja na farmu u Shropshireu kao dječak. A onda, kada je s Claudiom bio na Kubi u službenom posjetu i završio na večeri s Fidelom Castrom, koji ga je pozdravio kao "prijateljem od povjerenja u borbi protiv američkog imperijalizma", te kad je vidio da Castro jede meso, na meso se bacio i Corbyn.

Corbyn je s odobravanjem dočekao odluku Davida Camerona o referendumu, jer to je odgovaralo njegovom stavu prema EU još odavna. Vjerovao je da EU postoji samo zbog pohlepnih bankara i multinacionalnih tvrtki kako bi izrabljivali radničku klasu. Smatrao je da socijalistička vlada može spriječiti bijeg kapitala i investicija iz Velike Britanije ako građani glasaju za Brexit. I Corbyn i McDonnell htjeli su ići u kampanju za Brexit, ali su ih u tome spriječili Hilary Benn i drugi iz Vlade u sjeni.

Pad konzervativaca Izbori u Britaniji: Torijevci ne mogu sami sastavljati vladu

Na jedvite jade, preko volje, Corbyn je krenuo u kampanju za ostanak u EU. Ipak je računao da će i Cameron kao premijer i Konzervativna stranka biti osramoćeni ako se na referendumu izglasa Brexit. Zato nije htio da se na bilo kojoj platformi pojavi uz Camerona. Istodobno je ljudima oko njega bilo jasno da Corbyn sve rjeđe i rjeđe javno govori o prednostima ostanka u EU. Kampanju laburista vodio je Alan Johnson i bilo mu je jasno da Corbynovi ljudi miniraju sve što radi. Corbyn je odlazio govoriti o IRA-i i Hamasu, ali ne i o Brexitu. Potom je počeo istupati da je on na ljestvici od 10 između 7 i 7,5 za EU.

"Ja nisam veliki fan EU-a", govorio je.

Na dan šokantnog rezultata referenduma 23. lipnja 2016. Corbyna nije bilo vidjeti ni čuti. Mislili su da je otišao na spavanje i isključio mobitel. Ujutro je bio za doručkom sav nasmijan u društvu Milnea i McDonnella. I dok su potonja dvojica priznala da su glasali za Brexit, Corbyn nikada nije rekao kako je glasao. Njegov stari prijatelj Keith Veness uvjeren je da je glasao za Brexit. Corbyn je još i prije odlaska u ured jutra nakon referenduma javno zatražio od vlade da odmah primijeni članak 50. Nije vidio nikakvog razloga za prijelazni period, za pregovore, za osiguravanje odnosa s EU, za carinsku uniju ili zajedničko tržište, kamoli za drugi referendum.