"Iz zatvora sam javio kardinalu Šeperu da ga je UDBA ozvučila"

Jedan od najnovijih uvodnika najvažnijih hrvatskih katoličkih novina Glasa Koncila, onaj u kojem se oštro i bez zadrške napada Tomislav Karamarko, bio je jasan i nedvojben signal da su šefu HDZ-a dani odbrojeni i da će se hrvatska politička karta iznova krojiti. Glas Koncila je tako opet pokazao da je, čak i kad se Kaptol od njega prividno ograđuje, proteklih desetljeća bio puno, puno više od pukog vjerskoga glasila. Kako je, zapravo, Glas Koncila nastao i što je sve značio u hrvatskoj povijesti, ekskluzivno za Express je našem suradniku, književniku i publicistu Nikici Mihaljeviću, govorio osnivač Glasa Koncila Vladimir Pavlinić (87). On je otvoreno progovorio i o najnovijim napisima i otkrićima kako je Udba prisluškivala sam vrh Katoličke crkve u Zagrebu, o čemu je, već na početku razgovora, rekao: - Jugoslavensku tajnu policiju sasvim je, naravno, zanimalo sve što se govori i radi u zatvorenim crkvenim krugovima. No da su imali doušnike čak među bogoslovima u sjemeništu na Kaptolu spoznao sam potkraj 1951., kad su nadbiskupa Stepinca iz Lepoglave premjestili u kućno zatočeništvo u Krašiću. Bio sam na četvrtoj godini bogoslovije. Ubrzo nakon toga događaja pozvan sam na Udbu na Zrinjevcu, ne sjećam se pod kojom izlikom (ta pozivanja nisu bila ništa neobično), i počelo je s onim što sam ja govorio o tom događaju u popodnevnom odmoru u dnevnom boravku. Nije nas bilo na okupu više od šest-sedam, dakle jedan od nas morao je biti dojavljivač. To je posijalo među nas sumnjičenje, nagađanje koji bi to od nas mogao biti. Prilikom godišnjeg zasjedanja Biskupske konferencije Jugoslavije u Nadbiskupskom dvoru 1952. ili početkom 1953. sutradan su pojedini biskupi bili pozivani na Vjersku komisiju u Gornjem gradu te iz pitanja koja su im postavljana bilo je razvidno da su obaviješteni o pojedinostima biskupskog zatvorenog sastanka. Zar netko od samih biskupa dojavljuje komunistima njihove tajne razgovore?