Ako država obećava previše prevelikom broju ljudi, zapravo raste cinizam i tu je ugrožena demokracija.
Ako se taj napuhani balon ne ispuše, postoji rizik da će se bogatstvo i moć smanjiti.
Sve to će preuzeti usmjerenija vlada koja neće mariti za demokraciju, nego više na palicu kojom će održavati sustav, kažu John Micklethwait i Adrian Wooldridge, autori knjige “Četvrta revolucija”.
Primjer za to je statistika koju rado iznosi njemačka kancelarka Angela Merkel. Svih 28 zemalja Europske unije čini tek sedam posto svjetske populacije, 25 posto svjetske proizvodnje i čak 50 posto potrošnje.
To pokazuje da želi li se EU natjecati s brzorastućim zemljama na istoku i zapadu, morat će smanjiti broj država.
"I Japan i SAD imaju isti problem. To je želja za zemljom slonovskih razmjera. Velika vlada je zapravo samo dadilja, ali ne i majka", kažu autori knjige.
U zadnjoj polovici milenija uspješne revolucije i uloga države pomogle su Europi i Americi postati prvacima u razvoju.
Unatoč tome, ako se države ne reformiraju i smanje, demokracija će sve više patiti, a to će dovesti do rasta i jačanja moći zemalja na istoku, pogotovo u Aziji.
Prema autorima, dosad su u svijetu bile tri revolucije. O prvoj je pisao filozof Thomas Hobbes kad je spomenuo važnost nacionalne države. Drugu spominje John Stuart Mill kad govori o slobodi svakog čovjeka.
Treća i zadnja je ova u kojoj živimo u kojoj su nastupile socijalne reforme i ljudska prava. U četvrtoj revoluciji, koja prema autorima mora nastupiti, bitno je pravilno usmjeriti potrošnju, srediti porezni sustav i privatizirati sve nepotrebno.
Kako mršava vlada može prerasti u zdravu, prepoznaju u primjeru Švedske. Kolaps bankarskog sustava 1991. doveo je do radikalnog rezanja u potrošnji. U nekoliko godina uspjeli su od megalomanskog projekta stvoriti samoodrživu državu.
