Parlamentarna istraga u Australiji otvorila je mogućnost da je zloglasni serijski ubojica Ivan Milat odgovoran za znatno više zločina nego što mu je ikada dokazano. Iako je 1996. osuđen za sedam brutalnih ubojstava mladih autostopera, policija ga danas povezuje s još 17 neriješenih smrti i 14 nestanaka. Žrtve su nestajale od kraja 1980-ih do početka 1990-ih, uglavnom dok su autostopirale između Sydneya i Melbournea. Milat je umro u zatvoru 2019. godine, no parlamentarna istraga u Novom Južnom Walesu sada ponovno otvara niz starih ubojstava i nestanaka koji sežu sve do 1960-ih.
Predsjednik istražnog povjerenstva Jeremy Buckingham rekao je da je policija pred odborom iznijela ozbiljne sumnje o Milatovoj mogućoj povezanosti s još 31 neriješenim slučajem. To, međutim, ne znači da je njegova krivnja u njima dokazana. Riječ je o slučajevima u kojima postoje vremenska podudaranja, Milatovo kretanje, sličnosti u izboru žrtava ili drugi elementi zbog kojih istražitelji smatraju da ih treba ponovno provjeriti. Posebno neugodno pitanje glasi: je li Milat mogao biti zaustavljen desetljećima prije nego što su u šumi Belanglo pronađena tijela?
- Milat je trebao otići u zatvor na 15 ili 20 godina još 1975. godine. Umjesto toga, kamo god je išao, muškarci i žene završavali su mrtvi u okolnostima vrlo sličnima onima iz Belangla - rekao je Buckingham.
Bivši tužitelj Mark Tedeschi, koji je radio na slučaju protiv Milata, također smatra da je prilika za njegovo zaustavljanje možda propuštena mnogo ranije. Sve počinje 1971. godine, kada je Milat optužen za otmicu i silovanje dviju 18-godišnjakinja, Margaret Patterson i njezine prijateljice Grete. Pokupio ih je dok su autostopirale i ponudio im prijevoz prema Canberri, ali je skrenuo s autoceste i odvezao ih na zabačeni zemljani put. Tamo im je prijetio lovačkim noževima i silovao ih. Djevojke su uspjele pobjeći na benzinskoj postaji, a Milat je ubrzo uhićen na policijskoj blokadi.
Pušten je uz jamčevinu te je odmah pobjegao na Novi Zeland. Pred sud je izveden tek 1974., ali je oslobođen nakon što je obrana napala vjerodostojnost djevojaka, među ostalim pozivajući se na njihovu psihijatrijsku povijest i seksualnu orijentaciju. U aktualnoj parlamentarnoj istrazi pojavile su se i tvrdnje da je moglo biti zastrašivanja svjedoka te da su neki važni dokumenti i transkripti iz tog postupka kasnije nestali. Tedeschi sumnja da između tog slučaja i ubojstva autostopera Milat mirovao gotovo dva desetljeća.
- Duboko vjerujem da je Ivan Milat bio odgovoran za neke od tih smrti. Netko tko napada turistice početkom 1970-ih ne prelazi na serijska ubojstva 1989. godine, a da se u međuvremenu nije dogodilo ništa - rekao je.
Jedna od mogućih ranih žrtava je Keren Rowland. Imala je 20 godina i bila je pet mjeseci trudna kada je nestala 26. veljače 1971., u noći održavanja Kraljevskog sajma u Canberri. Njezini posmrtni ostaci pronađeni su tri mjeseca poslije u borovoj šumi izvan grada.
Umirovljeni britanski detektiv Hugh Hughes, rođak njezine obitelji, desetljećima istražuje slučaj i uvjeren je da bi upravo Keren mogla biti prva Milatova žrtva. U vrijeme njezina nestanka Milat je radio u skladištu nedaleko od mjesta na kojem je pronađeno tijelo, a Hughes upozorava i na sličnosti u načinu na koji je tijelo bilo skriveno granjem i šibljem.
Keren Rowland
Još jedan slučaj koji se ponovno nalazi pod povećalom jest ubojstvo 18-godišnjeg Petera Davida Letchera. Njegovo tijelo pronađeno je u šumi Jenolan 1988. godine. Bivši policajac Kris Illingsworth rekao je da je radna skupina svojedobno bila uvjerena kako je upravo Milat odgovoran za to ubojstvo, ali optužnica nikada nije podignuta zbog nedostatka balističkih dokaza. Dodatni problem je što je policijski spis o slučaju u međuvremenu nestao.
- Bilo je 400 kutija arhiviranog materijala. Možda u njima nešto postoji, ali nisu uspjeli pronaći potrebnu dokumentaciju - rekao je detektiv Joe Doueihi.
Milatovo ime godinama se pojavljivalo i uz niz nestanaka mladih žena krajem 1970-ih i početkom 1980-ih, posebno na područjima kojima je prolazio ili na kojima je radio kao cestovni radnik. Robyn Hickie (18) nestala je 1979. nakon što je posljednji put viđena na autobusnoj stanici u Belmont Northu. Policija je u početku pretpostavljala da je možda dobrovoljno otišla, no poslije su se pojavile informacije da je Milat viđen u tom području neposredno prije njezina nestanka. Amanda Robinson (14) nestala je nekoliko mjeseci kasnije, vraćajući se kući sa školskog plesa. Sišla je iz autobusa i krenula pješice prema domu, nakon čega joj se izgubio svaki trag. Iste godine nestala je i 16-godišnja Amanda Zolis. Posljednji put javila se ocu i rekla mu da planira putovati u Queensland. Annette Briffa (18) nestala je početkom 1980. nakon što je viđena kako stopira uz Pacific Highway. Deborah Balken i Gillian Jamieson, obje 20-godišnjakinje, nestale su iste godine nakon izlaska iz hotela u Parramatti.
U nekim slučajevima tijela su pronađena, ali ubojice nisu. Susan Isenhood imala je 22 godine kada je nestala nakon što je autostopom krenula prema Tareeu. Njezini posmrtni ostaci pronađeni su godinama poslije u šumi Kiwarrak. Istražitelji su utvrdili da je Milat u vrijeme njezina nestanka radio na cesti u blizini Tareea i ondje boravio, zbog čega je postao jedan od mogućih osumnjičenika.
Dianne Pennacchio (29) pronađena je mrtva 1991. u Tallaganda State Forestu, a njezin slučaj također se tijekom godina uspoređivao s Milatovim zločinima.
Njegovo ime povezivalo se čak i s legendarnim slučajem Wanda Beach. Marianne Schmidt i Christine Sharrock, obje 15-godišnjakinje, pronađene su ubijene u dinama kod Cronulle 1965. godine. Slučaj nikada nije riješen. Tijekom aktualne parlamentarne istrage uspoređena je fotografija mladog Milata s tadašnjim policijskim crtežom osumnjičenika, pri čemu je istaknuta fizička sličnost. To, međutim, nije dokaz njegove umiješanosti, nego jedan od razloga zbog kojih se i taj slučaj ponovno spominje u raspravama o mogućim dodatnim žrtvama.
Milat je konačno uhićen 1994. godine. Ključan trenutak u istrazi bilo je svjedočenje britanskog turista Paula Onionsa, koji je 1990. uspio pobjeći iz Milatova vozila nakon što je shvatio da mu prijeti opasnost. Sedam ubojstava za koja je Milat kasnije osuđen potresla su Australiju zbog brutalnosti i izbora žrtava. James Gibson i Deborah Everist imali su po 19 godina, Simone Schmidl 20, Gabor Neugebauer 21, Anja Habschied 20, Caroline Clarke 21, a Joanne Walters 22 godine. Svi su nestali tijekom putovanja, a njihova tijela pronađena su skrivena u šumi Belanglo. Neke su žrtve bile izbodene, druge upucane, a kod pojedinih su pronađeni tragovi višestrukog nasilja.
Milatove žrtve, s lijeva na desno: Deborah Everist, Anja Habschied, Njemačka i Simone Schmidl. Dolje, s lijeva na desno: Joanne Walters, Gabor Neugebauer, Caroline Clarke i James Gibson
Milat je 1996. proglašen krivim po svim točkama optužnice, ali do smrti je tvrdio da je nevin. Ostalo je, međutim, još jedno pitanje koje nikada nije potpuno riješeno: je li sve radio sam? Tedeschi je rekao da dijeli sumnju suca Davida Hunta, koji je Milatu izrekao sedam doživotnih kazni, da je u nekim zločinima možda imao pomagača. Na pojedinim mjestima zločina korišteno je više komada oružja, a u jednom slučaju čini se da su upotrijebljena dva različita pištolja. Ipak, Tedeschi naglašava da sumnja nije isto što i dokaz. Tužiteljstvu nikada nisu dostavljeni materijali na temelju kojih bi se još jednu osobu moglo optužiti za sudjelovanje u ubojstvima. Tijekom godina spominjali su se i neki članovi Milatove obitelji, ali nitko nikada nije optužen kao njegov pomagač.
Ivan Milat je 2019. umro od raka jednjaka i želuca u dobi od 74 godine. Sa sobom je odnio ono što je znao o mogućim drugim žrtvama. Parlamentarna istraga Novog Južnog Walesa sada pokušava odgovoriti upravo na to pitanje: koliko je starih slučajeva doista povezano s Milatom i jesu li policija i pravosuđe desetljećima propuštali spojiti tragove koji su im bili pred očima. Završno izvješće istrage trebalo bi biti predano parlamentu u veljači 2027. godine.
