Slučaj Kristiana Josipa Periše (32) koji je izdahnuo u zagrebačkoj Klinici za psihijatriju Sveti Ivan nakon brutalnog savladavanja tehničara, nije izoliran slučaj. Ovakav horor doživjeli su pacijenti iu Češkoj, Velikoj Britaniji, Australiji... Istrage su otkrile ozbiljne propuste medicinskog osoblja, zaštite i policije. U nekim slučajevima utvrđeno je da isputavanje uopće nije bilo potrebno, ali u drugim da je način na koji je provedeno pridonio smrti pacijenta. Smrt pacijenta u psihijatrijskoj ustanovi trebao bi biti krajnji alarm za zdravstveni sustav. Ljudi koji ondje dolaze zbog psihičkih tegoba, kriznih stanja ili bolesti nalaze se u rukama osoblja kojemu su povjerili vlastitu sigurnost. Niti jedan međunarodni primjer ne pokazuje da se upravo u takvim ustanovama mogu dogoditi intervencije koje završavaju smrt pacijenta, a naknadne istrage otkrivaju da su se tragedije mogle izbjeći.
Jedan od posebno potresnih slučajeva dogodio se u Australiji, u bolnici Townsville, gdje je u srpnju 2018. godine preminuo 44-godišnji Taare Tamakehu Rangi. Bio je smješten na odjelu za akutno mentalno zdravlje, a osoblje ga je odlučilo fizički svladati kako bi mu dali sedativnu injekciju. U intervenciji su sudjelovale tri medicinske sestre i trojica zaštitara. Tijekom svladavanja jedan je zaštitar Rangiovu glavu pritisnuo koljenom i uhvatio ga oko vrata. Muškarac je tijekom intervencije ostao bez zraka, a ubrzo je doživio srčanu aritmiju i preminuo. Australska televizija ABC News, u prilogu novinarke Chloe Chomicki objavljenom 29. lipnja 2020., izvijestila je o nalazima mrtvozornice Neride Wilson. Ona je zaključila da fizičko sputavanje nije bilo opravdano jer Rangi nije bio uznemiren, nije primio nasilje, nije bio nasilan niti je predstavljao opasnost za sebe ili druge. Pritisak na vrat ocijenjen je značajnim uzrokom smrti, a utvrđeno je i da primijenjeni zahvati nisu bili odobreni bolničkim pravilima. Mrtvozornica je zbog postupanja tijekom intervencije uputila zaštitu nadležnom tužiteljstvu, dok su dvije medicinske sestre prijavljene australskom regulatoru zdravstvenih djelatnika. Slučaj je otvorio pitanje odgovornosti svih koji su sudjelovali u intervenciji, ali i činjenice da se pacijent može dovesti u smrtnu opasnost upravo u trenutku kada bi mu zdravstvena ustanova trebala pružiti zaštitu.
Sličan slučaj dogodio se u Velikoj Britaniji. Michael Thorley, 41-godišnji pacijent bolnice Wythenshawe u Manchesteru, preminuo je 22. prosinca 2017. nakon što ga je fizički isputao bolnički zaštitar. Thorley je u bolnicu primljen zbog otežanog disanja, a liječnici su sumnjali na infekciju. Tijekom boravka počeo je pokazivati znakove delirije, bio je zbunjen i želio je otići kući. Nakon što je jedne večeri pozvao policiju i rekao da se u bolnici ne osjeća sigurno, osoblje je zaključilo da mu treba pojačani nadzor. Angažirani su zaštitari, no njihova uloga i osposobljenost za rad s pacijentima u bolnici nisu bile jasno definirane. Tijekom noći Thorley je počeo dozivati pomoć kroz prozor i udarati po staklu. Zaštitar ga je pokušao udaljiti od prozora, a potom ga je fizički svladao i zadržao na podu. Primijetio je da je muškarac iscrpljen, ali ga je nastavio držati. Medicinska sestra intervenirala je tek kada je primijetila da se više ne pomiče. Thorley nije disao, a pokušaji reanimacije nisu ga uspjeli spasiti. Britanska organizacija INQUEST, koja se bavi smrtnim slučajevima u pritvoru i drugim okolnostima državne skrbi, objavila je 4. studenog 2021. da je porota nakon istrage zaključila kako je riječ o ubojstvu (unlawful killing). Porota je utvrdila da zaštitar nije imao potrebu fizički sputavati Thorleyja u trenutku kada je to učinio te da medicinsko osoblje nije nadziralo njegovo stanje tijekom intervencije. Oba su propusta, zaključila je porota, vjerojatno uzrokovala ili pridonijela njegovoj smrti. Istraga je otvorila i pitanje osposobljenosti zaštite. U vrijeme Thorleyjeve smrti za obavljanje bolničkog nadzora bila je dovoljna licenca kakvu imaju zaštitari koji rade na ulazima u noćne klubove. Bolnica nije propisala dodatnu obuku za rad s ranjivim pacijentima niti je imala odgovarajuća pravila o fizičkim intervencijama zaštite
Sud je utvrdio povredu članka 2. Europske konvencije o ljudskim pravima, koja štiti pravo na život. Problem nije bio samo u pojedinačnim postupcima policajaca i medicinskog osoblja nego iu tome što država nije uspostavila odgovarajući pravni i administrativni okvir za planiranje i ograničavanje primjene sredstava za ispljuvak u psihijatrijskim ustanovama. Sud je utvrdio i da istraga smrti nije bila učinkovita. U presudi se posebno upozorava na nedostatak odgovarajućih preventivnih mjera, strategije postupanja i deeskalacijskih tehnika. Sud je istaknuo da psihijatrijske ustanove moraju biti primjereno opremljene i kadrovski osposobljene za postupanje s uznemirenim pacijentima te da bi pomoć policije trebala biti krajnje sredstvo, uz odgovarajuću koordinaciju s medicinskim osobljem. Ova presuda važna je i zbog toga što odgovornost za smrt pacijenta ne promatra isključivo kroz postupanje pojedinaca. Država ima obvezu osigurati sustav u kojem su životi ljudi smješteni u psihijatrijske ustanove zaštićeni jasnim pravilima i učinkovitim nadzorom
'Ne mogu disati'
Još jedan slučaj koji je izazvao veliku pozornost javnosti dogodio se u Australiji. David Dungay imao je 26 godina kada je u prosincu 2015. preminuo u psihijatrijsku jedinu zatvorsku bolnicu Long Bay u Sydneyju. Dungay, pripadnik australske starosjedilačke zajednice, bolovao je od dijabetesa i imao ozbiljne psihičke poteškoće. Intervencija je počela nakon što je odbio prestati jesti kekse. Zatvorski službenici ušli su u njegovu ćeliju, fizički su ga svladali i držali licem prema dolje dok su ga premještali u drugu ćeliju i pripremali za davanje lijekova. Tijekom intervencije više je puta ponavljao da se ne može disati. Njegove posljednje trenutke zabilježile su kamere koje su snimale postupanje službenika. Preminuo je nakon srčane aritmije, a istraga je utvrdila da su među čimbenicima koji su pridonijeli smrti bili dijabetes, antipsihotički lijekovi te snažan stres i uznemirenost tijekom intervencije.
Australski ABC News izvještavao je o slučaju i potresnom svjedočenju na istrazi, na kojoj je prikazana snimka svladavanja Dungayeva. U tekstu objavljenom 3. ožujka 2023. ABC je ponovno otvorio pitanje posljedica koje takvi postupci ostavljaju na obitelji preminulih, ali i na povjerenstvu u sustavu. Slučaj je rezultirao preporukama mrtvozornog suda o dodatnoj edukaciji zatvorenih i zdravstvenih djelatnika, nadzoru provedbe pravila o intervencijama te obveznom razmatranju rizika od pozicionog gušenja prije primjene prisilnih lijekova. Iako je Dungay umro u zatvorskoj bolnici, a ne u klasičnoj psihijatrijskoj klinici, izgubio je život zbog fizičkog sputavanja i imao je psihičkih poteškoća.
Uz pomoć AI
