Robert Betega, Paul Betega, Marcel de Kock, Stefan Cartney, Bob Ellis, Gojko D. Peno, Damian Peno, Rodoljub Kaličanin, Marko Marković, Miroslav Petrović, Đorđe Rolović. Željko Ražnatović. Sve je to bio isti čovjek. To su imena na falsificiranim dokumentima koja je za pljačkaških dana u Europi koristio Arkan. Sve je trajalo od početka 70-ih, nakon što je odležao kaznu maloljetničkog zatvora za pljačku zagrebačkoga Generalturista 1969. godine i pobjegao najprije u Italiju pa dalje, sve do 1983. kad se vratio u Beograd.
Na dan ubojstva u klubu "Bijeli konj", 5. kolovoza 1981., policija u Antwerpenu uhitila je jugoslavenskog državljanina. U sklopu rutinske provjere, policajci su u ormariću na željezničkom kolodvoru pronašli skraćenu lovačku pušku s dvostrukom cijevi, pancirni prsluk i streljivo za magnum pištolj. Odlučivši pričekati vlasnika ilegalnog oružja, ponovno su zaključali ormarić, ostavili oružje i postavili zasjedu, piše "Radar" Nove.rs u tekstu o nepoznatim briselskim i nizozemskim danima pokojnog Željka Ražnatovića Arkana.
U večernjim satima 5. kolovoza, oko 20:30 sati, piše dalje Radar, dvojica policajaca u civilu uhitila su muškarca visokog 1,80 s crnom bradom i odjevenog u svijetlosmeđu jaknu. Uhićenju je prethodio sukob s policajcima: nakon što je muškarac uperio pištolj u jednog od policijskih agenata, ovaj ga je onesposobio brzim udarcem čelom u bradu, nakon čega je napadač pao u nesvijest.
Muškarac je imao dokumente na ime Željko Jovanović, rođen 1955. godine, a prema belgijskom frankofonskom tisku, radio je kao posrednik za jednog od antwerpenskih trgovaca dijamantima. Prije incidenta boravio je u Saveznoj Republici Njemačkoj , navodno u Kölnu. U trenutku napada policija je kod uhićenog muškarca pronašla ukradene dokumente, uključujući osobnu iskaznicu pripadnika žandarmerije, člansku iskaznicu međunarodnog policijskog udruženja i znatnu količinu novca u gotovini. Uhićeni je u Belgiji bio poznat pod devet lažnih imena, proveo je sedam mjeseci u pritvoru u Kraljevini te je protjeran iz zemlje.
Gotovo četrdeset godina kasnije, 2019. godine, u članku o burnoj povijesti danas gotovo potpuno promijenjenog antwerpenskog trga De Koninck Plein, objavljenom na flamanskom jeziku u novinama Antwerpenska gazeta, spominje se i taj slučaj uhićenja koji do najsitnijeg detalja odgovara policijskom hrvanju s navodnim Željkom Jovanovićem. Naime, uz priče o francuskim dilerima droge, koji su prvi put u grad unijeli kokain, nigerijskim svodnicima, zbog kojih je policija morala patrolirati po trgu u grupama od devet ljudi, i oružanim pljačkama - spominje se i Željko, ali ne Jovanović. Nego Ražnatović Arkan.
Lokalni antwerpenski policajac čije svjedočenje čini okosnicu članka iz 2019. opisuje situaciju u kojoj je jedan od njegovih kolega uhvatio "ozloglašenog Arkana" baš kad je vadio oružje iz svog ormarića na željezničkoj stanici, citira Radar. "Moj kolega ga je udario čelom u lice i Arkan je odmah pao na stražnjicu." Informacija da je osoba jugoslavenskog podrijetla bila u Njemačkoj prije nego što je pritvorena na željezničkoj stanici u Antwerpenu podudara se s Arkanovim kretanjem po Europi 1981. godine...
Nepopravljivi pljačkaš dragulja i banaka
Nakon nekoliko kraćih i jednog duljeg boravka u popravnim domovima (u Valjevu i Požarevcu) i zatvorima, zbog zločina, od krađe ženskih torbica na Tašmajdanu do provala u stanove i trgovine, Arkan se 1972. definitivno pridružio nizu gastarbajtera koji su odlazili na Zapad. Ražnatović, međutim, neće, poput svojih sunarodnjaka, zasukati rukave kako bi mukotrpno zaradio talijanske lire, njemačke marke, belgijske, švicarske, francuske franke ili nizozemske guldene, već će, kao i u Jugoslaviji , pokušati brzo doći do novca, uglavnom iznudom. Prve zemlje u koje je otišao bile su Italija, Engleska, Švedska i Belgija. Zbog nekoliko provala i dvije oružane pljačke banaka u proljeće i ljeto 1974. u Švedskoj, tadašnje vlasti raspisale su međunarodnu tjeralicu za Arkanom. Uhićen je 28. prosinca 1974. zbog otmice trgovca tekstilom, pljačke u Avenue Louise na Badnjak i, četiri dana kasnije, banke u bruxellesskoj općini Faure, nabraja Radar.
Arkanov boravak u zatvoru ne treba smatrati teškim zatvorom. Ljeti 1977., dok je služio kaznu, Arkan se oženio svojom švedskom prijateljicom Kerstin Agnetom Schlen. Arkan je zaprosio Agneth iz ureda belgijske socijalne radnice Renate S., koja je na dan vjenčanja otišla na željeznički kolodvor čekati Šveđanku i njezinog i Arkanovog dvogodišnjeg sina. U odsutnosti drugih, Renata je bila Arkanova i Agnetina kuma na vjenčanju.
Lokalne nizozemske novine iz pograničnog grada Brede pišu o ovom vjenčanju kao o kuriozitetu. Uz dvije objavljene fotografije za koje je novinar napisao da su "zgodni par", članak opisuje scenu neobičnog vjenčanja koje se održalo u gradskoj vijećnici Genta. Dok tridesetpetogodišnji Ražnatović, s dugom kovrčavom kosom, izgovara sudbonosno "da", jedna mu je ruka lisicama vezana za ruku policajca, čiji naoružani kolege pažljivo prate ceremoniju vjenčanja. Uz sliku bračnog para, policajaca i svjedoka s leđa, na drugoj fotografiji vidi se pogrbljeni Ražnatović koji lijevom rukom pokušava podići malog dječaka, dok mu je desna ruka lisicama vezana za ruku flamanskog zatvorskog čuvara.
Ljubav na daljinu s Agnetom nije dugo trajala, a Arkan, opet iz Renatinog zatvorskog ureda, traži od Šveđanke razvod. Malo-pomalo, Arkan zavodi dvadeset godina stariju socijalnu radnicu Renatu S., koja ostaje u drugoj državi s Arkanovim ženskim djetetom. Kći, kojoj su dali ime Sophie, rođena je 7. studenog 1979. U intervjuu danom nizozemskom tjedniku 2021. godine, Arkanova kći Sophie kaže da joj je majka rekla da je Arkan "lijep mladić s željeznom disciplinom" i da joj je, tijekom čestih posjeta, šaputao "slatke stvari" na uho u zatvorskom uredu...
Arkanova belgijska romansa
U knjizi Priče o mom ocu, Arkanov sin Vojin opisuje Arkanov susret sa socijalnom radnicom srednjih godina Renatom: "Unatoč značajnoj razlici u godinama, moj otac je brzo osvojio njezino srce tijekom jednog od susreta, licem u lice, zahvaljujući svom šarmu i činjenici da dugo nije bio u ženskom društvu.“ Je li to bilo srce ili nešto drugo, nebitno je, uglavnom, kao rezultat zatvorske romanse, rađa se Sophie, koja do dvadesete godine nije znala tko joj je biološki otac...
Dok je služio desetogodišnju zatvorsku kaznu, Arkan je prebačen u zatvor u blizini Verviersa, na jugoistoku zemlje, blizu njemačke granice. Arkan bježi iz zatvora 4. srpnja 1979. godine, napravivši kopiju ključa svoje zatvorske ćelije, prema priči njegove kćeri. U pomoć je pozvao Renatu, koja ga je odvezla do parkirališta u gradu Dordrechtu, na jugu Nizozemske. Sljedećih nekoliko mjeseci proveo je u Nizozemskoj, ali - smatra se - i u Švedskoj, gdje je putem počinio nekoliko oružanih pljački.
Uhićenje u Amsterdamu, isječak iz nizozemskih novina
Policajac Theo Vaal je tijekom svoje duge karijere imao mnogo uhićenja. To je bio slučaj i 24. listopada 1979., kada su četiri teško naoružana gangstera opljačkala amsterdamsku zlatarnicu. Tu fotografiju snimio je fotograf Johan Rebel za "Algemeen Politieblad". U potpisu stoji da Theo Vaal (u sredini) stavlja Arkanu lisice uz pomoć Berta Molenkampa i Paula Bosa. Hein Nagel i Ed Klok gledaju okolo s oružjem u ruci. "Algemeen Politieblad - u prijevodu s nizozemskog Opći policijski list - službeni je list nizozemske policije.
"Kad je policija brzo stigla, muškarci su se predali. Svi osim jednog, koji je pobjegao kroz susjednu zgradu. Pobjegao je ukradenim biciklom. Sustigao sam ga trčeći i oborio ga u skoku. Tijekom borbe, iznenada je uperio napunjeno vatreno oružje u moju glavu i viknuo: "Ubit ću te, ubit ću te...", ispričao je Vaal godinama kasnije za nizozemski tisak.
"Pun adrenalina, uhvatio sam ga za ruku s pištoljem i borio se za svoj život. Puno sam se bavio judom u životu i to mi je pomoglo da ga stavim pod kontrolu. Rekao je: "Ti si heroj, što si se usudio suočiti se sa mnom... Ja sam veliki."
Privedite osumnjičene - Arkan, drugi slijeva, pod rednim brojem dva
S Arkanom je tad Slobodan Kostovski zvani "Kole" i on će ostati njegov dugogodišnji suradnik. U novije vrijeme postao je međunarodno poznat kao vođa narkokartela - 2024. je organizirao krijumčarenje više od dvije tone kokaina iz Južne Amerike.
Bježi iz zatvora u Nizozemskoj, Belgiji...
Arkanova belgijska kći precizno je opisala Arkanov drugi bijeg, ovaj put iz nizozemskog zatvora. Arkanovi pomagači bacili su revolver preko pet metara visokog zatvorskog zida, kojeg se uspio uhvatiti i zahvaljujući njemu zarobiti dvojicu zatvorskih čuvara. Vanjski pomagači također su mu stavili uže preko zida, ali nije uspio popeti se na njega. Kako bi mu pomogli u bijegu, ostali zatvorenici su se postavili uz zid i napravili ljudsku piramidu, kroz koju se Arkan popeo na slobodu. Skočio je u kanal, preplivao ga i, još mokar, uskočio u plavi automobil s dvojicom pomagača...
Samo mjesec dana nakon bijega iz amsterdamskog zatvora, Arkan pokušava opljačkati banku u Frankfurtu. Tijekom neuspjele pljačke ranjen je, ali je uspio pobjeći i iz pritvorske bolnice samo nekoliko dana kasnije, 9. lipnja 1981.
Ako je vjerovati belgijskom tisku, vraća se iz Njemačke u Belgiju, gdje je, prema riječima antwerpenskog policajca, pritvoren u već opisanoj zasjedi na željezničkom kolodvoru. Zašto su belgijska policija i tužiteljstvo nakon uhićenja pustili bjegunca iz svog zatvora, za kojim je u to vrijeme postojala švedska crvena tjeralica, ostaje nepoznato.
Arkanov potpis - ruža nakon pljačke banke
Radar se dalje bavi tezom da je Ražnatović bio Udbin ubojica u inozemstvu. Filip Švarm, u članku objavljenom u listu Vreme na desetu godišnjicu Arkanovog ubojstva 2010. godine, opisuje situaciju u kojoj je, nakon Arkanovog povratka u Jugoslaviju 1983. godine, opljačkana zagrebačka banka. Razbojnici, slično Arkanovom običaju tijekom njegove prethodne razbojničke karijere u Švedskoj i drugim zapadnim zemljama, ostavljaju jednu ružu u opljačkanoj banci, što je policiju navelo na pomisao da se radi o njegovoj skupini.
Kao što je pisao Express, slijedeći taj trag, dvojica tadašnjih milicionara SUP-a Palilula odlaze na adresu stana Ražnatovićeve majke Slavke u centru Beograda. Dvojica branitelja javnog reda u civilu nisu zatekli Arkana kod kuće, ali se on, na poziv majke koja ga je obavijestila da ga čekaju dvojica nepoznatih muškaraca, ubrzo pojavio s magnumom kalibra 357 u ruci. Rani jednog od dvojice policajaca u stanu, a drugog, koji je pokušao pobjeći, na ulici. Arkana odmah uhitila beogradska policija, ali jednako brzo, nakon 48 sati, prema priči čaršije, na zahtjev Staneta Dolanca, saveznog sekretara za unutarnje poslove u tim godinama, pušten je iz zatvora, uz obrazloženje da je Ražnatović djelovao u samoobrani. Socijalistički sudovi, iako su teoretski poznavali nužnu obranu, rijetko su presuđivali u korist počinitelja, a nikada u slučaju napada na milicionere. Na kasnijem suđenju za ranjavanje dvojice milicionera, Arkanov otac je uzviknuo: "Reci, Željko, reci svima što si učinio za Jugoslaviju tamo, reci to da svi čuju!"
Na suđenju u Beogradu, optuženi Arkan, na pitanje sudskog vijeća o zanimanju, odgovorio je da je zaposlen u "Saveznom SUP-u, u Odjelu za vanjsku emigraciju". Arkan je navodno potvrdio svoj iskaz predočenjem liječničke potvrde ovjerene od strane policije. Činjenica da je Savezni SUP demantirao Arkanovu priču malo je tadašnjih kroničara ovog slučaja uvjerila...
