U listopadu 1974. godine 17-godišnja Melissa Ann Smith nestala je u američkoj saveznoj državi Utah. Bila je kći lokalnog šefa policije, djevojka čiji je nestanak potaknuo veliku potragu. Posljednji put viđena je 18. listopada, nakon što je boravila u pizzeriji i restoranu u blizini Salt Lake Cityja. Devet dana poslije lovac je u šumovitom području okruga Summit pronašao njezino tijelo. Istražitelji su godinama pokušavali otkriti tko ju je ubio, a sumnje su vrlo brzo počele voditi prema muškarcu čije će ime ubrzo postati sinonim za strah u čitavoj Americi. Bio je to Ted Bundy. Prošle su 52 godina prije nego što je stigla konačna potvrda. Američke vlasti objavile su jučer, 27. listopada 2026., upravo na godišnjicu pronalaska Melissina tijela, da su zahvaljujući suvremenoj DNK analizi uspjele povezati njezino ubojstvo s Bundyjem. Time je službeno zatvorena još jedna istraga koja je desetljećima ostala neriješena. Čovjek odgovoran za njezinu smrt već gotovo 37 godina nije među živima, ali nova forenzička tehnologija nastavila je otkrivati tragove koje je ostavio iza sebe.
Melissa Smith
Kako piše CNN, pozivajući se na američke istražitelje, ključan dokaz pronađen je usporedbom bioloških tragova iz slučaja Melisse Smith s dokazima povezanim s drugom Bundyjevom žrtvom, Laurom Ann Aime. Njezino ubojstvo iz 1974. rasvijetljeno je u travnju ove godine, također zahvaljujući DNK analizi. Istražitelji su potom usporedili rezultate s Bundyjevim genetskim profilom koji se čuva u Floridi, saveznoj državi u kojoj je osuđen na smrt i pogubljen. Posebno je važno što su stručnjaci laboratorija u Utahu od 2023. počeli koristiti napredniju tehnologiju koja omogućuje analizu vrlo malih količina DNK, uključujući stare, degradirane i miješane uzorke. Upravo je očuvanje dokaza prikupljenih prije pola stoljeća omogućilo da se danas dođe do rezultata koji su tadašnjim istražiteljima bili nedostižni. Tužiteljica okruga Summit Margaret Olson objasnila je da su se novi forenzički nalazi uklopili u već poznati obrazac Bundyjevih zločina, uključujući njegov način djelovanja, mogućnost da je počinio ubojstvo i okolnosti Melissina nestanka. Za njezinu obitelj potvrda je stigla prekasno da bi roditelji dočekali odgovor. Melissin otac Louis, dugogodišnji šef policije u Midvaleu, umro je 1985., a majka Joan 2024. godine. No otkriće je otvorilo i staro pitanje koje već desetljećima prati najpoznatijeg američkog serijskog ubojicu: koliko je žena i djevojaka Ted Bundy zapravo ubio?
Dječak koji je odrastao s obiteljskom tajnom
Theodore Robert Bundy rođen je 24. studenoga 1946. godine u Burlingtonu, u američkoj saveznoj državi Vermont. Njegova majka Eleanor Louise Cowell bila je neudana, što je u tadašnjoj konzervativnoj Americi predstavljalo ozbiljnu društvenu stigmu. Bundy je prve godine života proveo u obitelji svojih bake i djeda, a dugo je vjerovao da su mu oni roditelji te da mu je biološka majka zapravo starija sestra. Točna priroda njegovih ranih obiteljskih odnosa poslije je postala predmetom brojnih biografija i psiholoških interpretacija. Pojedini autori pokušavali su u takvom odrastanju pronaći objašnjenje za zločine koje će počiniti, ali nikada nije utvrđeno da je određeni događaj iz njegova djetinjstva bio uzrok kasnijeg nasilja.
Majka Teda Bundya Louise
Majka se početkom pedesetih preselila s njim u saveznu državu Washington, gdje se udala za Johna Bundyja. Ted je preuzeo očuhovo prezime i odrastao u Tacomi, gradu nedaleko od Seattlea. Tijekom školovanja pokazivao je zanimanje za politiku, psihologiju i pravo. Bio je pristojan, uredan i sposoban ostaviti dobar dojam na ljude koji ga nisu poznavali. Poslije je studirao psihologiju na Sveučilištu Washington, a neko vrijeme pohađao je i pravni fakultet. Sudjelovao je u političkim kampanjama republikanskih kandidata, radio različite poslove i volontirao u kriznom telefonskom centru, gdje je pomagao ljudima koji su razmišljali o samoubojstvu. Bundy se nikad nije uklapao u stereotipnu predodžbu opasnog kriminalca. Bio je obrazovan, komunikativan i naizgled ugodan mladić. Njegovo ponašanje pokazalo je koliko vanjski dojam može biti nepouzdan pokazatelj nečije stvarne opasnosti.
Godina kada su djevojke počele nestajati
Početkom 1974. godine u saveznoj državi Washington počeo je niz nestanaka mladih žena. Djevojke su nestajale iz studentskih domova, sveučilišnih kampusa i drugih mjesta na kojima su se svakodnevno kretale. Među njima bile su studentice Lynda Ann Healy, Donna Gail Manson, Susan Rancourt, Roberta Kathleen Parks, Brenda Ball i Georgann Hawkins. Istražitelji su postupno počeli povezivati pojedine slučajeve. Svjedoci su opisivali muškarca koji je izgledao uredno i pristojno, a katkad je nosio ruku u povezu ili se kretao uz pomoć štaka. Tražio je pomoć pri nošenju knjiga ili drugih predmeta do automobila. Njegova prividna nemoć bila je dio metode kojom je pokušavao pridobiti povjerenje žena i približiti im se.
Obitelj Teda Bundyja
Jedan od najvažnijih trenutaka dogodio se 14. srpnja 1974. u državnom parku Lake Sammamish nedaleko od Seattlea. Tog dana nestale su dvije mlade žene, Janice Ott i Denise Naslund. Svjedoci su policiji opisali muškarca koji se predstavio imenom Ted i koji je vozio Volkswagen Bubu. Bio je to trag koji će se poslije pokazati iznimno važnim. Kako navodi FBI u svojem povijesnom prikazu Bundyjevih zločina, istražitelji su tijekom 1974. prikupljali sve više iskaza o muškarcu sa štakama ili rukom u povezu koji se povezivao s nestancima mladih žena. U nekoliko saveznih država policija je pokušavala rekonstruirati njegov put, ali nije postojala jedinstvena nacionalna istraga kakva bi danas povezivala slične slučajeve. Bundy je u međuvremenu preselio u Utah, gdje je počeo studirati pravo. Nestanci i ubojstva nastavili su se. Upravo u tom razdoblju, u listopadu 1974., ubijene su Melissa Ann Smith i Laura Ann Aime. Njihovi slučajevi desetljećima su bili povezivani s Bundyjem, ali istražitelji nisu imali dovoljno čvrstih materijalnih dokaza da bi službeno zatvorili istrage. Sada, više od pola stoljeća poslije, obje su smrti forenzički povezane s istim počiniteljem.
Žena koja je uspjela pobjeći
Jedan od presudnih događaja u istrazi dogodio se 8. studenoga 1974. godine, kada je Bundy pokušao oteti 18-godišnju Carol DaRonch u trgovačkom centru u Utahu. Predstavio joj se kao policajac i tvrdio da je netko pokušao provaliti u njezin automobil. Nagovorio ju je da pođe s njim kako bi navodno riješili problem. Kada je sjela u njegov automobil, situacija se promijenila. Bundy ju je pokušao savladati i vezati lisicama, ali Carol je pružila otpor. Uspjela je otvoriti vrata automobila i pobjeći. Njezino svjedočanstvo poslije će postati iznimno važno za policiju i tužiteljstvo jer je bila jedna od rijetkih žena koje su preživjele izravan napad i mogle identificirati počinitelja. Bundy je uhićen u kolovozu 1975. godine, nakon što ga je policajac zaustavio tijekom noćne vožnje. U njegovu Volkswagenu pronađeni su predmeti koji su pobudili sumnju, među njima lisice, uže i skijaška maska. Carol DaRonch poslije ga je prepoznala kao muškarca koji ju je pokušao oteti. Godine 1976. osuđen je za otmicu i napad.
Za istražitelje je to bio važan uspjeh, ali još nisu imali potpunu sliku razmjera njegovih zločina. Brojne žene već su bile mrtve ili nestale, a policijske službe u različitim saveznim državama tek su pokušavale povezati slučajeve. Jedan od ključnih problema bilo je to što Bundy nije djelovao samo na jednom području. Kretao se između Washingtona, Utaha, Colorada, Idaha i drugih država, a policijske evidencije i komunikacija među istražiteljima sedamdesetih godina bile su daleko manje razvijene nego danas. Uz to, koristio je različite izgovore kako bi se približio žrtvama. Katkad se predstavljao kao osoba kojoj je potrebna pomoć, a katkad kao netko tko ima službeni autoritet. Upravo mu je sposobnost manipuliranja tuđim povjerenjem omogućavala da žene dovede u opasnost prije nego što bi shvatile njegove stvarne namjere.
Dva bijega iz zatvora i nova ubojstva
Bundyjeva kriminalna priča dobila je gotovo nevjerojatan nastavak 1977. godine, kada je iz Utaha prebačen u Colorado zbog postupka povezanog s ubojstvom mlade medicinske sestre Caryn Campbell. Ona je nestala u siječnju 1975. iz hotela u skijaškom odmaralištu Snowmass, a njezino tijelo pronađeno je nekoliko tjedana poslije. Tijekom boravka na sudu u Aspenu Bundy je iskoristio činjenicu da mu je bilo dopušteno pripremati vlastitu obranu. U jednom trenutku ostao je bez neposrednog nadzora, otvorio prozor na drugom katu zgrade suda i pobjegao. Policija je pokrenula veliku potragu, a nakon nekoliko dana ponovno ga je uhvatila.
U prosincu iste godine uspio je pobjeći iz zatvora u Glenwood Springsu. Smršavio je dovoljno da se može provući kroz otvor koji je napravio u stropu ćelije, potom se kretao kroz prostor iznad stropa i izašao iz zatvorskog dijela zgrade. Bijeg nije odmah otkriven. Nakon toga pobjegao je preko nekoliko saveznih država i na kraju stigao na Floridu. Ondje se predstavio lažnim identitetom i neko vrijeme živio neprimjetno, dok su ga savezni istražitelji tražili diljem zemlje. U noći na 15. siječnja 1978. Bundy je ušao u kuću studentskog sestrinstva Chi Omega na Sveučilištu Florida State u Tallahasseeju. Napao je nekoliko studentica dok su spavale. Margaret Bowman i Lisa Levy ubijene su, a Kathy Kleiner i Karen Chandler teško ozlijeđene. Nakon toga napao je još jednu studenticu, Cheryl Thomas, u obližnjoj kući. Manje od mjesec dana poslije, 9. veljače 1978., oteo je 12-godišnju Kimberly Leach u Lake Cityju na Floridi. Djevojčica je ubijena, a njezino tijelo pronađeno je kasnije. Bundy je konačno uhićen 15. veljače 1978. godine u Pensacoli nakon što ga je policajac zaustavio u ukradenom automobilu. Time je završio njegov višegodišnji bijeg, ali je započelo novo poglavlje priče koja će godinama dominirati američkim medijima.
Suđenja Tedu Bundyju pretvorila su se u medijski spektakl. Osobito je veliku pozornost privukao proces za ubojstva u kući Chi Omega, održan 1979. godine u Miamiju. Bio je to jedan od prvih američkih kaznenih postupaka koji je nacionalna publika mogla opsežno pratiti putem televizije. Bundy se tijekom procesa aktivno uključivao u vlastitu obranu, postavljao pitanja svjedocima, raspravljao sa sucem i povremeno pokušavao preuzeti kontrolu nad tijekom suđenja. Njegovo ponašanje pred kamerama, uključujući osmijehe i samouvjerene nastupe, pridonijelo je medijskom zanimanju za slučaj.
Jedan od važnih dokaza tužiteljstva bili su tragovi ugriza na tijelu jedne od žrtava. Forenzički stručnjaci tada su ih povezali s otiscima Bundyjevih zuba. Takva analiza imala je važnu ulogu u postupku, premda se pouzdanost identifikacije na temelju tragova ugriza danas ozbiljno dovodi u pitanje i ta se metoda ne smatra jednako vjerodostojnom kao suvremena DNK analiza. Porota je Bundyja proglasila krivim za ubojstva Margaret Bowman i Lise Levy te je osuđen na smrt. U odvojenom postupku osuđen je i za ubojstvo Kimberly Leach. Dok je čekao izvršenje smrtne kazne, nastavio je privlačiti pozornost medija, istražitelja i psihologa. S njim su razgovarali novinari i stručnjaci pokušavajući otkriti što ga je potaknulo na toliko zločina. Međutim, Bundyjeve izjave često su bile proturječne, manipulativne ili nepotpune. Godinama je odbijao priznati ubojstva, a zatim je, neposredno prije pogubljenja, počeo otkrivati detalje o nekim žrtvama. Istražitelji su sumnjali da priznanja pokušava iskoristiti kako bi odgodio izvršenje smrtne kazne. U posljednjim danima života Bundy je razgovarao s nizom istražitelja i priznao odgovornost za otprilike 30 ubojstava počinjenih između 1973. i 1978. godine. Govorio je o žrtvama iz više saveznih država, ali nije uspio ili nije želio dati dovoljno informacija da bi svi slučajevi bili razriješeni. Ted Bundy pogubljen je 24. siječnja 1989. godine u državnom zatvoru Florida State Prison, u blizini Starke na Floridi. Imao je 42 godine.
