Jutro je iznad Omiša svanulo nad crnim obroncima. Ondje gdje su dan ranije bili borova šuma, makija, maslinici i kuće uz more ostala je spaljena zemlja, nagorjeli automobili, oštećene kuće i prizori koji će stanovnicima tog dijela Dalmacije još dugo ostati urezani u pamćenje. Veliki požar počeo je 13. kolovoza 2026. oko 20.15 sati kod Lokve Rogoznice, praktički uz naseljeno područje. Jak vjetar u kratkom ga je vremenu pretvorio u golemu vatrenu frontu koja se tijekom noći širila prema Omišu.
Hrvatska vatrogasna zajednica ujutro je objavila da je na terenu bilo 286 vatrogasaca s 93 vozila, uz snage koje su stigle iz više hrvatskih županija i četiri kanadera. Gorjele su kuće u nizu naselja od Ivašnjaka i Starog Sela do Nemire, Stanića i Medića, a zbog opasnosti su evakuirani stanovnici i turisti. Glavni vatrogasni zapovjednik Slavko Tucaković nazvao ga je jednim od najtežih požara u povijesti Hrvatske.
Razmjeri katastrofe postali su jasniji tek s prvim svjetlom. Prema jutarnjim podacima KBC-a Split, liječničku pomoć zatražilo je 36 ljudi, 14 ih je hospitalizirano, a sedmero ljudi je u teškom stanju. Procjenjivalo se da je izgorjelo između 900 i 1000 hektara, dok su iza požara ostale spaljene kuće, vozila i brodice.
Hrvatska je, nažalost, ovakva jutra već gledala. Od Kornata 2007. do katastrofalnih požara na Braču, u Splitu, šibenskom zaleđu i okolici Dubrovnika, nekoliko požara ostalo je trajno zapisano u hrvatskoj kolektivnoj memoriji.
Dan kada je Hrvatska izgubila 12 vatrogasaca
Ako jedan datum simbolizira svu opasnost vatrogasnog posla u Hrvatskoj, onda je to 30. kolovoza 2007. Na Velikom Kornatu toga je dana gorjela trava i nisko raslinje. Intervencija se u početku nije činila događajem koji bi mogao prerasti u nacionalnu tragediju. A onda se skupina od 13 vatrogasaca našla zahvaćena vatrom.
Dvanaestorica vatrogasaca iz Šibenika, Vodica i Tisnog poginula su na Kornatu ili naknadno preminula od posljedica teških opeklina. Jedini preživjeli bio je tada 23-godišnji Frane Lučić. Kornatska tragedija ostala je najveća mirnodopska tragedija u povijesti hrvatskog vatrogastva, a svake se godine 30. kolovoza Hrvatska prisjeća ljudi koji se s te intervencije nisu vratili kući.
Kornati su ostavili i brojna pitanja. Godinama se rekonstruiralo što se dogodilo u kobnim minutama, kako je nastala iznimno snažna vatra i jesu li se neki životi mogli spasiti. No iznad svih rasprava ostala su imena dvanaestorice vatrogasaca i činjenica da je jedna naizgled rutinska intervencija završila katastrofom kakvu hrvatsko vatrogastvo prije toga nije poznavalo.
Split 2017.: Noć koju su nazvali apokalipsom
Deset godina nakon Kornata Dalmacija je ponovno gledala nebo koje je bilo potpuno crveno. 17. srpnja 2017. vatra koja je krenula iz okolice Tugara počela se velikom brzinom približavati Splitu. Bura je raznosila požar preko brda i naselja, a plamen se spuštao prema Žrnovnici, Srinjinama, Strožancu i Podstrani. U jednom trenutku više nije izgledalo kao da gori šuma izvan grada - izgledalo je kao da gori sam Split.
Vatra je stigla do predgrađa, približila se stambenim zgradama i prošla preko područja odlagališta Karepovac. Nestajalo je struje i vode, ljudi su sami branili kuće, a uz profesionalne vatrogasce na teren su izašli vojska, pripadnici Torcide i stotine građana s lopatama, bocama vode i svime što su mogli pronaći.
Prve procjene govorile su o više od 4500 opožarenih hektara. Izgorjele su kuće, gospodarski objekti, maslinici i šuma. Split je obranjen, ali fotografije golemog vatrenog zida iznad grada postale su simbol ljeta 2017. godine.
Taj je požar u gradu ubrzo dobio jednostavan nadimak - splitska apokalipsa.
Brač 2011.: Četiri tisuće hektara pretvoreno u pepeo
Šest godina prije splitskog požara gorio je Brač. Veliki požar buknuo je 14. srpnja 2011. na području Pustinje Blaca, jednog od najupečatljivijih povijesnih i prirodnih lokaliteta na otoku. Vatra se potom širila preko guste borove šume prema unutrašnjosti Brača i naseljima.
U prvim satima govorilo se o 2300 zahvaćenih hektara, ali požar nije stao. Konačna procjena narasla je na približno 4000 hektara guste borove šume, trave i niskog raslinja. U jednom trenutku tijekom noći na požarištu je bilo više od 250 vatrogasaca i preko 60 vozila. Vatrogasci su branili Milnu, Bobovišća na Moru, Ložišća i druga naselja, a dio stanovnika i turista bio je preventivno izmješten. Iz zraka su se izmjenjivali kanaderi, Air Tractori i helikopteri, a požar se gasio i s mora.
Kad je nekoliko dana poslije konačno ugašen, Brač je na pojedinim dijelovima bio neprepoznatljiv. Osim šume stradali su maslinici, vinogradi i voćnjaci, a požar koji je od 14. do 18. srpnja harao otokom tada je opisivan kao najveći u Hrvatskoj u prethodnih desetak godina.
Vodice, Zaton i Raslina 2022.: Vatra je ušla među kuće
Prizori s područja Šibenika 13. srpnja 2022. podsjetili su na Split pet godina ranije. Požar koji je buknuo u zaleđu Vodica proširio se prema Zatonu i Raslini. Vatra više nije gorjela negdje daleko na brdu - ušla je između kuća. Stanovnici su izvlačili automobile, ljudi su pomagali vatrogascima, a dio stanovništva pripremao se za evakuaciju i morskim putem.
Izgorjeli su stambeni i gospodarski objekti, a jedan je vatrogasac bio lakše ozlijeđen. HRT je tada izvijestio da je stradalo dvadesetak kuća. Kad se situacija konačno smirila, brojke su pokazale kolika je bila katastrofa: oko 3300 hektara trave, makije, šume i poljoprivrednih površina bilo je spaljeno. Na terenu je u završnoj fazi bilo oko 350 vatrogasaca, uz vojsku, policiju, civilnu zaštitu i zračne snage. Zbog razmjera štete Šibensko-kninska županija proglasila je veliku nesreću za pogođeno područje. Srećom, nije bilo poginulih.
Ljubač 2022.: Požar u kojem je poginuo Goran Komlenac
Samo nekoliko tjedana poslije stigla je još jedna tragedija. Posljednjeg dana srpnja 2022. buknuo je požar na području između Orašca i Ljupča kod Dubrovnika. Naizgled još jedna ljetna vatrogasna intervencija završila je smrću 42-godišnjeg vatrogasca Gorana Komlenca iz Orašca.
Komlenac je poginuo obavljajući svoju dužnost. Iza njega su ostali supruga i dvoje djece, a Dubrovnik je 2. kolovoza proglasio dan žalosti i spustio zastave na pola koplja. Policijskim očevidom utvrđeno je da požar nije nastao zbog tehničkog kvara, nego da ga je izazvao ljudski faktor.
Njegova smrt ponovno je podsjetila na ono što se lako zaboravlja dok iz sigurnosti gledamo snimke kanadera i vatrenih fronti: iza svake intervencije stoje ljudi koji moraju ući upravo ondje odakle svi ostali pokušavaju pobjeći.
Dubrava kod Šibenika 2019.
U subotu 27. srpnja 2019. oko 13.38 sati stigla je dojava o požaru kod Škugora prema Južnoj Dubravi, u šibenskom zaleđu. Južni vjetar, koji je u udarima dosezao oko 40 kilometara na sat, vrlo brzo je razbuktao vatru i proširio požarište prema naseljenim područjima.
Razmjeri mobilizacije govore koliko je situacija postala ozbiljna. Istodobno su iz zraka djelovala četiri kanadera i tri Air Tractora, na teren je poslana Hrvatska vojska, a vatrogasci su se pripremali na obranu kuća tijekom cijele noći. Evakuirani su stanovnici pojedinih zaselaka na području Bilica.
Bio je to najveći požar u Hrvatskoj te protupožarne sezone, a gust dim, borova šuma, dalekovodi i vjetar iznimno su otežavali njegovo zaustavljanje. Požar u Dubravi ostao je još jedan primjer koliko brzo nekoliko sati ljetnog vjetra može pretvoriti lokalnu intervenciju u operaciju u kojoj sudjeluju gotovo sve raspoložive snage.
Gračac 2022.: Najveći požari godine buknuli su - u ožujku
Veliki hrvatski požari ne događaju se samo u srpnju i kolovozu. Godina 2022. pokazala je koliko požarna sezona može početi rano. Tijekom ožujka niz velikih požara zahvatio je kopnene dijelove Hrvatske, a posebno je stradalo područje općine Gračac.
Europski Zajednički istraživački centar poslije je utvrdio da se više od tri četvrtine ukupne opožarene štete u Hrvatskoj tijekom 2022. dogodilo upravo u ožujku te da su dva najveća hrvatska požara te godine bila na području Gračaca. Jedan od velikih požara počeo je 22. ožujka. Gorjela je trava, nisko raslinje, lišće i granje u hrastovoj šumi, a vatra se sjeverno od Gračaca spustila sve do kuća na području susjedne Ličko-senjske županije. U gašenje se morao uključiti i kanader.
Gračac je tako postao upozorenje da više nije dovoljno razmišljati o 'sezoni požara' samo kroz dva najtoplija mjeseca na Jadranu.
Pisak, Marušići i Mimice 2025.: Ljudi su ostali bez svega
A onda je, gotovo na istom području koje ponovno gori ovog kolovoza, stiglo ljeto 2025. 21. lipnja 2025. požar je zahvatio područje Piska, Marušića i Mimica istočno od Omiša. Zahvatio je oko 300 hektara, ali su posljedice bile puno teže nego što sama brojka može pokazati.
U Marušićima je vatra prošla između kuća. Stanovnici su poslije pričali kako im je u petnaestak minuta nestalo ono što su gradili cijelog života. Gorjeli su automobili, okućnice, maslinici i kuće, a pojedini dijelovi mjesta nakon prolaska vatrene fronte izgledali su kao da su prošli kroz rat. HRT je dan poslije izvještavao da gotovo nema kuće u Marušićima koju vatra nije barem dotaknula. Policija je istraživala požar kao namjerno izazvan i tragala za osobom ili osobama koje su ga podmetnule.
Samo četrnaest mjeseci kasnije stanovnici omiškog područja ponovno su gledali vatru. Ovoga puta još veću.
Pa ipak, vatra se uvijek vratila.
