Kako je uopće uhvaćen sisački monstrum? Umirovljeni inspektor koji ga je priveo pravdi nakon ubojstava Elizabete Šubić i Petra Jančića 1998. za 24sata je - pod uvjetom anonimnosti - 2019. podijelio jezive detalje o uhićenju koji javnosti do tad nisu bili poznati.
- Priznao je negdje oko 4 ujutro i odlučio sve ispričati istražnom sucu. Čim smo uzmogli tijekom dana, krenuli smo prema pravoslavnoj crkvi u Petrinji, u čijem je oltaru sakrio oružje. Osim njega bili smo istražni sudac, državni odvjetnik, kolega i ja. Bio je sunčan i vedar dan, i kad smo ušli u crkvu, jasno se sjećam da je vani bilo sunce - ispričao je umirovljeni inspektor koji je sa svojim ljudima otkrio Srđana Mlađana kao ubojicu Elizabete Šubić i Petra Jančića.
- Srđan je mirno stao pred oltar i počeo davati iskaz. U tom trenu sunca je nestalo, sve se zatamnjelo, počela je strahovita oluja. Šaloporke su lupale na prozorima, lišće je ulijetalo u crkvu. Srđan se na to uopće nije obazirao, samo je mirno stajao i pričao. Onog trena kad je završio, oluja je prestala, šaloporke više nisu lupale i sunce se u trenu vratilo. Ne vjerujem ni u kakve nadnaravne stvari, ali ni danas ne znam kako to objasniti, to više što je u pitanju momak koji iskreno vjeruje u Sotonu i tvrdi da čuje njegov glas, koji ga navodi na ubijanje - ispričao je umirovljeni inspektor za 24sata.
Prvo ubojstvo Srđana Mlađana: Elizabeta Šubić (16)
Istragu je preuzeo nakon što je isprva tapkala u mjestu.
Radio je tada u odjelu organiziranoga kriminala u Petrinji, a ne u krvnim deliktima, ali budući da nije bio u milosti ondašnjih šefova, jednostavno su mu proslijedili istragu koja je svima zadavala muke i koju nitko nije htio.
Nedužna djevojka i umirovljenik bili su brutalno ubijeni, a nitko nije mogao shvatiti zašto. Inspektor je prihvatio preuzimanje istrage uz riječi: “Riješit ću to”. Jedini uvjet koji je postavio bio je da sastavi svoju ekipu od nekoliko najbližih kolega istražitelja.
Počeli su doslovno od nule jer sve što se do tada razmatralo kao mogućnost nije imalo baš nikakve osnove.
- Sumnjali su prvo na Karla, Elizabetina dečka, zbog toga što je davnih dana, kao klinac, slučajno iz puške ubio prijatelja.
Kako ih to nije vodilo nikamo, došli su čak do suludih ideja da sumnjaju u Vladimira Šubića, Elizabetina oca. No znao sam
odmah da su to gluposti, znao sam da je to netko tko ubija jer želi ubijati – prisjeća se umirovljeni policajac.
Inspektor i ekipa dnevno su provodili i po 16 sati na terenu, obilazili kuće, lokale, ispitivali, razgovarali s ljudima. Kroz obradu je ta tri mjeseca, koliko je trajala istraga, prošlo stotinjak ljudi. Trag ih je na kraju odveo do videoteke u Sisku. Ondje je u oči upadao podatak da je jedan mladić film “Rođeni ubojice” posudio čak 52 puta. Na obradu su priveli momka koji je uzimao film, maloljetnog Srđana Mlađana te njegova oca Mladena.
- Stari je tvrdio da u kući nema oružje i uporno je to ponavljao. Znao sam da laže i ošamario sam ga. Nakon toga je potpuno promijenio priču i priznao da ima automatsku pušku, kalašnjikov - ispričao je inspektor za 24sata.
Sisački monstrum ima problem za ženama
Inspektor je nakon tog priznanja Mladena Mlađana imao zadatak do kraja slomiti i sina Srđana. To je trajalo gotovo cijelu noć. Nekoliko puta ubojica je ponešto i priznao, ali bi ubrzo povukao sve što je rekao. Muljao je i zavlačio. Inspektor ga pamti kao narcisoidnog i frustriranog, ali iznimno inteligentnog mladića koji do savršenstva kontrolira svaku riječ.
Nije bilo šanse, prisjeća se, da Srđan kaže išta što nije do kraja odmjereno, nije mu se omaknula niti jedna kriva ili ishitrena izjava. Uz sve je pružao sliku ljubaznog dečka u kojem nema ni truna bahatosti, i koji mirnim glasom odgovara na postavljena pitanja (Mlađanova inteligencija i proračunatost vidljivi su poslije i u trenutku uhićenja na zagrebačkim Ravnicama nakon ubojstva policajca i talačke krize, kada se namjerno skinuo gol do pojasa i time poslao poruku da je nenaoružan, čime je policiji onemogućio da puca na njega). Utoliko više ga je trebalo lomiti pažljivo i smišljeno, biti pametniji od njega. Kako se svaki tip i profil čovjeka lomi na specifičan način, pojašnjava inspektor, tako postoje i posebne metode za narcisoidne tipove poput Srđana Mlađana.
Bilo je očito, primjerice, da frustrirani mladić ima velikih problema u kontaktu sa ženama i da se potpuno gubi u njihovoj blizini. Tako su se istražitelji, među ostalim, poslužili i psihološkom metodom u kojoj su Mlađana stavili samog u sobi s kolegicom policajkom i naredili mu da se skine do gola. On bi, objašnjava inspektor, prije umro nego to napravio pred ženom, a situacije u kojima je na to prisiljen potpuno rasturaju njegov mentalni sklop i prisiljavaju ga da puca po šavovima.
Riječi policajaca istražitelja “skidaj se da vidimo kakvo si muško” za Mlađana su doslovno značile užas, nešto što ne želi proživjeti ni pod koju cijenu. I slomio se. Priznao je u sitnim jutarnjim satima i objašnjavao kako mu se javio Sotonin glas, koji mu je govorio da mora ubiti bilo koga. Najmučnija priča Siska i Petrinje dobila je svoj epilog.
'Ubit će čim opet dobije priliku'
Ipak,ostalo je otvoreno nebrojeno mnogo pitanja o društvu i sustavu u kojem je Srđan Mlađan nesmetano stasao u jednog od najokrutnijih ubojica s ovih prostora. Umirovljeni inspektor čvrsto je uvjeren da će Mlađan ubiti čim ponovno dobije priliku. U takvo nešto, kaže, uopće ne treba sumnjati.
Jer, pojašnjava, Mlađan je frustrirani narcisoidni tip koji je simptome onoga što jest pokazao još u djetinjstvu. Demoliranje informatičke učionice srednje obrtničke škole u Sisku bilo je više nego jasan znak, kao i sve krađe koje su tome prethodile. Naime, Mlađan je još kao učenik osnovne škole ukrao slatkiše iz trgovine, videorekorder iz škole, novac iz doma zdravlja te novac iz ugostiteljskog objekta.
Energiju negativnosti je, kaže bivši policajac, Mlađan pokušavao ispucati na hrvačkim treninzima, ali to jednostavno nije bilo dovoljno. Društvo, nadležne službe, škola - svi su gledali kako maloljetni delinkvent tone u sve ozbiljnije zločine. Nitko ih nije spriječio. On je bio prepušten sebi.
Roditelji na njega nisu imali nikakav utjecaj. Kad je počeo s vandalskim ispadima, nitko se u školi nije zapitao zašto je taj dječak to učinio. Simptomi su se kod njega vrlo rano pojavili, ali nitko na njih nije obratio pažnju. Krađe su prerasle u vandalizam, vandalizam u pokušaj ubojstva (pucanje na čuvara tržnice u Sisku, op.a.), pokušaj u tri ubojstva...
- Kakav je to sustav koji je to dopustio - pita se bivši policijski inspektor.
Ujedno se pita u kakvoj to državi živimo kad je osuđeni serijski ubojica nesmetano iz zatvora izlazio vikendima na slobodu i unajmljivao stan. I u kojoj je upravitelj zatvora koji je potpisivao dopuštenja za te izlaske kasnije unaprijeđen umjesto sankcioniran. Mi se, kaže, još igramo demokracije, jer demokracija znači živjeti prema točno određenim propisima.
Ujedno je mišljenja da obitelj svakako treba podnijeti teret odgovornosti jer je u konkretnom slučaju Mlađanova obitelj u potpunosti zakazala.
Majka je bila glavna u Srđanovoj obitelji
Nediljka Mlađan, Srđanova majka, bila je hladna, nepristupačna, ali i pomalo agresivna žena, koja je šef obitelji. Ipak, sin joj je bio prepušten sam sebi. Odgovornost oca Mladena neupitna je, smatra inspektor, jer je taj čovjek kod kuće ilegalno držao oružje koje je potpuno bilo dostupno njegovu maloljetnom sinu.
- Srđanov otac trebao je odgovarati i za to dobiti rigoroznu kaznu. U normalnom pravosuđu to bi tako i bilo - zaključio je inspektor u razgovoru za 24sata 2019. godine.
Ljubica Šubić do 3. siječnja 1998. bila je sretna majka dviju kćeri. Jedna od njih bila je još zaigrana i vesela tinejdžerica, krhka, crnokosa djevojka imena Elizabeta. I taj 3. siječnja Betty (16) je provela puna života kao i inače. Bila je sretna i zaljubljena u
Karla, dečka iz susjedstva.
U 20 sati i 40 minuta pred osnovnom školom u Petrinji u glavu joj je tri hica iz automatske puške ispalio Srđan Mlađan. Nije ju poznavao i nikad ju nije vidio prije tog trenutka u kojem je postao njezin krvnik.
Sretna je pred školom, ne sluteći nikakvo zlo, čekala svoga Karla. Monstrum Mlađan ju je isprva pitao koliko je sati. Neke priče kažu da ju je također priupitao vjeruje li u Sotonu. Nakon što mu je odgovorila koliko je sati, malo se odmaknuo, navukao fantomku, iz sportske torbe izvadio automatsku pušku i pucao joj odostraga u glavu. Sve se odigralo samo 150 metara od kuće Šubićevih.
Monstrum je poslije, tijekom vještačenja i na suđenju, ledenim tonom rekao da je, kad je odlučio ubiti Elizabetu, želio otkriti kakav je osjećaj ubiti nekoga. Želio je ubiti pod svaku cijenu. Da se tamo nije zatekla Betty, životom bi platio netko drugi. Sijač kukolja i smrti - tako monstruma Srđana Mlađana zove Ljubica Šubić.
Istraga je, prisjeća se ona, tapkala u mjestu i nikakvih pomaka nije bilo. Pomislila je isprva da će se ubiti jer je nakon kćerine smrti život izgubio smisao. Ipak, od te ideje ju je odvratila činjenica da ima i stariju kćer, zbog koje mora živjeti, te da ne bi bila mirna ni u životu ni u smrti dok ne sazna tko je odgovoran za smrt njezina djeteta.
Puška je bila obješena na zidu
Odgovornost roditelja za počinjena djela njihove maloljetne djece nešto je na što je upravo Ljubica Šubić počela upozoravati prije više godina. Nitko joj, kaže, ne može i ne smije tvrditi da roditelji Srđana Mlađana nisu odgovorni za ono što je njihov sin učinio. Jer upravo je Mladen Mlađan učio sina Srđana pucati iz vatrenog oružja u dvorištu obiteljske kuće, a oružje kojim je Srđan pobio nedužne ljude pripadalo je njegovu ocu.
Puška je bila obješena na zidu u kući i Srđan se njome poslužio bez problema.
Kad je Srđan imao devet godina, navodno je drugog muža svoje bake napao nožem i porezao ga. Srđanovu ocu Mladenu i majci Nedeljki to je bilo jako smiješno. Izrugivali su se s cijelom situacijom i smijali se ozlijeđenom starcu govoreći mu kako se boji malog djeteta. Taj isti Mladen Mlađan i danas na ulicama Petrinje redovito sreće Ljubicu Šubić. Ne samo da se Ljubici nikad nije ispričao nego je koristio te susrete za svoje bolesne i nenormalne reakcije.
Jednom je, ispričala je Ljubica za 24sata, pljuvao za njom. A jedne je godine na groblju, kad je posjetila grob svoje Betty, točno na njezin rođendan, stajao nedaleko i plazio joj jezik.
- Nisam mogla vjerovati u to što vidim. Mojoj djevojčici, koja se više nikad neće vratiti, bio je rođendan. Išla sam s groblja slomljena i očajna, a iz daljine sam ga skoro imala i namjeru pozdraviti jer nisam dobro vidjela i nisam prepoznala da je to on. Kad sam se približila, vidjela sam o kome se radi i da izazivački bulji u mene, a onda mi je počeo plaziti jezik. Bilo je nevjerojatno, šokantno. Kud sam ionako jadna, a on je u stanju još i to napraviti - prisjetila se Ljubica grozomorne slike s groblja.
U svakom slučaju, ovakvo ponašanje roditelja i potvrđuje njezine stavove o odgovornosti. Ako maloljetnik iz bilo kojeg razloga ne može u zatvor, rekla je tad Ljubica Šubić, to na sebe i materijalno i moralno treba preuzeti roditelj.
