Alekseja Navaljnog, koji je umro u arktičkom zarobljeničkom logoru prije dvije godine, ubila je ruska država koristeći snažan otrov iz skupine toksina žaba, priopćile su u subotu vlade Njemačke, Velike Britanije, Švedske i Nizozemske, javlja Sky News. Države su izjavile da su analize Navaljnijevih posmrtnih ostataka pokazale tragove iznimno snažnog toksina epibatidina te optužile Moskvu za ubojstvo najvećeg neprijatelja ruskog predsjednika Vladimira Putina.
Objavu su dali njemački ministar vanjskih poslova Johann Wadephul i njegovi kolege na marginama Minhenske sigurnosne konferencije, gdje su se deseci svjetskih čelnika i visokih obrambenih dužnosnika okupili na trodnevnim razgovorima.
Navaljnijeva udovica, Julija Navaljna, koja je bila prisutna pri objavi, rekla je da nalazi dokazuju da je ubojica Putin. Wadephul je rekao da su nove analize razjasnile uzrok smrti. "Aleksej Navaljni otrovan je u ruskom pritvoru", rekao je.
Prema riječima njemačkog ministra, posmrtni ostaci sadržavali su epibatidin, izuzetno snažan živčani toksin koji se nalazi u kožnim izlučevinama određenih otrovnih žaba u Ekvadoru. Rekao je da je tvar oko 200 puta jača od morfija i paralizira dišne mišiće, uzrokujući gušenje žrtve.
Za sada nije jasno kada, gdje i kako su analize provedene. Navaljnijeva smrt u veljači 2024. izazvala je međunarodnu osudu i optužbe zapadnih vlada da je Kremlj odgovoran. Moskva je više puta negirala umiješanost u njegovu smrt.
Kobni ruski otrovi
Od radioaktivnog polonija u šalici čaja do vojnog nervnog agensa na kvaki ili u donjem rublju, eliminacija kritičara, prebjeglih špijuna i političkih protivnika postala je mračni potpis ruske države u posljednja tri desetljeća. Iako su se metode mijenjale, od sofisticiranih toksina do brutalnih ubojstava vatrenim oružjem, obrazac je ostao isti: Oni koji se suprotstave Vladimiru Putinu često završavaju pod sumnjivim i nerijetko smrtonosnim okolnostima. Ova praksa nije novost, već nasljeđe sovjetskog KGB-a i njegovih tajnih laboratorija, poput zloglasne "Kamere", gdje su se desetljećima razvijali otrovi bez okusa i mirisa koje je nemoguće detektirati nakon smrti.
U modernoj eri, ruske tajne službe posezale su za novičokom, nervnim agensom razvijenim u Sovjetskom Savezu sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća. Njegova razorna moć demonstrirana je svijetu u ožujku 2018. godine u mirnom engleskom gradu Salisburyju. Bivši pukovnik ruske vojne obavještajne službe (GRU) i dvostruki agent Sergej Skripalj i njegova kći Julija pronađeni su bez svijesti na klupi u parku. Britanska istraga utvrdila je da su otrovani novičokom, koji je nanesen na kvaku njihovih ulaznih vrata. Oboje su čudom preživjeli nakon višemjesečnog intenzivnog liječenja.
Sergej i Julija Skripalj
Napad su, prema britanskim vlastima, izveli agenti GRU-a koji su putovali pod lažnim imenima Aleksandar Petrov i Ruslan Boširov, a kasnije su identificirani kao Anatolij Čepiga i Aleksandar Miškin. Nekoliko mjeseci kasnije, britanska državljanka Dawn Sturgess preminula je nakon što je došla u kontakt s odbačenom bočicom parfema u kojoj se nalazio ostatak novičoka.
Isti otrov korišten je u kolovozu 2020. u pokušaju ubojstva najistaknutijeg Putinovog protivnika, Alekseja Navaljnog. On se srušio na letu iz Sibira za Moskvu, a kasnije je prebačen na liječenje u Berlin, gdje su njemački, francuski i švedski laboratoriji potvrdili prisutnost Novičoka. Istraživačka mreža Bellingcat otkrila je da je iza napada stajao tajni tim Federalne službe sigurnosti (FSB) koji je otrov nanio na Navaljnijevo donje rublje u hotelskoj sobi. Navaljni je tada preživio.
Možda najpoznatiji i najjeziviji slučaj državnog trovanja jest onaj Aleksandra Litvinenka, bivšeg časnika FSB-a koji je prebjegao u Veliku Britaniju i postao žestoki kritičar Putina. Litvinenko je umro u studenom 2006. u Londonu, tri tjedna nakon što je u hotelskom baru popio čaj s dvojicom bivših ruskih agenata, Andrejem Lugovojem i Dmitrijem Kovtunom. Njegova smrt bila je spora i mučna, a fotografije iscrpljenog i ćelavog Litvinenka na samrtnoj postelji obišle su svijet. U svojoj posljednjoj izjavi, izravno je optužio Vladimira Putina za svoje ubojstvo.
Aleksandar Litvinenko
Istraga je otkrila da je čaj bio otrovan polonijem-210, rijetkim i izuzetno radioaktivnim izotopom. Atentatori, očito nesvjesni prirode tvari s kojom rukuju, ostavili su radioaktivni trag po cijelom Londonu – u hotelima, restoranima, pa čak i na zrakoplovima kojima su putovali. Britanska javna istraga zaključila je 2016. godine da je ubojstvo "vjerojatno odobrio" tadašnji šef FSB-a Nikolaj Patrušev, kao i sam predsjednik Putin. Europski sud za ljudska prava kasnije je potvrdio odgovornost Rusije za "atentat". Korištenje polonija smatralo se porukom: oružje koje se može proizvesti samo u državnom nuklearnom reaktoru jasan je potpis pošiljatelja.
Otrovi nisu rezervirani samo za bivše špijune. U jeku predsjedničke kampanje u Ukrajini 2004. godine, prozapadni kandidat Viktor Juščenko otrovan je tijekom večere s čelnicima ukrajinske sigurnosne službe. Testovi su kasnije pokazali da je u njegovom tijelu bila jedna od najviših ikad zabilježenih koncentracija dioksina, moćnog otrova. Juščenko je preživio, ali s licem trajno unakaženim ožiljcima i kloraknama. Unatoč svemu, pobijedio je na ponovljenim izborima nakon Narančaste revolucije i optužio ruske dužnosnike da stoje iza napada.
Lice Viktora Juščenka se deformiralo nakon trovanja
Sličnu sudbinu doživio je i ruski oporbeni aktivist Vladimir Kara-Murza, koji je preživio dva misteriozna trovanja 2015. i 2017. godine. Oba puta je pao u komu s višestrukim zatajenjem organa, a liječnici nisu uspjeli identificirati specifičnu tvar. Istrage su kasnije pokazale da ga je prije oba incidenta pratio isti tim FSB-a koji je bio povezan s trovanjem Navaljnog.
Arsenal ruskih tajnih službi uključuje i manje poznate, ali jednako smrtonosne tvari. Ruski biznismen Aleksandar Perepilični, koji je švicarskim istražiteljima pomagao u slučaju pranja novca, srušio se i umro tijekom trčanja u blizini svoje kuće u Engleskoj 2012. godine. Iako je policija isprva smrt proglasila prirodnom, kasniji testovi otkrili su u njegovom želucu tragove gelsemijuma, rijetke i iznimno otrovne biljke poznate kao "trava slomljenog srca", koja se smatra omiljenim oružjem ruskih i kineskih plaćenih ubojica.
Povijest ruskih trovanja puna je i primjera zapanjujuće nesposobnosti. Atentatori na Litvinenka ostavili su radioaktivni trag koji je policiji omogućio da rekonstruira svaki njihov korak. Ubojice Skripalja snimljene su na desecima nadzornih kamera. U slučaju Navaljnog, priča je dobila gotovo nadrealan obrat kada je sam oporbenjak, predstavljajući se kao visoki dužnosnik Vijeća sigurnosti, telefonski nazvao jednog od svojih atentatora i naveo ga da prizna sve detalje operacije, uključujući i kako su nanijeli Novičok na njegovo donje rublje. Ovaj razgovor razotkrio je ne samo metodu, već i zapanjujuću razinu birokratske nesposobnosti unutar sustava, što je Navaljni sažeo u izjavi: "Putin će u povijest ući kao trovač gaća".
