Sedamnaest godina nakon što su pripadnici bolivijske specijalne policije upali u luksuzni hotel u gradu Santa Cruzu i ubili trojicu muškaraca, među kojima je bio i bivši pukovnik Hrvatske vojske Eduardo Rózsa-Flores, jedan od najmisterioznijih slučajeva iz novije povijesti Bolivije dobiva novi nastavak. Bolivijsko državno odvjetništvo pokrenulo je preliminarnu istragu protiv bivšeg predsjednika Eva Moralesa i njegova nekadašnjeg potpredsjednika Álvara Garcíje Linere zbog sumnje na povezanost s ubojstvima, mučenjem i nezakonitim pritvaranjem tijekom policijske operacije 2009. godine.
Vršitelj dužnosti glavnog državnog odvjetnika José Armando Urioste potvrdio je u ponedjeljak, 12. listopada, da su istražitelji počeli prikupljati dokaze protiv Moralesa i Garcíje Linere. Postupak je otvoren nakon prijave dvoje političara, Tomase Yarhui i Rodriga Antonija, koji traže rasvjetljavanje odgovornosti za policijsku akciju u kojoj su ubijena trojica europskih državljana, a dvojica preživjelih poslije su tvrdila da su bila mučena. Riječ je zasad o preliminarnoj istrazi, a ne o sudski utvrđenoj krivnji bivšeg bolivijskog vodstva. Najvažniji detalj za istražitelje mogao bi biti Moralesov istup iz travnja 2009. godine. U vrijeme policijske akcije bolivijski predsjednik boravio je u službenom posjetu Venezueli, odakle je novinarima izjavio da je osobno naredio uhićenje skupine stranaca koje je nazvao plaćenicima. Njegova administracija tvrdila je da su pripremali atentat na njega i potpredsjednika te da su povezani s bogatim i politički utjecajnim protivnicima vlasti u Santa Cruzu. Sada se ponovno postavlja pitanje koliko je Morales znao o pripremi operacije, tko je donio odluku o njezinu provođenju i jesu li policajci imali nalog za uhićenje ili za nešto mnogo ozbiljnije.
Sve se dogodilo u ranim jutarnjim satima 16. travnja 2009. godine. Pripadnici bolivijskih specijalnih snaga upali su u hotel Las Américas u središtu Santa Cruza, gospodarski najvažnijeg grada na istoku zemlje. U operaciji su ubijeni Eduardo Rózsa-Flores, 49-godišnji bivši hrvatski časnik, irski državljanin Michael Dwyer i Árpád Magyarosi, državljanin Mađarske i Rumunjske. Dvojica muškaraca preživjela su raciju: Mario Tadić, koji je imao hrvatsko i bolivijsko državljanstvo, te Mađar Előd Tóásó. Obojica su uhićena i odvedena na ispitivanje. Vlasti su vrlo brzo objavile da je policija razbila međunarodnu terorističku skupinu koja je pripremala atentat na predsjednika Moralesa. Prema službenoj verziji, Rózsa-Flores bio je vođa organizacije povezane sa separatističkim krugovima Santa Cruza, u kojem se nalazilo snažno uporište protivnika Moralesove vlasti. Policija je tvrdila da su osumnjičeni posjedovali oružje i eksploziv te da su planirali nasilne akcije protiv najviših državnih dužnosnika. Međutim, gotovo od prvog dana pojavile su se ozbiljne sumnje u takvo objašnjenje.
Obitelji ubijenih tvrdile su da su njihovi najbliži zapravo pogubljeni, a ne stradali u oružanom obračunu. Posebno su osporavale tvrdnju da su sva trojica pružala otpor. Pojavile su se sumnje da su neki od muškaraca ubijeni dok su spavali ili u okolnostima u kojima nisu predstavljali neposrednu prijetnju policajcima. Preživjeli Tadić i Tóásó tvrdili su da su nakon uhićenja bili izloženi zlostavljanju i mučenju. Službena verzija bolivijskih vlasti i iskazi preživjelih tako su od samog početka nudili dvije bitno različite slike događaja.
Tko je bio Eduardo Rózsa-Flores?
Rođen je 1960. u Santa Cruzu, u obitelji mađarskog oca židovskog podrijetla i bolivijske majke. Zbog političkih prilika obitelj je živjela u više zemalja, a Eduardo se školovao i u Mađarskoj. Govorio je nekoliko jezika, zanimao se za politiku, novinarstvo i književnost, a tijekom života okušao se i kao pisac i glumac. Bio je čovjek izrazito neobične biografije, s političkim i nacionalnim identitetima koji su se mijenjali tijekom njegova života. U Hrvatsku je stigao u lipnju 1991. godine, u trenutku kada se zemlja pripremala za rat. Radio je kao novinar i izvještavao za španjolski list La Vanguardia i BBC, ali ubrzo je odlučio napustiti reportersku ulogu i aktivno se uključiti u obranu Hrvatske. U rujnu iste godine priključio se hrvatskim snagama u Osijeku, gdje je organizirao Prvi internacionalni vod, postrojbu sastavljenu uglavnom od stranih dragovoljaca koji su došli pomoći Hrvatskoj u ratu. Sudjelovao je u obrani Osijeka i Laslova, jednog od mjesta koja su se u jesen 1991. našla pod snažnim napadima JNA i srpskih snaga.
Tijekom Domovinskog rata tri je puta ranjen, stekao je čin pukovnika Hrvatske vojske i dobio hrvatsko državljanstvo. Iz vojske je demobiliziran 31. srpnja 1994. godine. U ratnim krugovima bio je poznat kao Chico, nadimak koji će kasnije postati naslov filma inspiriranog njegovim životom. U filmu redateljice Ibolye Fekete iz 2001. sam je tumačio glavnu ulogu, čovjeka čija ga neobična sudbina vodi od Južne Amerike preko Europe do hrvatskog ratišta.
No njegova ratna biografija nije bila bez kontroverzi. Hrvatski mediji, među njima i Nacional, godinama su pisali o sumnjama povezanima sa smrću dvojice stranih novinara tijekom rata, Švicarca Christiana Würtenberga, koji se priključio njegovoj postrojbi, i britanskog fotografa Paula Jenksa. Rózsa-Flores odlučno je odbacivao odgovornost za njihovu smrt. Njegova povezanost s tim slučajevima nije dokazana pravomoćnom presudom, ali su te epizode ostale dio kontroverzne ratne prošlosti čovjeka koji će godinama kasnije ponovno dospjeti na naslovnice svjetskih medija.
Povratak u Boliviju i optužbe za terorizam
Godine 2008. Rózsa-Flores odlučio se vratiti u rodni Santa Cruz, grad koji je tada bio središte političkog otpora predsjedniku Moralesu. Bolivija je prolazila kroz duboku političku krizu. Morales, prvi predsjednik zemlje autohtonog podrijetla, provodio je reforme i nastojao ojačati središnju vlast, dok su bogate istočne pokrajine, predvođene Santa Cruzom, tražile veću autonomiju. Sukob je povremeno prerastao u nasilje, a u radikalnijim krugovima pojavile su se i ideje o odcjepljenju od ostatka zemlje. Rózsa-Flores nije skrivao da je spreman ponovno uzeti oružje. U intervjuu snimljenom prije njegova povratka u Boliviju govorio je o mogućnosti organiziranja oružane obrane Santa Cruza u slučaju sukoba s državnim snagama. Tvrdio je da ne priprema atentat na Moralesa, nego želi zaštititi stanovništvo od moguće represije središnje vlasti. Njegovo vojno iskustvo stečeno u Hrvatskoj činilo ga je zanimljivom osobom za političke krugove koji su razmišljali o oružanom otporu.
Moralesova administracija imala je sasvim drukčije tumačenje njegovih aktivnosti. Vlasti su tvrdile da se bivši pukovnik HV-a vratio u Boliviju kako bi organizirao terorističku mrežu, uz financijsku potporu dijela bogate poslovne elite Santa Cruza. Prema toj verziji, cilj nije bila obrana autonomije, nego destabilizacija države i priprema atentata na predsjednika. Rózsa-Flores i njegovi suradnici tako su postali središnji likovi jedne od najvećih sigurnosnih i političkih afera Moralesove vladavine.
Nakon krvave policijske operacije obitelji ubijenih i dvojica preživjelih godinama su pokušavali osporiti službenu verziju događaja. Postupak su iznijeli i pred Međuameričku komisiju za ljudska prava, koja se bavila navodnim nezakonitim ubojstvima, zlostavljanjem i drugim povredama prava. Prema izvještaju agencije AFP, koji prenosi Guardian, Komisija je 2021. zaključila da su bolivijske vlasti u slučaju prekršile ljudska prava.
Tijekom kolovoza 2026. u Boliviji je ponovno otvoreno pitanje odgovornosti za akciju u hotelu Las Américas. U prijavi koju su podnijele osobe povezane sa slučajem spominjalo se više od 150 nekadašnjih dužnosnika i pripadnika sigurnosnih struktura, uz sumnje na niz kaznenih djela. Bolivijsko državno pravobraniteljstvo tada je podržalo zahtjeve da se ispita jesu li u operaciji počinjena kaznena djela koja bi mogla predstavljati državni terorizam. U rujnu je tužiteljstvo u Santa Cruzu prihvatilo prijavu na razmatranje, a sada je istraga dobila dodatnu težinu službenim uključivanjem bivšeg predsjednika i potpredsjednika. Morales se pritom nalazi u iznimno složenoj političkoj i pravnoj situaciji. Bivši predsjednik, koji je Bolivijom vladao od 2006. do 2019., suočen je s još dvama nalozima za uhićenje. Jedan se odnosi na njegovu navodnu povezanost s masovnim prosvjedima koji su ove godine tjednima paralizirali državu, a drugi na optužbe povezane s navodnim seksualnim iskorištavanjem maloljetnice i trgovinom ljudima. Morales odbacuje optužbe, a njegov točan položaj nije javno potvrđen. Ni on ni García Linera zasad se nisu očitovali o novoj istrazi ubojstava iz 2009. godine.
