Jedan od najdugovječnijih kaznenih postupaka u Hrvatskoj ponovno se našao pred zagrebačkim Županijskim sudom. Gotovo 27 godina nakon pucnjave ispred Star's Caffea kod Cibone, u kojoj je ubijen Mirko Rimac, danas ponovno počinje suđenje Krešimiru Gilji. No pravosuđu sada ozbiljno istječe vrijeme - zastara kaznenog progona trebala bi nastupiti već 9. listopada, odnosno za samo 38 dana.
Te večeri, 9. listopada 1999., Zagreb je bio na nogama. Očekivala se ključna utakmica kvalifikacija za Europsko prvenstvo između Hrvatske i tadašnje SR Jugoslavije. Mirko Rimac (33), Hrvat iz Kanade, doputovao je u domovinu upravo zbog utakmice. Ostavio je suprugu i dvoje male djece kako bi s rođacima bodrio "vatrene". Noć prije utakmice društvo ga je odvelo u Star's Caffe kod Cibonina tornja, popularno okupljalište koje je u to vrijeme bilo epicentar zagrebačkog noćnog života.
Kafić, u vlasništvu sina tadašnjeg HDZ-ova zastupnika i ustavnog suca Vice Vukojevića, bio je krcat. Svjedoci su kasnije opisivali atmosferu kao mješavinu slavlja, napetosti i demonstracije moći. Umirovljeni general HVO-a Ivan Andabak, koji se također zatekao na mjestu događaja, na jednom od suđenja je procijenio da je "barem 80 posto" ljudi u lokalu bilo naoružano.
- U to sam uvjeren s obzirom na sastav tih ljudi jer su tamo uglavnom bili pripadnici tajnih službi, vojske i policije - svjedočio je Andabak.
U takvom okruženju, banalan incident bio je dovoljan da pokrene lavinu nasilja. Prema iskazima, sve je počelo naguravanjem i svađom oko prolivenog piva. Mirko Rimac, koji nije dobro govorio hrvatski, pokušao je smiriti situaciju. No, verbalni sukob brzo je eskalirao u fizički. Jedan od svjedoka, Mirkov rođak Ante Rimac, ispričao je kako je osoba s kojom se Mirko sukobio odbila pruženu ruku, nakon čega je drugi muškarac udario Mirka pivskom bocom po glavi. Izbila je opća tučnjava koja se iz unutrašnjosti kafića preselila na terasu i pločnik Savske ceste. A onda su odjeknuli pucnjevi. Mirko Rimac je pogođen i preminuo je od posljedica ranjavanja. U pucnjavi su ranjeni i Berigoj Vukojević, sin vlasnika kafića, te Iva Jurić, koja je u tom trenutku stajala na obližnjoj tramvajskoj stanici.
Nakon pucnjave, Krešimir Gilja, koji je od početka bio osumnjičen, nestao je bez traga. Policija je pokrenula opsežnu potragu, a tadašnji ministar unutarnjih poslova Ivan Penić javno ga je prozvao kao ubojicu. Gilja je bio u bijegu pune dvije godine. Onda je slučaj dobio bizaran zaokret. U travnju 2000. godine, u policiju se javio Giljin prijatelj Domagoj Novak. Priznao je da je on pucao te večeri i predao pištolj marke HS. Balističko vještačenje kasnije je potvrdilo da je upravo iz tog oružja ispaljen smrtonosni hitac u Mirka Rimca.
Novak je tvrdio da je u naguravanju s nepoznatim muškarcem pištolj opalio, nakon čega je ispalio još nekoliko hitaca prema podu. Unatoč priznanju i predaji oružja, ni tužiteljstvo ni sud nikada nisu ozbiljno uzeli u obzir njegovu priču. Smatrali su da Novak samo pokušava preuzeti krivnju kako bi zaštitio prijatelja. Protiv njega nikada nije pokrenut postupak, a kaznena prijava protiv njega i danas stoji u ladicama DORH-a.
Tek u studenom 2001., Gilja se, u pratnji odvjetnika, sam predao na porti Županijskog suda u Zagrebu. I on je donio pištolj, ali druge marke - "crvena zastava". U svojoj obrani ispričao je konfuznu priču o tučnjavi, otimanju za oružje i udarcima koje je primao.
- Počeo sam se s nekim otimati za pištolj, ne znam jesam li ga uspio i oteti... Čuo sam dva do tri hica, ja nisam pucao, a ne mogu se sjetiti jesam li na kraju ipak pucao - rekao je Gilja u istrazi. Svoj bijeg opravdao je strahom jer ga je ministar policije javno proglasio krivim, a jedna od žrtava bila je sin moćnog Vice Vukojevića.
Ono što je uslijedilo pretvorilo se u sudsku trakavicu. Spis je promijenio pet sudaca. Prva optužnica je čak odbačena, ali je Vrhovni sud tu odluku ukinuo. Godine 2009., deset godina nakon ubojstva, Županijski sud u Zagrebu konačno donosi presudu. Sudsko vijeće, ne vjerujući Novakovom priznanju, osudilo je Krešimira Gilju na jedinstvenu kaznu od sedam godina zatvora. Vrhovni sud je presudu potvrdio. Činilo se da je pravda, iako spora, ipak zadovoljena.
Međutim, Ustavni sud je dvije godine kasnije ukinuo cijeli postupak zbog bitne povrede prava na obranu. Naime, kada je Gilja otkazao punomoć svom odvjetniku Veljku Miljeviću, sudac Marin Mrčela, smatrajući to odugovlačenjem postupka, na istoj mu je raspravi postavio istog odvjetnika po službenoj dužnosti. Ta proceduralna pogreška vratila je cijeli slučaj na sam početak.
Od tada, Gilja i njegova obrana koriste sve raspoložive mehanizme kako bi odugovlačili postupak i dočekali zastaru. Tražila su se izuzeća sudaca, osporavali su se dokazi, a ročišta su se odgađala zbog raznih razloga. Vrijeme je postalo ključni saveznik optuženoga. Svjedoci su se sve teže sjećali detalja kobne noći. Berigoj Vukojević je na jednom od ponovljenih suđenja izjavio kako se više ne može sjetiti koliko je pucnjeva čuo. U postupku se pojavio i iskaz Igora Mikole, koji je u vrijeme pucnjave bio u kafiću s Lulzimom Krasniqijem. Mikola je tvrdio da mu je Krasniqi dan poslije rekao kako je pucao mladić koji je bio u njegovu društvu te da "žele namjestiti Kreši". Nije, međutim, riječ o izjavi koju je Krasniqi osobno dao pred sudom, nego o Mikolinu svjedočenju o njihovom navodnom razgovoru. Krasniqi je 2006. godine ubijen u Zagrebu.
U posljednjoj fazi ovog maratonskog procesa, Gilja je povukao najkontroverzniji potez. Njegova obrana dostavila je sudu nalaze s Klinike za psihijatriju u Banjoj Luci, u Republici Srpskoj, prema kojima je on raspravno nesposoban. U nalazu, koji potpisuje specijalistica sudske psihijatrije, piše da je Gilja "psihomotorno veoma uznemiren, dezorijentiran u vremenu", da pati od "sumanutog poremećaja" i "paranoične kliničke simptomatologije". Na temelju tog dokumenta, čija je autentičnost dovedena u pitanje zbog niza neobičnosti poput protokola označenog nulom i korištenja latinice na ćiriličnom memorandumu, suđenje je ponovno zaustavljeno.
Apsurd cijele situacije dosegnuo je vrhunac kada je Nacional otkrio da je isti taj Krešimir Gilja, navodno teško psihički bolestan i nesposoban pratiti suđenje, pod novom istragom policije i DORH-a zbog sumnje na iznudu. Istovremeno, vodi se i postupak zbog prijetnji koje je uputio glavnom uredniku Nacionala Berislavu Jeliniću.
- J.... ću ti mater, vidjet ćeš ti smeće jedno, fukaro jedna, prodao si se đubre jedno! - poručio mu je Gilja telefonom, nezadovoljan pisanjem o njegovim poslovnim pothvatima.
Ogorčenje obitelji Rimac s godinama je preraslo u duboko razočaranje i gađenje. Supruga Lori je još prije petnaestak godina pisala premijeru i ministrima, moleći za pravdu. Danas, sestra ubijenog Mirka, Sue Rimac, ne krije svoj prezir prema hrvatskom pravosudnom sustavu.
- Duboko je zabrinjavajuće saznanje da će izbjeći pravdi zbog zastare, što mu zapravo omogućuje da se ‘izvuče s ubojstvom‘. A ova tvrdnja da je zdravstveno nesposoban proziran je pokušaj da se nastavi odugovlačiti pravni proces. Kako je to dopušteno u demokratskom društvu? Sumnjam da će se nakon potpune zastare ‘čudesno‘ oporaviti. Pitala bih sudove ‘kako to da žrtva i obitelj snose kaznu, a počinitelj ostane nekažnjen‘? Ako vam je ovo pravosuđe, duboko suosjećam s dobrim ljudima koji žive u Hrvatskoj - poručila je u izjavi za medije.
