Wall Street se napio - famozna je izjava bivšeg američkog predsjednika Georgea Busha o uzrocima financijske krize koja je već uhvatila zamaha sredinom 2008. godine. Sama kriza počela je krajem ljeta 2007. godine, točnije 9. kolovoza, kad je francuski BNP Paribas objavio da se povlače iz nekoliko fondova upletenih u američko tržište financijskim derivatima, a posebno su ti fondovi ulagali u trgovinu hipotekarnim kreditima.
Svima je tada postalo jasno da deseci bilijuna dolara raznih derivata su imali znatno nižu vrijednost nego što se uopće mislilo. Međutim, trebalo je još godinu dana da banke počnu masovno propadati što je rezultiralo devastacijom svjetskog gospodarstva.
Dvije godine kasnije, slijedeći Bushevu analogiju, tadašnji guverner centralne engleske banke Mervyn King pojasnio je da središnje banke moraju zaustaviti točenje alkohola kad privatne banke malo previše popiju. Slikovito je objašnjavao da središnja banka mora zaustaviti privatne banke u njihovim pokušajima manipulacijom tržišta. U istom govoru je priznao da njegova banka to nije uradila.
U međuvremenu se pojavilo i znatno kontroverznije objašnjenje financijske krize. Britanski profesor David Nutt 2013. godine ispričao je u razgovoru za Sunday Telegraph da su svjetski bankari i njihove ovisnosti o kokainu zapravo dovele do najgore financijske krize od velike recesije kasnih dvadesetih godina prošlog stoljeća.
Nutt, tada profesor neuropsihofarmakologije, pojašnjavao je kako je kokain zapravo savršena droga za bankare zato što se uklapa u poslovnu kulturu gdje je bitno imati što više i postići što bolje rezultate.
"Bankari koriste kokain i to nas je i dovelo u ovaj nered zato što su postali previše samouvjereni i išli su za nepotrebnim rizicima", kazao je on.
Nekada je Nutt bio i glavni savjetnik britanskih vlasti za borbu s drogama, ali je neslavno otpušten nakon što je rekao da uzimanje ecstasyja nije ništa više opasno od jahanja konja.
Kokain, koliko god imao ili nemao utjecaja na financijsku krizu, najpopularnija je droga na Wall Streetu gdje bankari rade do kasno u noć za zahtjevne šefove i pod stalnim pritiskom visokih zahtjeva. Nakon radnog dana, kada bi se obični smrtnici iscrpljeno dovukli do kreveti i kolabirali, bankari su se okretali cjelonoćnim tulumima s, ponekad doslovnim, brdom kokaina.
Uzmimo samo za primjer notornog Jamesa Caynea, nekadašnjeg šefa banke Bear Stearns koja je propala na samom početku financijske krize, a kasnije ga je ugledni Time imenovao jednim od 25 ljudi odgovornih za financijsku krizu. Charlie Gasparino prepričava događaj kad je Cayne pozvao bliskog prijatelja Phila Cohena da dođe u njegov ured na 48. katu s prekrasnim pogledom na Manhattan da bi raspravljali o poslu.
Nakon nekoliko minuta razgovora, Cayne je otvorio ladicu i izvukao plavu bocu Bromo-Seltzera, praškastog lijeka za želučane tegobe, i pitao Cohena što misli da je bočici zapremine oko tri decilitra.
"Bromo Seltzer?", upitao je Cohen.
"Ne. Bočica je puna kokaina", uz smiješak je objasnio Cayne.
Kasnije će Cayne sve to negirati i tvrditi da u životu nije koristio kokain, a i sam Cohen je kasnije pričao da nije išao provjeravati što se stvarno nalazi u bočici.
Jordan Belfort, nekadašnji šef brokerske kuće Stratton Oakmont, toliko je kokaina koristio da je o njemu napravljen i film The Boiler Room. Na kokainskoj dijeti, kako to opisuje Business Insider, srušio je helikopter, svojim Mercedesom je uništio pet drugih vozila i potopio jednu jahtu. Cijelo vrijeme je prao novac u Švicarskoj.
Nisu samo bankari Wall Streeta bili opsjednuti kokainom, već su slični događaji zabilježeni i europskom središtu bankarstva, u Londonu.
"Nekad sam bio zadužena za zabavljanje klijenata, što će reći da sam klijente vodio na večere u nadi da ćemo se uspjeti dogovoriti oko posla. Bio sam mlad tada, a i klijenti nisu bili puno stariji. Alkohola je bilo u potocima, a kokain nam je pomagao. Vidite, stvar s kokainom je da možeš popiti nekoliko litara pive i nećeš osjećati ništa. Drogu smo nabavljali bez ikakvih problema. Imate čovjeka koji po cijeli dan vozi po gradu i kad trebate drogu, samo ga nazovete i on kaže gdje ćete se naći. Uđete u njegov automobil, on kaže da otvorite jednu kutiju i uzmete drogu, a ostavite novac. To su ozbiljni ljudi koji razumiju svoje klijente. Oni dolaze u dobrim autima, uvijek nose odijela, imaju vizitke", ispričao je za Guardian jedan bivši londonski bankar.