Ekonomix
532 prikaza

Dužnici u švicarcima: "Vikao sam, trolao, povlačio novac..."

Članovi udruge Franak prosvjedovali ispred HNB-a i tražili ostavku guvernera Vujčića
Tomislav Miletic (PIXSELL)
Banke, taj zloduh modernog doba, imaju samo dvije slabe točke. Depozite i reputaciju. Ne napadnete li jednu od njih, male su vam šanse. Evo dokaza...

Kredit u švicarcu nalik je na ružan san - svakog se trenutka nadate buđenju i izlasku iz more, ali ne. Banka vas svakog desetog u mjesecu uštipne i podsjeti da ste od nje uzeli manje od 500.000 kuna te da ste joj, nakon sedam godina plaćanja kredita, bez ijednoga kašnjenja, dužni oko 700.000... 

I ako nastavite uredno plaćati, bit ćete, sva je prilika, još dužniji. Kaže se - bolje užasan kraj nego užas bez kraja, a vas čeka baš to - užas bez kraja. 

Stan ne možete vratiti. Prethodno su vas, kako je tečaj franka rastao, nagrađivali stalnim dizanjem kamate, pa ste u vrijeme kad je švicarac bio na vrhuncu, dobili nagradnu kamatu od 7 posto, otprilike kao da ste okorjeli neplatiša a ne prvorazredni klijent. To je značilo da vam je rata s 2800 kuna skočila na 5000...

Onda dugo razmišljate o bankarima. Misli koje vam padaju na pamet nisu pristojne i ne treba ih izgovoriti. Prvo zaključujete da iza tih šaltera rade nevini ljudi, a nema kolektivne krivnje.

I oni su nečija djeca. Onda zaključite da su za to deranje krivi pohlepni članovi uprava. Profit koji gube na neurednim platišama kredita oni će namaknuti tako što će naplatiti urednima: ono za što na zapadu dobivate nagradu kod nas je kažnjivo.

Bankari su, otkad je zemlja krenula u sunovrat, počeli živjeti kao bubrezi u loju - bonusi su im svake godine krize eksponencijalno rasli. Ali - kako da ih mrziš? 

To su sivi ljudi, u sivim odijelima, koji na kraju godine uzimaju Excell tablice i rade bilance. U tim bilancama oni moraju ostvarivati dobit. Sve veću i veću. Vlasnici banaka nisu sestre milosrdnice. 

I nema ti vajde od mržnje. A onda dođe Lalovčev zakon o konverziji, svanuće sunca, Abraham Lincoln, ukidanje robovlasništva. Sve sam odmah potpisao - i novu kamatu od 7,39 posto, i izračunatu preplatu, i novi aneks.

Prestravljen od mogućnosti poništenja, na sve sam odmah pristao - bila je to kapitulacija dostojna muzeja bezuvjetne predaje... Očekivao sam brzi poziv - ali - banka se opet pravila luda. Događa se ono najgore. Ogluha!

“...Sve će biti po zakonu”. “Masa je slučajeva, radimo”, “Strpite se” i tako dalje. Sa svih strana čujete uznemirujuće glasine - konverzija pada, Ustavni će sud to sigurno srušiti, novu će vladu voditi bankari...

Vi ste rob, gledate slobodu, na dohvat vam je ruke, ali nedostižna. I što vam onda preostaje? Ništa drugo nego da primijenite strategiju “klin se klinom izbija”. Moraš i ti posegnuti za “bezobrazlukom s kravatom”.

Borba klijenta i banke je sukob Davida i Golijata, ali nije uvijek osuđena na neuspjeh. Morate znati nekoliko slabih točaka svake banke. Prva je reputacija. Druga su depoziti.

Ja sam odlučio udariti i na jedno i na drugo. Najprije sam pisao dopise, i upozoravao banku na potrebu hitne konverzije.

Pisao sam dopis za dopisom i upozoravao da ću sve razglasiti na Facebooku. Bankar zadužen za moj slučaj ažurno mi je i pristojno odgovarao u najkraćem roku, ali konverzije nije bilo.

Onda sam odlučio trolati Facebook reklame banke. Kad god bi oni reklamirali brzinu i pouzdanost nekog novog proizvoda, ja bih napisao nešto tipa - “A kako stojite s konverzijom!?” 

Na Facebooku sam kompulzivno objavljivao statuse vezane za franak. Pretpostavljam da sam neke prijatelje izbezumio. No imalo je smisla.

Kad sam vidio da banka unatoč dopisnom presingu i dalje ne provodi konverziju, otišao sam jednog petka i realizirao svoju prvu “prijetnju”.

Banci sam, naime, najprije najavio dizanje deviznog depozita, pa ako ni tad ne bude konverzije, ukidanje kunskog, pa potom ukidanje tekućeg računa - jer, uz kamatu od 7,39 posto, svejedno mi je jesam li klijent banke, veća kamata ne ide. 

A njima nije svejedno. Ako će se tako lako riješiti klijenta koji nikad nije kasnio - neka im bude, mislio sam. I ponavljao da ću o postupku banke preko društvenih mreža obavijestiti javnost. Vrlo brzo sam, nakon toga, dobio poziv na potpisivanje aneksa.

Konvertirao sam kredit. Više nema nazad. Abraham Lincoln, sunce slobode, ban Mažuranić, ukidanje kmetstva, ekstaza potrošnje: sve me to čeka! Moj otac, šef računovodstva u socijalizmu, učio me - sine, kredit je uvijek dobar. Ja danas, kao i 200.000 ljudi, znam - kredit je uvijek loš. Nikad više!

(Boris Rašeta)

Da imam kosu, počupao bih je od muke!

U svako doba dana točno znam, i tako već godinama, koliko mi je još kredita ostalo za otplatiti, koliko sam do sada otplatio, kolika je kamata... 

U stotinama razgovora sa supatnicima koji su također uzeli stambene kredite u švicarskim francima u nekoliko sekundi izrecitirao bih podatke - 2007. digao sam 70.000 eura (u francima 112.000) na 22 godine. Početna rata bila je 2980 kuna, a jedno vrijeme iznosila je 5600. 

Ne treba niti govoriti kako me je pri skoku franka na više od 7,7 kuna, u siječnju 2015., oblio hladan znoj. 

Potez bivše vlade sa zamrzavanjem tečaja na 6,39 kuna za franak na godinu dana dočekao sam s ogromnim olakšanjem.

Najave pregovora s bankama da se nađe prihvatljivo rješenje za banke, dužnike i državu shvatio sam kao populističku mjeru u sklopu nadolazećih parlamentarnih izbora. 

Zahvaljujući stalnim pritiscima Udruge Franak, a vjerojatno i istražujući raspoloženje birača, ministar financija Boris Lalovac (koji i sam ima kredit u francima) konačno je presjekao i Sabor je izglasao Zakon o konverziji.

No učinio je bitan propust i nije odredio rok u kojem se konverzija mora provesti. Banke su krenule s ustavnim tužbama, a ja sam svaki dan gledao sve vijesti, surfao internetom i s prijateljima, pravim i virtualnim, razmatrao sve glasine, teorije i djeliće informacija o postupcima konverzije.

Kad je Ustavni sud objavio da nema suspenzije zakona o švicarskom franku, mislio sam da se igra živaca polako bliži kraju. Kako sam bio u zabludi! U zakonskom roku pristao sam na konverziju.

Pristanak sam banci poslao preporučeno, s povratnicom. Potom sam banku i mailom obavijestio da pristajem na konverziju te poslao i prijedlog kako to riješiti na obostrano zadovoljstvo.

I ništa. Mislio sam, dolaze božićni blagdani, pa Nova godina... I onda sam krenuo s provjeravanjem u kojoj je fazi moj predmet te sam banci 11. siječnja poslao dopis u kojem sam ih upozorio da očekujem da u što skorijem roku potpišem aneks ugovora, a svakako prije 26. siječnja jer bi mi odmrzavanjem tečaja mjesečni aniutet skočio za više od 500 kuna. 

Banka je odgovorila šprancom kako je već sredinom prosinca počela proces konverzije, odnosno potpisivanje Dodataka ugovora sa svojim klijentima, a temeljem zakonski određenih prioriteta.

S tim da će me po obradi zahtjeva telefonski kontaktirati. Nezadovoljan odgovorom nazvao sam ih izravno na telefon koji su naveli za klijente koji namjeravaju konvertirati franak. 

Gospođa koja se javila bila je ljubazna, no odgovarala je po špranci koju su joj dali, pa sam imao osjećaj kao da razgovaram s automatom.

Laknulo mi je kad je banka objavila da će do daljnjega zamrznuti tečaj švicarca na 6,39 kuna. Ovaj ponedjeljak sam otišao u banku i ponovno pitao gdje je zapelo s konverzijom. 

Službenik mi je rekao da prvo rješavaju one koji imaju preplaćene kredite i da su riješili 99 posto takvih slučajeva, da zatim dolaze na red drugi klijenti, a na kraju oni koji imaju kredite u POS-ovim stanovima. 

Kako iz razmjene podataka s ljudima koji se nalaze u istoj situaciji, na Facebooku, znam da to nije tako, rekao sam mu, jako se trudeći da ne psujem i ne budem vulgaran, sljedeće:

- To što govorite nije istina. I vrijeđa me ovakvo postupanje banke prema meni. Ponudio sam vam suvislo rješenje prije mjesec dana na obostrano zadovoljstvo. I ništa. Prestar sam da bih tolerirao ovakvo ponašanje prema meni i na kraju ću biti prinuđen zatvoriti račun kod vas i prijeći u drugu banku, koja će se pristojnije ponašati. 

Čovjek nije imao što odgovoriti na to. Moja sadašnja banka nudi mi novu kamatu od 6,48 posto za kredit u eurima. Smiješno, jer istodobno za kunski kredit nudi kredite s kamatom već od 5,11 posto. Naravno da ne pristaju da se kredit u francima odmah “prebaci” u kunski o njihovu trošku. 

Tvrde da to nije po zakonu te da, ako hoću kunski s manjom kamatom, moram proći svu proceduru s papirologijom i platiti troškove obrade kredita od 1800 kuna. 

Izdržat ću još neko vrijeme dok ne potpišem Dodatak ugovoru i ne prebacim kredite u eure. Onda planiram uzeti kunski kedit s fiksnom kamatom, po svemu sudeći u drugoj banci, i nadam se, malo lakše gledati u budućnost.

(Vilim Cvok)

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.