Pred hrvatskim se proizvođačima vojne opreme otvora nova mogućnost, a to je korištenje dijela bespovratnih sredstava iz Europskih strukturnih i investicijskih fondova (ESI) od 2014. do 2020. godine, ukupno vrijednih 305 milijuna eura.
Za sudjelovanje u razdiobi tih sredstava u nadležnosti Ministarstva gospodarstva uspostavljeni su i uvjeti koje proizvođači vojne opreme moraju ispuniti - potpora je namijenjena isključivo financiranju razvojnih i istraživačkih projekata razvoja novih proizvoda i usluga koji obavezno moraju imati dvojnu, civilno- vojnu namjenu.
O novim mogućnostima smo porazgovarali s Goranom Basarcem, voditeljem službe za strateško planiranje i pripremu Operativnog programa u Ministarstvu gospodarstva.
Taj diplomirani ekonomist, koji je znanje o naoružanju ponio od kuće - sin je pokojnoga generala Ivana Basarca, nekadašnjeg načelnika Uprave rodova Hrvatske kopnene vojske.
Kad počinju natječaji za ESI i kolika je maksimalna potpora?
Prva dva natječaja teška po 100 milijuna eura vjerojatno počinju već u prvom kvartalu 2016., dok se još jedan natječaj, vrijednosti 105 milijuna eura, planira raspisati u 2017. Intenzitet potpora kreće se u rasponu od 25.000 pa do 7,5 milijuna eura. Potpore za velika poduzeća idu čak i do 65 posto financiranja, a za mala poduzeća do 80 posto za istraživačke projekte. Europski smo lider u usmjeravanju potencijalnog financiranja obrambene industrije iz instrumenata kohezione politike. U prijašnjem financijskom razdoblju obrambenu industriju nije bilo moguće financirati iz ESI fondova, a ova mogućnost se otvorila tek nakon što smo EK dokazali da na tom području imamo kapaciteta, ne samo tvrtke koje djeluju u obrambeno-sigurnosnom sektoru, nego i podršku znanstvenih instituta s naših fakulteta. Uspostavili smo Klaster konkurentnosti obrambene industrije koji ima 45 članica, većinom iz industrijskog sektora, s priključenim istraživačkim organizacijama na čelu s Institutom ‘Ruđer Bošković’, lokalnom i regionalnom samoupravom, HGK, HUP-om...
Koji su najznačajniji rezultati djelovanja Klastera?
Klaster konkurentosti potaknuo je javljanje na natječaj EDA (European Defence Agency). Dok se 2014. na taj natječaj nije javila ni jedna tvrtka iz RH, nakon što smo lani organizirali radionicu na natječaj se javilo devet tvrtki. U finalnom izboru EDA je od 150 prijavljenih projekata s razine EU odabrala svega šest projekata koje će financirati u daljnjoj pripremi, od čega čak dva projekta dolaze iz RH - jedan, tvrtke Infigo, iz domene je kibernetičke sigurnosti, a drugi, sa zagrebačkog Fakulteta strojarstva i brodogradnje, razvoj je novih materijala za tvrtku Šestan-Busch. Još neki naši proizvođači dobili su pismo potpore od EDA da nastave s radom. Primjerice, projekt označavanja vojnih odora Infraredesign tehnologijom koju razvija profesor Vilko Žiljak. Ta je tehnologija naročito zanimljiva onim zemljama Latinske Amerike koje se bore s narkokartelima i imaju problem identifikacije jer kriminalci nabavljaju policijske odore kako bi ih zavarali. No kad odora na sebi ima infracrvenu oznaku vidljivu IC naočalama, možete lako razlikovati tko je policajac, a tko kriminalac.
RH napokon kreće u ozbiljniji razvoj programa razminiranja, o čemu se priča još od rata?
Hrvatske tvrtke imaju jako dobar protuminski program, a to je i sama EK potvrdila. Bespovratna sredstva koja će im biti namijenjena ubrzat će daljnji razvoj. Recimo, Dok-ingu za razvoj prototipa stroja za razminiranje treba gotovo četiri milijuna eura, a to je trenutačno možda najveće prototipno-razvojno ulaganje od svih sektora. Tu ima strašno zanimljivih i inovativnih projekata. Primjerice, HCR CTRO razvija projekt treniranja pčela da se zaustave na plastičnim odskočnim minama koje detektor ne može pronaći. Takve mine se koriste i za obranu kokainskih polja u Južnoj Americi. Iz zraka se ta polja ne vide sve dok se ne pojavi istrenirani roj pčela, zaustavi se na minama i tako ocrta kokainsko polje. Na razini EU proizvođači obuće rade na projektu pametne čizme koja u sebi ima magnetnu kapislu za otkrivanje mine, a to je prilika da se naše tvrtke poput Borova, Jelena i Inkopa probaju uključiti u utrku. Projekt takve čizme već se testira u nekoliko zemalja i sad traje utrka tko će prvi doći do finalnog rješenja.
Znači li uvjet o dvojnoj, vojno-civilnoj namjeni da se na natječaju ne mogu natjecati neki već etablirani proizvođači koji proizvode isključivo oružje, recimo HS Produkt?
Oni se mogu prijaviti, ali bitno je da je je njihov projekt u osnovi istraživačko-razvojni te da konačan proizvod ili usluga ima neku civilnu primjenu. Kad ste već spomenuli HS Produkt, oni tim novcem neće moći razvijati novi pištolj ili pušku, ali mogu ako žele razvijati nove materijale za nešto što se može primijeniti u civilnom sektoru, primjerice za drške bicikla i premaze određenih površina u proizvodnji gotovih metalnih proizvoda. Posredno to mogu koristiti i za svoje kapacitete, ali ići i u nove smjerove. Ili pak kaciga Šestan-Busch koja može ići i na civilno tržište, za policiju, vatrogasce ili pak bicikliste, a time će tvrtka posredno financirati i svoju vojnu komponentu. Poanta je u diversifikaciji proizvodnje, usmjeravanju u nešto novo i inovativno. Jako malo naših tvrtki ulaže u razvoj, uglavnom se stremi plasmanu uvijek istih proizvoda za koja je jako teško naći emitivna tržišta. Svjetska banka je u svojoj analizi skenirala 3407 hrvatskih proizvoda koje je Hrvatska izvozila u 2012., po kojem samo četiri od tih proizvoda imaju potencijal rasta gledajući rastuća emitivna tržišta, kretanja na svjetskim tržištima i njihove buduće potražnje. Jedan od ta četiri proizvoda su upravo pištolji i revolveri HS Produkta.
