Telegrafski se može referirati ovako: HDZ se javno zauzima za čvrst tečaj kune (isto kao i dosad); za održavanje postojećeg broja županija (isto kao i dosad), slične mreže općina i gradova (sramežljivo su obećali smanjivanje njihova broja, ali bez jasnih kriterija) te gotovo istog arhipelaga javnih ustanova.
HDZ očito pod svaku cijenu želi zadržati i članarine za Hrvatsku gospodarsku komoru (jednu od ustanova u koju se, na visoke plaće, o trošku poduzetnika, smještaju otpisani stranački kadrovi).
U HGK je, recimo, SDP zbrinuo Davorka Vidovića, a Karamarko bi, vjerojatno, to isto učinio s onima koji mu neće trebati - pobijedi li na izborima. No nije takva samo Komora - tu su i javna poduzeća, agencije, zavodi, televizija, instituti i slične ustanove koje majstorski pridonose trošenju javnog novca i povećanju deficita, ali malo što rade u obratnom smjeru.
Najgore je to što HDZ ne nudi novu etiku, rada i poduzetništva, nego daje naslutiti da će najvažnije komparativne prednosti na tržištu i dalje biti muljanje, snalaženje i stranačka iskaznica.
Određene promjene pretrpio bi Zakon o radu, u smjeru zapošljavanja dijela mladih umirovljenika (to je novost). HDZ bi smanjio dio poreza, a javnu bi upravu učinio učinkovitijom, tako što bi neke kadrove rotirali, neke doškolovali, a neke uputili na nova radna mjesta.
To je obećanje tipa “časna pionirska”, jer ga možemo uzeti ozbiljno samo ako povjerujemo da je sadašnji vrh HDZ-a napučen ljudima s japanskim ili njemačkim poimanjem radne i svake druge etike.
Ovo je obećanje izravno štetno jer je naša administracija, kako u središnjoj tako i u lokalnoj državi, ne samo neučinkovita, potkupljiva i alergična na povećanje učinkovitosti nego je i osjetno prekobrojna.
Prema procjenama koje su na početku mandata ove vlade iznijeli Slavko Linić i Radimir Čačić, Hrvatska ima i do 70 tisuća prekobrojnih administrativaca.
Kako su kukurikavci zapošljavali sve po redu kumove, drugove, i druge podobnike, sasvim je sigurno da je taj broj danas i veća. Da je naša zemlja privatno poduzeće, davno bi bankrotirala.
Ulazeći u Brodosplit, novi je privatni vlasnik tvrtke, Debeljak, bio zapanjen činjenicom da ima cijelu vojsku računovođa, ali samo tu i tamo pokojeg zavarivača i bravara.
Dva bravara možda mogu uspješno voditi državu, kao Tito i Krajačić, ali u brodogradilištu ih treba mnogo više...
HDZ bi nešto mijenjao poreznu politiku, dok su oko problema dužnika u francima krajnje nejasni - insajderi tvrde da u HDZ-u razmišljaju o socijalnom modelu (koji zagovaraju banke) i o konverziji svih kredita u euro (što je povoljnija opcija za dužnike), no čini se, iz rijetkih Karamarkovih izjava o toj temi, da je on skloniji socijalnom modelu, dakle, bankama...
No stranka još nije rekla za što je, što je samo po sebi znakovito. HDZ još nudi smanjenje defiicita i javnog duga, pomoć malim i srednjim poduzetnicima, te rast od četiri posto.
"Glavni ciljevi - smanjenje javnog duga na 60 posto i deficit od tri posto - općepoznate su stvari iz Mastriškog ugovora. Time su se nabacivali i na prošlim izborima. Ako je to stvarno njihov glavni cilj, onda je to razočaravajuće", rekao je za Tportal Ivan Lovrinović, i dodao da on tu ne vidi nikakvu novu ekonomsku politiku.
Damir Novotny u programu HDZ vidi samo opća mjesta bez konkretnih poteza.
Ovdje, ipak, valja dodati i jedno “ako”. Sve ovo, naime, vrijedi ako je HDZ izložio sve što doista kani činiti.
No moguće je da je okosnica njihova programa ipak zadržana u tajnosti jer neke ekonomske mjere - naročito monetarne - mogu djelovati samo ako su vezane uz efekt iznenađenja.
HDZ-ov ekonomski mentor Hans Werner Sinn, naime, nije zagovornik reformske “pincete” - on preferira sjekiru, a u bazi njegove ekonomske filozofije, sve je suprotno onome što je HDZ predstavio kao svoj ekonomski plan.
Dr Sinn, koji u njemačkoj uživa reputaciju “navjestitelja katastrofe”, nedavno je za Jutarnji list izjavio da će “Hrvatska trebati strukturne reforme, fiskalnu konsolidaciju i, naravno, investicije kako bi mogla napredovati.”
Sinn se zauzima za energičnu reformu tržišta rada, eliminaciju kolektivnih ugovora, zakonsko olakšanje otkaza i produljenje tjedne satnice bez povišenja plaće.
Tu je i smanjivanje pomoći onima koji su dugo na zavodu za nezaposlene. Možemo samo zamisliti kako bi Sinn kresao prava braniteljima i sličnim kategorijama.
U tom je smislu možda jasno ako Karamarko plan drži u blagajni sa sedam brava, naročito ako on sadrži i ciljanu devalvaciju valute.
No to ga ne preporučuje kao hrabrog reformatora. Čini se, naime, da je većina građana spremna za hrabre reforme jer se drukčije ne može. Tko ne vjeruje, nek pogleda Grčku.
