Vlada u ovom trenutku ne može podržati predloženi plan restrukturiranja, poručio je premijer Andrej Plenković na sjednici Vlade. Podsjetio je da bi prema ponudi koja je na stolu maksimalni trošak iznosio 10 milijardi i 800 milijuna kuna, dok bi u minimalnom iznosu restrukturiranje stajalo 7 milijardi i 500 milijuna kuna.
"Provođenjem ovakvom programa restrukturiranja dodatno bi od Vlade zahtijevalo izdašno financijsko izlaganje i veliko opterećenje za građane i potezne obvezne. Održivost predloženog koncepta restrukturiranja je upitna, zato to ne možemo podržati. Mi ostajemo otvoreni da tražimo dodatna rješenja za brodogradilišta u Puli i Rijeci", poručio je premijer.
Ministar gospodarstva Darko Horvat nakon odbijanja plana restrukturiranja za Uljanik grupu poručio je kako je ovo prva Vlada koja je realnosti pogledala u oči i pred premijera donijela vjerodostojne brojke, sviđalo se to nekom ili ne, od kojih se ne može niti se želi pobjeći.
"Stav je svih resora da je za proračun, ali i porezne obveznije pragmatičnije ne financirati ovakav model brodogradnje, ali to ne znači da Vlada okreće leđa Puli i Rijeci. I kroz stečajni postupak i prestanak ovakvog modela financiranja perspektiva u Puli i Rijeci postoji. U ovom trenutku jednostavno metodologiji bezuvjetnog financiranja jedne gospodarske grane reklo se: Dosta! Pojave li se neki novi modeli ili potencijalno strateško partnerstvo nakon povrata svih državnih jamstava i skidanja tereta obveza s proračuna mi ćemo sa svima koji budu zainteresirani sjesti za stol i razgovarati", poručio je Horvat.
U tom kontekstu, kad čitamo izjave Ljube Jurčića date Expressu, čini nam se da je čovjek doista precizno predvidio Vladine poteze.
"Zbog političkog i socijalnog pritiska mislim da će se brodogradnja polako gasiti. Kad gledamo iskustvo do sada, kad god bi došlo stani-pani, uvijek je bilo daj novac, pokrivaj gubitke i produži život. Prije se taj život produživao svake dvije godine, pa jednu godinu, pa šest mjeseci, a sada smo došli na tri mjeseca. Čini mi se i da u Vladi razmišljaju, ako je u Hrvatskoj bez posla ostalo 300.000 ljudi, što sad znači pet, šest tisuća radnih mjesta ili 8000 u 3. maju, to ćemo već nekako pregrmjeti, ponudit ćemo ljudima visoke otpremnine", kazao je.
Već tada on nije vidio aktere niti u brodogradnji niti u lokalnoj zajednici niti u Vladi, koji bi pokazivali znakove da su kadri napraviti ozbiljnu strategiju hrvatske brodogradnje.
"Zato sam skloniji smatrati da će to biti 'ugodno sahranjivanje' velike brodogradnje u naredne dvije ili tri godine. Privatnik to ne može izvući po europskim propisima. Mogao bi samo ako država i politika organizira snabdijevanje većeg dijela opreme iz domaćeg gospodarstva, pa da njima daje subvencije za istraživanje, razvoje, tehnološke inovacije da naprave što kvalitetniji proizvod koji se ugradi u brod i onda još daje onih službenih 10 posto potpora. Inače privatnik ne može funkcionirati."
Ispada da brodogradnja u Hrvatskoj nakon stoljeća slavnog postojanja mora propasti zato što politika danas nije u stanju osigurati stručno, pa i zakonito upravljanje sustavom, pa i isti takav menadžment.
"Prvenstveno stručno. Hrvatska je među 10 ili 15 zemalja u svijetu koje su u stanju graditi velike brodove. Ima tradiciju, iskustvo, hrvatski brodovi su vrlo dobro prihvaćeni u svijetu, to je najveći hrvatski brend. Ali nedostaje politička i organizacijska sposobnost da to Hrvatska uredi kao sektor. Pa ako je sektor dobar, onda privatnik ima dobar okvir. Inače privatnik može ovdje samo montirati ovdje. Pa ako radi jeftin brod, onda mora uvoziti i materijal i opremu i radnike. A onda se postavlja pitanje zašto subvencioniramo sve strano, a mogli bismo i opremu i materijal i radnike i kooperante imati domaće."
On zato smatra da nije problem dati 200 ili 500 milijuna eura iz državne blagajne u brodogradilišta, nego je pitanje daje li se taj novac samo za brodogradilišta ili za brodograđevni sustav.
"U drugom slučaju to je odlično, u prvom je samo bačeni novac."
"Nije dovoljno samo spasiti brodogradilišta. Da bi ona funkcionirala, morate imati cijeli sustav koji funkcionira. Na čelu tog sustava morate imati Brodarski institut, koji prati materijale, opremu, načine proizvodnje brodova, svjetsku strukturu brodova... Brod je složen proizvod koji se sastoji od 50 ili 100 tisuća proizvoda, daj Bože što više, i svaka država gleda da njihovu proizvodnju što više organizira u domaćem gospodarstvu, iz malog i srednjeg poduzetništva", objasnio je pravi problem.
Takvom organizacijom svojih ekonomija oko brodogradnje počeli su u svoje vrijeme i Japan, potom Južna Koreja, Kina, Europa i SAD još i puno ranije, odavno.
"Brod ne nastaje u brodogradilištu, njega se tamo samo montira, sklapa. Da biste vi razvijali i koordinirali elemente iz praktično cijelog gospodarstva koji su uključeni u to, vi morate imati sustav, instituciju različitih struka koje to prate. To je nekad bio Brodarski institut. A otkad on propada, propada i hrvatska brodogradnja", kazao je Jurčić.
Kad bi se već dogodilo to da hrvatske vlasti razviju takav sustav, sljedeći korak bio bi ugraditi u sustav europske brodogradnje. Europa je, objašnjava, posljednjih 15 godina pomaknula proizvodnju iz one jednostavnih brodova prema složenima, u prvom redu zato što su jednostavnijim, znači jeftinijim brodovima, ovladale J. Koreja i Kina.
"Tamo su energija i ljudski rad jeftiniji i vi im ne možete konkurirati. A oni ne mogu brzo usvojiti proizvodnju složenih brodova. Hrvatska prelazak s jednostavnijih na složenije brodove nije pratila iako je postala članicom EU-a. Proces tog prelaska, plus usvajanje što više domaće proizvodnje opreme, trajao bi dvije do četiri godine. Taj proces bi značio i financijsku konstrukciju, narudžbe za brodogradilišta kako bi mogla preživjeti to međurazdoblje. Ako se to ne dogodi, velika hrvatska brodogradnja nema dugoročnu perspektivu", opisao je nezahvalnu situaciju u kojoj se nalazi hrvatska brodogradnja.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
HOĆE LI ITKO ODGOVARATI ZA PRIVREDNU KATASTROFU KOJU JE ZADESILA HRVATSKU BRODOGRADNJU, MOŽDA INU I AGROKOR, KOJI JOŠ NI IZDALEKA NIJE GOTOV-RIJEŠEN, SLIJEDE TUŽBE.????????????????????
od momenta kada su nacionalizirana do danas, brodogradilišta nisu izgradila ni jedan jedini brod, a da država nije morala pokriti gubitke. brodogradilišta su poslove i ugovarali s uračunatim gubitkom. tako se desilo da je trogirsko brodogradilište koje je sovjetima za ... prikaži još!a luku murmansk izgradilo tri doka , na ime penala zbog kašnjenja isporuke, poklonilo prvi dok! na drugome nismo ništa zaradili, a na trećemu smo bar pokrili troškove utrošene boje i elektroda.