vo riješi, sve si riješio. Ne riješiš li ovo, ništa nisi riješio. Tim dvjema rečenicama počinjem sve razgovore nakon što su izbori opet postali tema, tj. narod raspravlja o potencijalnim premijerima.
Zamisli da imaš obitelj s mnogo članova. Ne odlučuje ni ćaća ni mater, nego su izbori. Ćaća kaže, vidi, smije se potrošiti koliko se zaradi, zapravo manje, nešto treba staviti sa strane. Mater kaže, ako izaberete mene, ja ću se zadužiti i imat ćete za more i iPhone. I izaberu mater.
Prođe neko vrijeme, ne mogu vratiti kredit. Ćaća opet kaže, ljudi, i sami vidite da ovo ne valja. Izgubit ćemo sve što imamo. Nećemo imati novca za liječenje, bolnice će nam izgledati kao deponije, krovovi škola rušit će se djeci na glavu. A mater kaže, mi moramo štititi naš način života. Prodat ćemo štalu i njivu, i još se malo zadužiti. Bit će za more i novi auto. I opet mama dobije izbore.
Iduće godine dio obitelji udruži se u sindikat te pred ćaću i mater dođu sa zahtjevima za povišicu, božićnicu, darove za djecu...
Radišni članovi obitelji vide kamo to vodi, da će ostati bez svega. Boli ih nepravda, ne žele rintati za lijenčine. Deset posto obitelji odseli se u Irsku, Njemačku, Kanadu... Neki od njih šalju nešto novca, neki i ne. Većina emigranata otvoreno govori da se nikad neće vratiti jer ne vidi perspektivu. Pa, što da mama nakon svega učini, nego da obeća da će još jače opteretiti članove obitelji koji stavljaju kruh na stol.
Gorko se šalim sa sugovornicima, vladarima uglavnom nezadovoljnima čak ako su upravo te birali, govoreći da su svaki izbori zapravo pitanje ubiranja love od poreznih obveznika i raspodjele tog novca. Kažem gorko, jer je većina bezobzirna prema najkorisnijim članovima društva - blagog pojma nema kako se stvara vrijednost - i ti su ljudi tek nezadovoljni veličinom kriške kolača koju im vladari stave na stol. U kritičnom trenutku rasprave, pitanju hoće li, nezadovoljni, glasati za iste kao i prije ili će na "skupštini dioničara" - a izbori su "skupština dioničara države", jedan birač, jedan glas - pokušati imenovati novog "direktora", većina slegne ramenima i kaže da im nema druge nego glasati za iste. Jer je pitanje bi li im novoizabrani "direktor" išta stavio na stol. Tj., taj novi bi ih možda tjerao da stvarno zarade dio kolača.
Savjet ne tražim niti bih ga dao, no uskoro će "skupština dioničara" Hrvatske. Hoću reći, kaže se - izbori, a zapravo je - investiranje.
