Ekonomix
2864 prikaza

"Neka najbogatiji prvo počnu plaćati porez"

Joseph Stiglitz na dodjeli počasnog doktorata
Ivo Cagalj (PIXSELL)
Ugledni Nobelovac oštro kritizira bogate kompanije i najbogatije ljude na svijetu

Joseph Stiglitz, dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju, ekonomski savjetnik Billu Clintonu i nekad glavni ekonomist Svjetske banke uputio je doista oštre kritike bogatima. U svojoj kolumni za CNN upozorio je na ogromne probleme koji bi mogli uništiti gospodarstvo kakvo danas postoji.

Ako većina građana misli da ne dobivaju dovoljan dio kolača od gospodarskog rasta, onda će se možda okrenuti protiv našeg ekonomskog i političkog sustava. Okrenuti se protiv onog dijela aparata kojeg krive za neuspjeh. Ako većina smatra da im globalizacija šteti, okrenut će se protiv globalizacije. Rezultati izbora u SAD-u i rezultati referenduma o britanskom članstvu u Europskoj uniji pokazuju da je pobuna već počela. Sve to je razumljivo. Prosječna primanja siromašnih 90% građana stagniraju već četvrt stoljeća. Prema rezultatima Nacionalnog centra za statistike u zdravstvu, prosječno očekivano trajanje života je palo prošle godine po prvi put u posljednja dva desetljeća.

Donald Trump | Author: REUTERS REUTERS

U posljednjih nekoliko godina, Oxfam prati rast globalne nejednakosti. 2014. godine je ta organizacija ilustrirala nejednakost fotografijom 85 najbogatijih ljudi koji su imali jednaku imovinu kao i polovica svjetskog stanovništva. Svake godine se taj bus smanjuje. Ove godine su otkrili da samo 8 muškaraca ima jednaku imovinu kao i 3,6 milijardi ljudi.

Poruka je dospjela i na odgovarajuće adrese. Ovih dana u Davosu, brojni sastanci će se ticati rastuće nejednakosti. Može li se nešto uraditi? Itekako može.

Odgovor je jednostavan: Plaćajte svoje poreze. To je prvi element korporativne odgovornosti. Nemojte prebacivati poreze na mjesta gdje su oni niži. Apple, pomalo s pravom, može osjećati kao da su nepravedno izdvojeni zbog neplaćanja poreza. Na kraju krajeva, bili su tek neznatno uspješniji od konkurencije.

Apple Store | Author: Daniel Reinhardt (DPA/PIXSELL) Daniel Reinhardt (DPA/PIXSELL)

Zatim, nemojte koristiti bankarske tajne i porezne oaze. Bilo da je riječ o Panami ili Kajmanskim otocima, bilo da je riječ o Irskoj ili Luksemburgu. Nemojte ohrabrivati države u kojima poslujete da se natječu u niskim porezima. U takvom natjecanju gubitnici su siromašni i obični građani diljem svijeta.

Sramotno je da se izabrani predsjednik jedne države naizgled hvali činjenicom da nije platio neke poreze gotovo dva desetljeća. Usput sugerira da pametni ljudi ne plaćaju poreze. Ili kad neka kompanija plati 0.005% poreza na zaradu, kao što je to Apple radio. Nema tu ništa pametno, to je nemoralno.

Samo Afrika gubi 14 milijardi dolara u poreznim prihodima zato što bogati koriste porezne oaze. Dovoljno je to novca za spašavanje života četiri milijun djece. Dovoljno je to novca za zapošljavanje dovoljno učitelja da svako dijete u Africi može ići u školu.

Epidemija žute groznice u Kongu | Author: Reuters/Pixsell Reuters/Pixsell

Druga ideja je jednako jednostavna: poštujte svoje radnike. Radnik koji radi puno radno vrijeme ne bi trebao živjeti u siromaštvu. U Škotskoj gotovo trećina kućanstava gdje jedna odrasla osoba radi su i dalje u siromaštvu.

U Americi, šefovi velikih kompanija zarađuju oko 300 puta više od radnika s medijanskom plaćom. To je daleko više nego u bilo kojoj drugoj državi ili u bilo koje drugo vrijeme. Najčešće, takvi ljudi imaju toliko prihode samo zato što mogu. Na taj način oni nanose štetu ne samo radnici već i dugoročnoj dobrobiti kompanije. Henry Ford je bio svjestan važnosti dobre plaće, ali čini se da su njegovi poučci zaboravljeni u međuvremenu.

Radnica u tvornici | Author: Thinkstock Thinkstock

Treća ideja jednako je jednostavna, ali i jednako radikalna. Uložite u budućnost kompanije; u vaše zaposlenike, u vaš tehnološki razvoj i u kapital. Bez takvih ulaganja, neće ni biti poslova u budućnosti, a nejednakost će samo rasti. Danas je takav stav gotovo nepojmljiv zato što se sve više zarade kompanije prosljeđuje dioničarima. U Velikoj Britaniji tijekom sedamdesetih godina 10% zarade odlazilo je dioničarima. Danas je ta brojka oko 70%.

Neke kompanije shvaćaju da je stvarni rast samo zajednički rast. Shvaćaju da je i njima u interesu da čitavo gospodarstvo raste. Međutim, u nekim zemljama gdje kompanije na sve načine pokušavaju uništiti konkurenciju i trebat će promijeniti pravila igre kako bi se osigurao rast dugoročnih ulaganja, brži rast i zajednički uspjeh čitavog društva.

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.