U Japanu se rad doslovno do smrti smatra dijelom nacionalne tradicije, tako da je japanski jezik jedini na svijetu koji za tu pojavu ima posebnu riječ – "karoshi". Samoubilački samoprijegor koji se stoljećima smatrao vrlinom, sada se pokazuje da je poprimio tolike razmjere da je čak i vlada desnog centra premijera Shinzōa Abea objavila upozoravajuću bijelu knjigu sa statističkim podacima o broju radnika koji umiru uslijed previše posla.
Agencija Kyodo priopćila je da je 23 posto japanskih tvrtki potvrdilo da njihovi radnici mjesečno skupe 80 i više prekovremenih sati. Riječ je o nekakvoj općenitoj granici koja je postavljena kako bi se otprilike odredio trenutak poslije kojega drastično raste opasnost od smrti uslijed previše posla. Kronična iscrpljenost, moždani i srčani udari uslijed stresa i niz drugih bolesti stoga u Japanu danas odnose tolike živote da je vlada odlučila djelovati.
Tijekom protekle porezne godine, koja u Japanu traje od 31. ožujka jedne do 31. ožujka naredne godine, uslijed prevelike količine posla samoubojstvo je diljem te zemlje počinilo ili pokušalo počiniti 93 ljudi. Tijekom iste godine, prema podacima japanske policije i vlade, zbog raznih drugih problema na poslu samoubojstvo je uspješno počinilo čak 2159 ljudi. Pritom se općenito smatra da taj broj, a riječ je isključivo o onim slučajevima kod kojih je istragom nedvojbeno utvrđeno da su posljedica problema na poslu, predstavlja samo vrh ledenog brijega stvarnog broja samoubojica u Japanu uslijed užasne preopterećenosti poslom.
Ovaj problem Japan je primijetio još u 1980-ima, ali sada po prvi put namjerava učiniti određene korake po tom pitanju. Pritom nije samo problem kod onih radnika koji naprosto žele biti zaposleni kao radnici s nepunim radnim vremenom kako bi izbjegli zakone koji govore o 40-satnom radnom tjednu i vrlo specifičnim slučajevima kad se mjesečno skupi do 80 ili 100 sati prekovremenih. A riječ je o sindromu koji se prepoznaje kao "radoholizam" u punom smislu te riječi, koji vremenom ubija čovjeka. Problem je i u tome što često sustav tvrtki kćeri dovodi do toga da radnici na dnu piramide, nekad i na višim razinama, bivaju prisiljeni da mjesečno skupe čak do monstruoznih 300 prekovremenih sati.
