Ekonomix
3888 prikaza

Projekt Herkul trebao je spasiti Todorića i Agrokor

Miroslav Mišković i Ivica Todorić
PIXSELL
Da su se trojica najjačih poslovnih ljudi na području bivše Jugoslavije uspjeli dogovoriti, sudbina Agrokora i Ivice Todoriča danas bi bila drukčija

Specijalni sud u Beogradu izreći će u utorak drugu prvostupanjsku presudu vlasniku "Delta holdinga" Miroslavu Miškoviću, njegovom sinu Marku, Milu Đuraškoviću i ostalim optuženima kojima se sudi zbog utaje poreza i malverzacija.

Biznismen Miroslav Mišković uhićen je u prosincu 2012. godine, a nakon šest mjeseci pritvora i rekordne jamčevine od 12 milijuna, pušten je da se brani sa slobode. Ova, druga po redu prvostupanjska presuda neće biti i konačna: obrana i tužiteljstvo imat će pravo žalbe, a konačnu odluku donijet će prizivni sud. 

Inače, sudbina Miroslava Miškovića dosta je slična onoj Ivice Todorića. Mišković osim toga nije skrivao da je ostao pomagati Todoriću kada su krenuli problemi s Agrokorom, uz Zorana Jankovića, bivšeg predsjednika uprave slovenskog Mercatora bili su najjači poslovni ljudi na području bivše Jugoslavije.

Miroslav Mišković | Author: Srdjan Ilic (PIXSELL) Srdjan Ilic (PIXSELL)
Upravo uz njih trojicu veže se jedan od najvećih poslovnih projekata na ovim prostorima, koji se na kraju nikada nije realizirao, ali da je plan uspio, Todorić, Mišković i Janković bili bi vlasnici najvećeg regionalnog trgovačkog lanca i pitanje je kakva bi bila sudbina Agrokora da se taj plan, kojeg su nazvali Herkul ostvario 2006. godine, kada su i pregovarali.

Evo kako je išla cijela priča.

Tri najjača poslovna čovjeka na tlu bivše Jugoslavije, vlasnik Agrokora Ivica Todorić, vlasnik Delta Holdinga Miroslav Mišković te tvorac i predsjednik uprave slovenskog Mercatora Zoran Janković, susreli su se 2006. godine u Beogradu. Zatvoreni sastanak faraona regionalnog biznisa odigrao se na vrhu Deltina nebodera. Sastanak je trajao šest sati. Obilovao je žustrim prepirkama, koje su često bile na samom rubu svađe.

Ipak, tri mušketira osmislila su konture upotrebljivog plana. Središte nove megakompanije, kakvu ovi prostori nisu nikad imali, a trebala se zvati Herkul, trebalo je biti u Beogradu, komercijala u Zagrebu, a financije u Ljubljani. Takva bi gigantska tvrtka - čije je ime bilo odgovarajuće robusno - pokrivala veliki prostor CEFTE, od Jadrana do Moldavije, i ne bi imala ozbiljnu konkurenciju. No plan je propao.

Rijetka zajednička fotografija oca i sina Todorić Agrokor Top News Todorić je propao zbog djece - gurnuli su tvrtku u provaliju

Mediji su dugo nagađali zašto, no Nedjeljnik je otkrio kako su slovenske aspiracije bile neprihvatljive Todoriću i Miškoviću. Zoran Janković je, naime, zahtijevao da Slovenija dobije polovicu vlasništva nad Herkulom, dok bi Todorić i Mišković imali po 25 posto. Todorić i Mišković su, pak, mislili da vlasništvo kompanije treba podijeliti na tri jednaka dijela.

Podsjećali su Zorana Jankovića da on nije vlasnik, poput njih dvojice, nego samo predstavnik slovenske države, ali Janković nije želio pristati na podjelu vlasništva po trećinama. Slovenska vlada uskoro je smijenila Jankovića, a on je priznao da je bio u krivu i da je kompanije trebalo spojiti prema modelu trećinskog vlasništva. Rođenje nove kompanije trebalo je biti naznačeno i posebnim kemijskim olovkama na kojima je bio ugraviran logotip HERKUL.

Direktor Mercatora ostavio je jednu takvu olovku članici uprave s nadom da će ugovor jednog dana biti potpisan... Taj dan, međutim, nikad nije došao. Analitičari misle da je na taj način prokockana možda i najveća šansa regionalne ekonomije od 1945. do danas. Herkul bi osvojio tržišta koja ni Mercator, ni Agrokor, ni Delta nisu mogli ni primirisati, poput - među ostalima - ruskog, što bi dalo nekoliko pozitivnih efekata.

Ante Todorić, otac tajkuna Ivice Todorića, suđenje 1973. Ekskluzivno Top News Todorići: I tata Ante je 1974. tvrdio da mu sude politički

Ovdašnje bi poljoprivrede, ali i gospodarstva u cjelini, dobile moćnu polugu, a formula "sve glave na kup" gotovo sigurno bi spriječila Todorićevu kataklizmu, koja je imala temelje isključivo u Todorićevu specifičnom stilu poslovanja. On se, naime, od 1990. godine pa do danas neprestano širio, ne želeći se nikad - bez obzira na moguće rizike - odreći ni jednog dijela svojega carstva. Kratka anamneza Agrokorove bolesti pokazuje nam sljedeće.

U trenutku kad je Agrokor kupovao Mercator, slovenski je trgovački lanac imao 1,4 milijarde eura duga. Ivica Todorić platio ga je 544 milijuna eura, mada je prije toga bio spreman dati i puno više, ali Slovenija nije dopustila prodaju. U međuvremenu su Slovenci shvatili da je Mercator prezadužen i neodrživ, pa su ga prodali nevoljenom Todoriću po znatno manjoj cijeni. Agrokor je u trenutku preuzimanja bio zadužen 3,5 milijardi eura, što znači da je Todorić preuzimanjem Mercatora dignuo dug kompanije na 5,4 milijarde eura.

To se pokazalo neodrživim. Poznavatelji prilika tvrde da su prijatelji iz poduzetničke galaksije upozoravali Todorića na neodrživost modela zaduživanja, no on je uvijek ponavljao da nema drugog izbora. 

"Ne samo moja djeca, moji unuci neće moći vratiti dug", govorio je Todorić. 

Zagreb: Vesna Todorić donijela suprugu Ivici osobne stvari u remetinečki zatvor Vesna Todorić Life Gazdina supruga: "40 godina bila sam sama s djecom"

Najveći problem Ivice Todorića je što nikad nije nadrastao imotske poslovne horizonte, dodaje drugi njegov poznanik: "On je, koliko god rastao, uvijek ostao nalik na lika iz ‘Prosjaka i sinova’, i to ga je koštalo..."

Usporedna analiza preustroja Delte Milorada Miškovića - koja je sad zadužena oko 150 milijuna eura, a prijetila joj je fatalna prezaduženost - i Agrokora, čiji je dug oko 6 milijardi, jasno pokazuje gdje je, čak i bez plana Herkul, bio put spasa za Todorića. Delta se, naime, u krizi rješavala pojedinih poduzeća, kao balasta na brodu, kako brod ne bi potonuo. Delta se riješila Delta banke za 400 milijuna eura, potom Delta osiguranja (250 milijuna), Maksi grupe (935 milijuna eura) i Delta Cityja za 205 milijuna.

Miroslav Mišković prodao je četiri tvrtke za dvije milijarde eura, dok je Republika Srbija za 3000 poduzeća dobila 2,8 milijardi eura. Ivica Todorić, međutim, nije prodavao ništa. On je samo kupovao, kupovao i kupovao, i to na dug. Nadalje, on i obitelj zadržali su upravljanje nad kompanijom umjesto angažiranja profesionalnih menaždera, koji bi za tako veliku kompaniju mogli biti uzimani i iz velikih svjetskih gospodarstava, poput američkog ili njemačkog.

Jadranka Todorić ispred Kulmerovih dvora Nepoznanica Life Gazdina sestra: Malo tko je za nju čuo - tko je Jadranka?

Neki naš gospodarski model zovu "rođačkom" ekonomijom, drugi govore o crony kapitalizmu (to je isto, samo zvuči učenije), treći o ortačkome modelu... U biti je riječ o staroj, dogovornoj, netržišnoj ekonomiji, u kojoj politička elita gospodari javnim poduzećima, koncesijama i raznim naknadama za poslovne djelatnosti, pa se sve isplative aktivnosti dodjeljuju uskom krugu stranačkih favorita. Agrokor je, to je posve jasno, bio najveći i najrazvijeniji reptil u toj crony močvari, a ne pravo privatno poduzeće.

On je bez sustezanja prekršio ključno pravilo dobrog investiranja, ono o omjeru vlastitih sredstava i sredstava iz kredita, koji bi trebao biti uravnotežen. Delta je sad konsolidirana, a Agrokor je prošao potpunu katarzu, od 1. travnja počinje poslovati s novim imenom, ali još uvijek je pitanje hoće li to biti kraj mučnog resetiranja nekad najveće privatne kompanije u Hrvatskoj.

I na kraju balade imamo dva posrnula tajkuna - Todorića koji tek čeka što će biti s njim i Miškovića koji bi u utorak mogao doznati što ga čeka. Treći, Zoran Janković, otkako je odletio iz Mercatora bacio se u politiku i već 12 godina je gradonačelnik Ljubljane. No, još uvijek mu srce zaigra kad se spomene Hrvatska, pa tako kaže da Zagreb smatra pojmom uređenog grada, a prema vlastitim riječima, uzor mu je Milan Bandić...

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.